Hrvatski nogomet potresa dosad najveća korupcijska afera i dovedena je u pitanje sama legitimnost prvoligaškog natjecanja. Za primanje mita i namještanje utakmica, u pritvoru sjedi već pet visokih dužnosnika hrvatskog nogometa, a koliko će ih još biti, nitko ne želi procjenjivati.
Novi ministar obrazovanja i sporta, Željko Jovanović, javno je prozvao vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza, a sam Savez nazvao „moralnom močvarom koju treba isušiti“.
Prozvani sportski čelnici skidaju sa sebe odgovornost, a ministra optužuju za političke pritiske i miješanje politike u sport, zbog čega bi, prema njihovoj ocjeni, mogla reagirati i UEFA i kazniti Hrvatsku izbacivanjem s EURA.
U utakmici Rijeka – Osijek, 1999. godine, sudačkom odlukom Rijeci je ukradena titula državnog prvaka a 10 godina kasnije namještanje je i dokazano. Ovih dana, 12 godina kasnije, cijela Hrvatska bruji da je namještanje nogometnih utakmica u Hrvatskoj već dugo masovna pojava i dugo javna tajna.
Udruge navijača su ogorčene, traže da se očisti vrh „hrvatske nogometne mafije“, pa i po cijenu da u proljeće ne započne nastavak prvenstva - ističe tajnik splitske Torcide, Stipe Lekić.
„Tražimo kompletnu čistku u vrhu HNS-a, tražimo da se svi klubovi preispitaju, bio to Hajduk, Dinamo, Rijeka, Varteks, Osijek. Ko je kriv, neka odgovora. Neka pobijedi onaj koji je bolji, neka osvoji prvenstvo onaj ko je najbolji, a ne onaj koji ima najviše novaca i koji je potkupio sudce”, kazao je Lekić.
Korupcijsko klupko počelo se odmotavati još 2010. godine antikorupcijskom akcijom „Ofsajd“ i suđenjem 15-orici nogometnih i sportskih djelatnika, za kladioniočarsko namještanje utakmica.
Bivši glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova, Krunoslav Borovec, naveo je da su se iznosi kretali od 150.000 – 300.000 eura. Početkom prosinca 2011. bombastičan nastavak, s 30.000 obilježenih eura u torbi, u zagrebačkom hotelu Antunović, kao u krimi filmu, uhapšeni su visoki čelnici sudačke organizacije hrvatskog nogometa, Željko Širić i Stjepan Djedović, jedan bivši nogometni sudac, a drugi čak predsjednik sudačke komisije.
Raskrinkao ih je predsjednik nogometnog kluba Hajduk, Hrvoje Maleš, jer su od njega tražili 125.000 eura kako bi u proljeće „pošteno“ sudili Hajduku. U suradnji s USKOK-om i dobro isplaniranoj policijskoj akciji, Maleš je Širiću i Djedoviću predao označene novčanice, kao predujam od traženih 100.000 i više tisuća eura.
Javnost pozdravlja Malešovu hrabrost, oprašta mu i ustašku kapu iz mladosti, ali iz nogometnih struktura žestoki napadi i protuoptužbe.
„Zamolio me da će Dinamo, tako i tako, biti prvak ove godine, neka Dinamo pusti Hajduku Kup”, kazao je izvršni direktor Dinama, Zdravko Mamić, u HTV-oj emisiji Nedjeljom u dva.
Hrvoje Maleš kaže:
„To je jedna bezočna laž. Ja se samo borim za pravdu i poštenje u hrvatskom nogometu, kako sam i najavio.”
"Močvara koju treba isušiti"
Nekoliko hrvatskih sudaca proteklih je tjedna, na Hrvatskoj televiziji, potvrdilo da su i osobno primali novac za takozvano „pošteno suđenje“, među njima i bivši međunarodni sudac Miroslav Jedvaj koji je, po vlastitom priznanju, po utakmici dobivao od 500 do 5.000 eura.
„Od 24 glavna i 32 pomoćna ja znam samo dvojicu koja nisu i mogu staviti ruku u vatru za to. Možda neki mladi sudac koji je došao na listu, ali svi ovi drugi su, ili morali igrati igru, ili ih nije bilo tamo”, kazao je on.
Jedvajeva izjava je primljena s rezervom zbog njegove kriminalne prošlosti (odsjedio je u Španjolskoj u zatvoru zbog krijumčarenja droge), ali isto je na Televiziji ustvrdio i ugledni međunarodni sudac Darko Kolić iz Slavonskog Broda.
Imao je saznanje da jedna prvenstvena utakmica, između nogometnih klubova „ Slavonca“ i „Amatera“, nije odigrana, pa je, kao predsjednik sudaca Brodsko-Posavske županije zatražio od sudačkog povjerenika, Marka Blaževića, i delegata utakmice da odgovore na to pitanje:
„Oni su tada taj moj upit ignorirali i par dana nakon toga sam pretučen od strane Marka Blaževića, a Izvršni odbor HNS-a me je do dan danas udaljio iz nogometa”, navodi Kolić.
Krajem prosinca 2010. uhapšen je i tajnik Nogometnog kluba Karlovac, Neven Šprajcer, a početkom siječnja 2011., pod sumnjom za namještanje utakmice Split – Karlovac, pritvoren je i bivši reprezentativac i direktor Radničkog nogometnog kluba Split, Nenad Pralija, i tajnik kluba Špiro Barbarić.
Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković tvrdi da HNS ništa ne zna o podmićivanjima i korupciji, ne osjeća se moralno odgovornim, a u konkretnom „slučaju Pralija“ novinarima je, po običaju, bahato odgovorio:
„J…. mi se i za Praliju i za sviju po redu”
Novi hrvatski ministar obrazovanja i sporta, Željko Jovanović, izrazio je sumnju u regularnost aktualnog prvenstva, a stanje u hrvatskom ligaškom nogometu i nogometnom Savezu, nazvao „močvarom koju treba isušiti“, a vodstvo HNS-a javno pozvao na ostavke.
„Ako su nešto znali, onda su također odgovorni. Ako ništa nisu znali, ništa nisu vidjeli, ništa nisu čuli, onda nisu sposobni da vode HNS i iz istog razloga moraju podnijeti ostavku”, ocijenio je Jovanović.
Sportski su čelnici ministra odmah optužili za miješanje politike u sport, a pridružio im se i član Međunarodnog olimpijskog odbora, Antun Vrdoljak.
„To je miješanje. To je sve kaljuža, močvara i to sve treba očistiti. To je prijetnja i progon športa od strane funkcionera. To je nedopustivo”, istaknuo je on.
Sport postao čist biznis
Hrvatska bi, plaše se, mogla biti kažnjena izbacivanjem iz međunarodnih natjecanja i Europskog prvenstva, ako se politički pritisci nastave.
„Mislim da se politika nikada nije toliko miješala u sport, kao u doba gospodina Vrdoljaka. Ovdje se raspravlja o pravnoj državi, a ne o sportu”, smatra pomoćnik novog ministra sporta, Petar Skansi.
Bivši nogometni sudac Dragan Poljak ustvrdio je na HTV-u da se politika miješa u sport od samog osnivanja hrvatske države i prvog hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana.
„Trebao sam suditi prvo finale kupa Hrvatske, Inker- Hašk Građanski 1991. godine. Iz ondašnjeg ureda predsjednika republike (Tuđmana) nazvao me čovjek (mogu to i pismeno dokazati) i pitao da li ja znam koliko je društveno značenje te utakmice i kako bi to trebalo izgledati. Ja sam odgovorio, ako je to tako, da ne želim suditi i da ću otkazati finale. Nisam tu utakmicu sudio“, navodi Poljak.
Žalosno je, kaže sveučilišni profesor i stručnjak za korupciju, doktor Josip Kregar, da se korupcija u drugim dijelovima društva žestoko osuđuje, a namještanje nogometnog rezultata u korist „našeg kluba“ smatra gotovo vrlinom.
„Meni je apsolutno nevjerojatno da ljudi, kao što su gospodin Vrdoljak ili gospodin Matešak, koji su kao politički kadrovi postali sportski funkcioneri, govore da se radi o miješanju politike u sport. To je klasični primjer onoga gdje je glasnik kriv za lošu vijest”, smatra Kregar.
Vjesnikov novinar i dugogodišnji kroničar hrvatske nogometne reprezentacije, Andrija Kačić-Karlin, podsjeća da je korupcije i namještanja nogometnih utakmica bilo još i u bivšoj Jugoslaviji, a onda, ističe Kačić, i u neovisnoj hrvatskoj državi.
Uglavnom se, kaže Kačić, favorizirao Dinamo, kojem je Tuđman iz političkih razloga promijenio ime u Croatia. Upozorava da se aktualna hapšenja i istrage odnose samo na prvu nogometnu ligu, a razmjeri namještanja na nižim razinama, kaže Kačić, ne mogu se još ni dokučiti.
„Ako smo uhapsili dvojicu čelnika sudačke organizacije po teškim optužbama, šta ćemo sa ovih 30-40 sudaca sa A liste, koji su odrađivali taj posao? Šta s njima? Oni su svi involvilirani u to, nesumnjivo. Nisu mogli ući u A listu ako nisu izvršavali naredbe”, kaže on.
Na sve to UEFA zasad šuti.
„Moje pretpostavka je da je UEFA dopustila da se događa to što se događa. Istrage traju. Marković još nije inkriminiran kao predsjednik. Možda UEFA nije svjesna nezadovoljstva naše javnosti i kritične mase nogometnih radnika koji su nezadovoljni Markovićem, ali UEFA se drži svojih postulata i pomno pazi da politika ne umiješa svoje prste”, kaže Kačić.
Anketirani i ogorčeni građani kažu da će ih najnovija saznanja o korupciji u hrvatskom nogometu samo još više udaljiti od odlazaka na utakmice:
„Izgubio sam uopće volju i nadu za bilo šta. Gledam strani nogomet i uživam u atmosferi i sportu. Ovo mi se više ne gleda”, „Ova korupcija je pregazila hrvatski nogomet”, „U Japanu bi izvršili hara-kiri da ih je neko u tome ulovio. Naša posla”, „To više nije sport. Prije su ljudi voljeli doći na stadion i navijati, a ovo danas je čisti kriminal”, „Sport je biznis. To je legija stranaca i to više nije hrvatski šport. To je biznis koji se uopće ne bazira na posjetu posjetitelja, nego se bazira na - kupi i bolje prodaj”, kažu građani.
Novi ministar obrazovanja i sporta, Željko Jovanović, javno je prozvao vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza, a sam Savez nazvao „moralnom močvarom koju treba isušiti“.
Prozvani sportski čelnici skidaju sa sebe odgovornost, a ministra optužuju za političke pritiske i miješanje politike u sport, zbog čega bi, prema njihovoj ocjeni, mogla reagirati i UEFA i kazniti Hrvatsku izbacivanjem s EURA.
U utakmici Rijeka – Osijek, 1999. godine, sudačkom odlukom Rijeci je ukradena titula državnog prvaka a 10 godina kasnije namještanje je i dokazano. Ovih dana, 12 godina kasnije, cijela Hrvatska bruji da je namještanje nogometnih utakmica u Hrvatskoj već dugo masovna pojava i dugo javna tajna.
Udruge navijača su ogorčene, traže da se očisti vrh „hrvatske nogometne mafije“, pa i po cijenu da u proljeće ne započne nastavak prvenstva - ističe tajnik splitske Torcide, Stipe Lekić.
„Tražimo kompletnu čistku u vrhu HNS-a, tražimo da se svi klubovi preispitaju, bio to Hajduk, Dinamo, Rijeka, Varteks, Osijek. Ko je kriv, neka odgovora. Neka pobijedi onaj koji je bolji, neka osvoji prvenstvo onaj ko je najbolji, a ne onaj koji ima najviše novaca i koji je potkupio sudce”, kazao je Lekić.
Korupcijsko klupko počelo se odmotavati još 2010. godine antikorupcijskom akcijom „Ofsajd“ i suđenjem 15-orici nogometnih i sportskih djelatnika, za kladioniočarsko namještanje utakmica.
Bivši glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova, Krunoslav Borovec, naveo je da su se iznosi kretali od 150.000 – 300.000 eura. Početkom prosinca 2011. bombastičan nastavak, s 30.000 obilježenih eura u torbi, u zagrebačkom hotelu Antunović, kao u krimi filmu, uhapšeni su visoki čelnici sudačke organizacije hrvatskog nogometa, Željko Širić i Stjepan Djedović, jedan bivši nogometni sudac, a drugi čak predsjednik sudačke komisije.
Raskrinkao ih je predsjednik nogometnog kluba Hajduk, Hrvoje Maleš, jer su od njega tražili 125.000 eura kako bi u proljeće „pošteno“ sudili Hajduku. U suradnji s USKOK-om i dobro isplaniranoj policijskoj akciji, Maleš je Širiću i Djedoviću predao označene novčanice, kao predujam od traženih 100.000 i više tisuća eura.
Javnost pozdravlja Malešovu hrabrost, oprašta mu i ustašku kapu iz mladosti, ali iz nogometnih struktura žestoki napadi i protuoptužbe.
„Zamolio me da će Dinamo, tako i tako, biti prvak ove godine, neka Dinamo pusti Hajduku Kup”, kazao je izvršni direktor Dinama, Zdravko Mamić, u HTV-oj emisiji Nedjeljom u dva.
Hrvoje Maleš kaže:
„To je jedna bezočna laž. Ja se samo borim za pravdu i poštenje u hrvatskom nogometu, kako sam i najavio.”
"Močvara koju treba isušiti"
Nekoliko hrvatskih sudaca proteklih je tjedna, na Hrvatskoj televiziji, potvrdilo da su i osobno primali novac za takozvano „pošteno suđenje“, među njima i bivši međunarodni sudac Miroslav Jedvaj koji je, po vlastitom priznanju, po utakmici dobivao od 500 do 5.000 eura.
„Od 24 glavna i 32 pomoćna ja znam samo dvojicu koja nisu i mogu staviti ruku u vatru za to. Možda neki mladi sudac koji je došao na listu, ali svi ovi drugi su, ili morali igrati igru, ili ih nije bilo tamo”, kazao je on.
Jedvajeva izjava je primljena s rezervom zbog njegove kriminalne prošlosti (odsjedio je u Španjolskoj u zatvoru zbog krijumčarenja droge), ali isto je na Televiziji ustvrdio i ugledni međunarodni sudac Darko Kolić iz Slavonskog Broda.
Imao je saznanje da jedna prvenstvena utakmica, između nogometnih klubova „ Slavonca“ i „Amatera“, nije odigrana, pa je, kao predsjednik sudaca Brodsko-Posavske županije zatražio od sudačkog povjerenika, Marka Blaževića, i delegata utakmice da odgovore na to pitanje:
„Oni su tada taj moj upit ignorirali i par dana nakon toga sam pretučen od strane Marka Blaževića, a Izvršni odbor HNS-a me je do dan danas udaljio iz nogometa”, navodi Kolić.
Krajem prosinca 2010. uhapšen je i tajnik Nogometnog kluba Karlovac, Neven Šprajcer, a početkom siječnja 2011., pod sumnjom za namještanje utakmice Split – Karlovac, pritvoren je i bivši reprezentativac i direktor Radničkog nogometnog kluba Split, Nenad Pralija, i tajnik kluba Špiro Barbarić.
Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković tvrdi da HNS ništa ne zna o podmićivanjima i korupciji, ne osjeća se moralno odgovornim, a u konkretnom „slučaju Pralija“ novinarima je, po običaju, bahato odgovorio:
„J…. mi se i za Praliju i za sviju po redu”
Novi hrvatski ministar obrazovanja i sporta, Željko Jovanović, izrazio je sumnju u regularnost aktualnog prvenstva, a stanje u hrvatskom ligaškom nogometu i nogometnom Savezu, nazvao „močvarom koju treba isušiti“, a vodstvo HNS-a javno pozvao na ostavke.
„Ako su nešto znali, onda su također odgovorni. Ako ništa nisu znali, ništa nisu vidjeli, ništa nisu čuli, onda nisu sposobni da vode HNS i iz istog razloga moraju podnijeti ostavku”, ocijenio je Jovanović.
Sportski su čelnici ministra odmah optužili za miješanje politike u sport, a pridružio im se i član Međunarodnog olimpijskog odbora, Antun Vrdoljak.
„To je miješanje. To je sve kaljuža, močvara i to sve treba očistiti. To je prijetnja i progon športa od strane funkcionera. To je nedopustivo”, istaknuo je on.
Sport postao čist biznis
Hrvatska bi, plaše se, mogla biti kažnjena izbacivanjem iz međunarodnih natjecanja i Europskog prvenstva, ako se politički pritisci nastave.
„Mislim da se politika nikada nije toliko miješala u sport, kao u doba gospodina Vrdoljaka. Ovdje se raspravlja o pravnoj državi, a ne o sportu”, smatra pomoćnik novog ministra sporta, Petar Skansi.
Bivši nogometni sudac Dragan Poljak ustvrdio je na HTV-u da se politika miješa u sport od samog osnivanja hrvatske države i prvog hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana.
„Trebao sam suditi prvo finale kupa Hrvatske, Inker- Hašk Građanski 1991. godine. Iz ondašnjeg ureda predsjednika republike (Tuđmana) nazvao me čovjek (mogu to i pismeno dokazati) i pitao da li ja znam koliko je društveno značenje te utakmice i kako bi to trebalo izgledati. Ja sam odgovorio, ako je to tako, da ne želim suditi i da ću otkazati finale. Nisam tu utakmicu sudio“, navodi Poljak.
Žalosno je, kaže sveučilišni profesor i stručnjak za korupciju, doktor Josip Kregar, da se korupcija u drugim dijelovima društva žestoko osuđuje, a namještanje nogometnog rezultata u korist „našeg kluba“ smatra gotovo vrlinom.
„Meni je apsolutno nevjerojatno da ljudi, kao što su gospodin Vrdoljak ili gospodin Matešak, koji su kao politički kadrovi postali sportski funkcioneri, govore da se radi o miješanju politike u sport. To je klasični primjer onoga gdje je glasnik kriv za lošu vijest”, smatra Kregar.
Vjesnikov novinar i dugogodišnji kroničar hrvatske nogometne reprezentacije, Andrija Kačić-Karlin, podsjeća da je korupcije i namještanja nogometnih utakmica bilo još i u bivšoj Jugoslaviji, a onda, ističe Kačić, i u neovisnoj hrvatskoj državi.
Uglavnom se, kaže Kačić, favorizirao Dinamo, kojem je Tuđman iz političkih razloga promijenio ime u Croatia. Upozorava da se aktualna hapšenja i istrage odnose samo na prvu nogometnu ligu, a razmjeri namještanja na nižim razinama, kaže Kačić, ne mogu se još ni dokučiti.
„Ako smo uhapsili dvojicu čelnika sudačke organizacije po teškim optužbama, šta ćemo sa ovih 30-40 sudaca sa A liste, koji su odrađivali taj posao? Šta s njima? Oni su svi involvilirani u to, nesumnjivo. Nisu mogli ući u A listu ako nisu izvršavali naredbe”, kaže on.
Na sve to UEFA zasad šuti.
„Moje pretpostavka je da je UEFA dopustila da se događa to što se događa. Istrage traju. Marković još nije inkriminiran kao predsjednik. Možda UEFA nije svjesna nezadovoljstva naše javnosti i kritične mase nogometnih radnika koji su nezadovoljni Markovićem, ali UEFA se drži svojih postulata i pomno pazi da politika ne umiješa svoje prste”, kaže Kačić.
Anketirani i ogorčeni građani kažu da će ih najnovija saznanja o korupciji u hrvatskom nogometu samo još više udaljiti od odlazaka na utakmice:
„Izgubio sam uopće volju i nadu za bilo šta. Gledam strani nogomet i uživam u atmosferi i sportu. Ovo mi se više ne gleda”, „Ova korupcija je pregazila hrvatski nogomet”, „U Japanu bi izvršili hara-kiri da ih je neko u tome ulovio. Naša posla”, „To više nije sport. Prije su ljudi voljeli doći na stadion i navijati, a ovo danas je čisti kriminal”, „Sport je biznis. To je legija stranaca i to više nije hrvatski šport. To je biznis koji se uopće ne bazira na posjetu posjetitelja, nego se bazira na - kupi i bolje prodaj”, kažu građani.