Po nalogu Tužiteljstva BiH nedavno su na području pored Alipašinog mosta u općini Novi Grad ekshumirani posmrtni ostaci, kako se vjeruje, žrtava proteklog rata. Vjeruje se da su u pitanju Srbi nestali na područjima Sarajeva koje je bilo pod kontrolom Armije BiH. Posmrtni ostaci pronađeni su nakon četiri izlaske ekipa na teren. Ekshumacija, koja je trebala obuhvatiti i veće područje, obustavljena je do daljnjeg, a iz Instituta za nestale najavljuju novi zahtjev za iskopavanje na istom lokalitetu.
Milena Kulina još uvijek ne zna sudbinu svoga supruga. Odveden je 1992. godine iz svoje kuće u Sarajevu na informativni razgovor. Nikada se nije vratio.
„Izvela su ga trojica uniformisanih mladića. Nakon 15 minuta opet su došli i rekli meni da su ga odveli na informativni razgovor i da će se vratiti. Od tada mu se gubi svaki trag. Ima nekih ljudi koji kažu da je na Mojmilu, ondje gdje je obdanište, zakopan, ima da je Mlađenovo groblje, ima da je na Alipašinom. Zadnju imamo da je u Miljackoj, ondje gdje su počeli i onda prekinuli. A da nisam ogorčena, jesam – jer ništa se ne završava. Pa nije to igla da se ne može naći", kaže Milena Kulina.
Kod Alipašinog mosta u općini Novi Grad, Sarajevo, nedavno je završena ekshumacija. Pronađeno je nekoliko ljudskih kostiju za koje se pretpostavlja da pripadaju osobama sprske nacionalnosti. Na ovom području i ranije su vršena iskopavanja, no bez konkretnih rezultata.
„Nađeni su kosti - jedna kost donjih ekstremiteta, nađeni su kičmeni pršljenovi, nešto polomljenih kostiju rebara. Mi smo tu ekshumaciju zamislili na sasvim drugačiji način. Trebalo je puno veći prostor da se prekopa zato što je tu bilo promjena tla. Mi nismo sigurni da smo došli do tzv. mrtvoga tla na površini koju smo mi nominovali i zbog toga mislimo da je moguće da tu ima još posmrtnih ostataka“, navodi Milutin Mišić, član Instituta za traženje nestalih.
Iako se očekivalo da će iskopavanja biti nastavljena, nalogom tužiteljice Vesne Budimir za sada su obustavljena. Mišić dodaje:
„Ta lokacija je nekoliko puta prekopavana, pregledana, međutim, prvi puta smo se sad uvjerili da je tu stvarno bila grobnica, da su tu bila tijela, i po nekim našim saznanjima da je tu čak i mjesto zločina, ali to nek utvrdi tužilaštvo.“
Posebno ogorčeni su u Udruženju nestalih Sarajevsko-romanijske regije, čiji predsjednik Milan Mandić kaže kako već godinama postoje indicije da se na tom području nalaze posmrtni ostaci i Slobodana Samardžića, poznatog sarajevskog umjetnika, koji je također u ratu odveden u nepoznatom pravcu.
„Već dvadeset prvu godinu tražim svog pokojnog oca koji je nestao 1992. godine, invalidna osoba. Tražimo i ostale Srbe. Ja sam 28. novembra predao jedan zahtjev kojim smo tražili izuzeće gospođe Budimir - jer su postupili krajnje neprofesionalno prema nama i zabranili su dalju ekshumaciju na lokaciji gdje smo pronašli posmrtne ostatke", kaže Mandić.
„Nakon što utvrdi činjenice u vezi ovih navoda i nakon što Tužilaštvu BiH bude dostavljena potrebna dokumentacija sa ekshumacije izvršene na ovoj mikro lokaciji i nakon što dobije izvještaje ICNP-a o kompaktnosti tla, Tužilaštvo BiH će donijeti odluku o daljem postupanju", pojašnjava glasnogovornica Tužiteljstva BiH Selma Hećimović.
Tačna evidencija o nestalim osobama srpke nacionalnosti na području grada Sarajeva koji je bio pod kontrolom Armije BiH ne postoji. Dok iz Udruženja porodica nestalih tvrde kako je riječ o hiljadama Sarajlija, član Instituta za traženje nestalih Milutin Mišić kaže:
„Mislim da ću najmanje pogriješiti ako kažem da mi sada imamo oko 230 Srba koji se traže na užem lokalitetu grada Sarajeva.“
Broj Srba ubijenih u Sarajevu predmet je kontraverzi od početka rata. Jedna strana tvrdi da su nad Srbima počinjeni masovni zločini i da je to bila politika tadašnjeg bosanskog rukovodstva. Druga strana to osporava i smatra da je riječ o pojedinačnim zločinima koji nemaju veze sa tadašnjom vlašću.
Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica Oslobođenja, upozorava:
„Bitno je prvo da se zatvori priča sa Kazanima, jer i ono posmrtnih ostataka koji su otkopani još uvijek nisu svi identificirani, niti su njihovi ostaci vraćeni porodicama da bi oni mogli organizirati njihov ispraćaj. Mislim da je također beskrajno važno da se na neki način, bez obzira koliko je on težak i bolan, završi i priča o svim nestalim. Sarajevo je imalo snage da još 1993. krene u svoj eufemistički nazvan obračun s organiziranim kriminalom u vlastitim redovima, ali posljedice tog činjenja ili nečinjenja postoje još i danas i neminovno je da se ta priča završi.“
***************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Milena Kulina još uvijek ne zna sudbinu svoga supruga. Odveden je 1992. godine iz svoje kuće u Sarajevu na informativni razgovor. Nikada se nije vratio.
„Izvela su ga trojica uniformisanih mladića. Nakon 15 minuta opet su došli i rekli meni da su ga odveli na informativni razgovor i da će se vratiti. Od tada mu se gubi svaki trag. Ima nekih ljudi koji kažu da je na Mojmilu, ondje gdje je obdanište, zakopan, ima da je Mlađenovo groblje, ima da je na Alipašinom. Zadnju imamo da je u Miljackoj, ondje gdje su počeli i onda prekinuli. A da nisam ogorčena, jesam – jer ništa se ne završava. Pa nije to igla da se ne može naći", kaže Milena Kulina.
Kod Alipašinog mosta u općini Novi Grad, Sarajevo, nedavno je završena ekshumacija. Pronađeno je nekoliko ljudskih kostiju za koje se pretpostavlja da pripadaju osobama sprske nacionalnosti. Na ovom području i ranije su vršena iskopavanja, no bez konkretnih rezultata.
„Nađeni su kosti - jedna kost donjih ekstremiteta, nađeni su kičmeni pršljenovi, nešto polomljenih kostiju rebara. Mi smo tu ekshumaciju zamislili na sasvim drugačiji način. Trebalo je puno veći prostor da se prekopa zato što je tu bilo promjena tla. Mi nismo sigurni da smo došli do tzv. mrtvoga tla na površini koju smo mi nominovali i zbog toga mislimo da je moguće da tu ima još posmrtnih ostataka“, navodi Milutin Mišić, član Instituta za traženje nestalih.
Iako se očekivalo da će iskopavanja biti nastavljena, nalogom tužiteljice Vesne Budimir za sada su obustavljena. Mišić dodaje:
„Ta lokacija je nekoliko puta prekopavana, pregledana, međutim, prvi puta smo se sad uvjerili da je tu stvarno bila grobnica, da su tu bila tijela, i po nekim našim saznanjima da je tu čak i mjesto zločina, ali to nek utvrdi tužilaštvo.“
Posebno ogorčeni su u Udruženju nestalih Sarajevsko-romanijske regije, čiji predsjednik Milan Mandić kaže kako već godinama postoje indicije da se na tom području nalaze posmrtni ostaci i Slobodana Samardžića, poznatog sarajevskog umjetnika, koji je također u ratu odveden u nepoznatom pravcu.
„Već dvadeset prvu godinu tražim svog pokojnog oca koji je nestao 1992. godine, invalidna osoba. Tražimo i ostale Srbe. Ja sam 28. novembra predao jedan zahtjev kojim smo tražili izuzeće gospođe Budimir - jer su postupili krajnje neprofesionalno prema nama i zabranili su dalju ekshumaciju na lokaciji gdje smo pronašli posmrtne ostatke", kaže Mandić.
„Nakon što utvrdi činjenice u vezi ovih navoda i nakon što Tužilaštvu BiH bude dostavljena potrebna dokumentacija sa ekshumacije izvršene na ovoj mikro lokaciji i nakon što dobije izvještaje ICNP-a o kompaktnosti tla, Tužilaštvo BiH će donijeti odluku o daljem postupanju", pojašnjava glasnogovornica Tužiteljstva BiH Selma Hećimović.
Tačna evidencija o nestalim osobama srpke nacionalnosti na području grada Sarajeva koji je bio pod kontrolom Armije BiH ne postoji. Dok iz Udruženja porodica nestalih tvrde kako je riječ o hiljadama Sarajlija, član Instituta za traženje nestalih Milutin Mišić kaže:
„Mislim da ću najmanje pogriješiti ako kažem da mi sada imamo oko 230 Srba koji se traže na užem lokalitetu grada Sarajeva.“
Broj Srba ubijenih u Sarajevu predmet je kontraverzi od početka rata. Jedna strana tvrdi da su nad Srbima počinjeni masovni zločini i da je to bila politika tadašnjeg bosanskog rukovodstva. Druga strana to osporava i smatra da je riječ o pojedinačnim zločinima koji nemaju veze sa tadašnjom vlašću.
Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica Oslobođenja, upozorava:
„Bitno je prvo da se zatvori priča sa Kazanima, jer i ono posmrtnih ostataka koji su otkopani još uvijek nisu svi identificirani, niti su njihovi ostaci vraćeni porodicama da bi oni mogli organizirati njihov ispraćaj. Mislim da je također beskrajno važno da se na neki način, bez obzira koliko je on težak i bolan, završi i priča o svim nestalim. Sarajevo je imalo snage da još 1993. krene u svoj eufemistički nazvan obračun s organiziranim kriminalom u vlastitim redovima, ali posljedice tog činjenja ili nečinjenja postoje još i danas i neminovno je da se ta priča završi.“
***************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
