Posljednjih dana u Hrvatskoj je naglo porastao optimizam oko izglednog završetka pristupnih pregovora o ulasku u Europsku uniju prije ljeta. Političari šalju optimistične poruke, mediji ih usrdno razrađuju.
Pišem ovaj tekst 9. svibnja, na Dan Europe. Nekad smo ga obilježavali i kao Dan pobjede. Danas je dan slavlja, dopuštam si malo optimizma.
Eto, i austrijski sud je odlučio da se Ivo Sanader može izručiti Hrvatskoj. Dokaz da je hrvatsko pravosuđe uvjerilo austrijsko da mu u Hrvatskoj može biti održano fer suđenje. Naravno, od izručenja je daleko. Predstoji dugotrajni žalbeni postupak.
Prije mjesec dana u Zagrebu, i u regiji, boravio je Jose Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije. Uobičajeni diplomatski posjet i rječnik, nije se činilo da se išta bitno dogodilo što bi dalo osnova za nadu da je Hrvatska svladala i posljednju prepreku. Ali je zato podrška ulasku u EU među građanima bila visoka, iznad 50 posto.
Izricanje presude hrvatskim generalima u Haškom sudu, travanj 2011Ubrzo, nakon haških presuda generalima Gotovini i Markaču, dolazi do erupcije istinskog nezadovoljstva i dirigirane histerije.
Vlada se upustila u političko-medijsku spektakularnu akciju saniranja štete, nastojeći: a) brižljivo oblikovati javno mnijenje u otporu prema „nepravdi“, prešutno podržavajući eskalaciju nacionalističkog govora, i istodobno držati glavninu braniteljskih udruga na uzdi i, ulagujući im se, udaljiti ih od masovnih demonstracija; b) ne učiniti ni jedan krupni vanjskopolitički gaf koji bi doveo u pitanje završetak pregovora s Europskom unijom.
U tome je, čini se, uspjela. Cijena je visoka: na ovom smo mjestu već konstatirali da je takva politika unazadila unutarnje demokratske procese u Hrvatskoj i u javni diskurs ponovno uvela nacionalistički govor kao legitiman. U tome su prednjačili javna televizija i većina glavnih medija.
Pasivizacija i opća letargija su porasli. Utihnuli su prosvjedi svih vrsta, od fejsbukovaca, ratnih veterana, poljoprivrednika, ekologista, nije čak bilo ni sindikalne proslave 1. maja. Kao da su svi digli ruke od javnog izražavanja svojih uvjerenja, ili su izgubili vjeru da nešto mogu postići. A nepovjerenje u vlast, institucije i demokratski poredak raste. Zajedno s ekonomskom krizom kojoj se ne vidi kraj.
Prva neposredna posljedica turbulentnih zbivanja nekoliko proteklih tjedana - podrška pristupanju Uniji među građanima naglo je pala duboko ispod 50 posto. U takvom trenutku iz Bruxellesa su počeli stizati ohrabrujući signali. Potom i iz Berlina, Londona, Pariza. Pridružio se i Washington.
Ne postoje pouzdani dokazi da će Hrvatska doista i završiti pristupne pregovore idućeg mjeseca, što Vlada najavljuje, ali da se atmosfera otoplila, u to nema sumnje.
Ako Bruxelles doista da zeleno svjetlo Hrvatskoj još prije ljeta, to će biti prije svega rezultat vanjskopolitičkih okolnosti i procjene stanja u cijeloj regiji.
Situacija je nestabilna u mnogim zemljama regije. Hrvatska vanjska politika posljednjih desetak godina, uključivši sve vlade i oba predsjednika, bila je relativno konzistentna, stabilna i privržena euroatlanskim integracijama. Iako povremeno pasivna i ravnodušna, nije destabilizirala susjede. Utoliko može biti pouzdan partner u nadolazećim neizvjesnim vremenima.
Ostaviti Hrvatsku opet na čekanju, značilo bi zaustaviti i sve susjede. S druge strane, aktualna Vlada, nemoćna na svim područjima djelovanja i oslabljena u javnosti, potrudila se da barem na pitanju ulaska u Uniju postigne neki rezultat. Posljednjih tjedana doneseni su mnogi zakoni, učinjeni neki koraci u ispunjavanju svih 10 mjerila iz oblasti pravosuđa i temeljnih prava koji su precizno nabrojeni i koji se prate.
Vlada je vjerojatno procijenila da joj je završetak pregovora s Unijom i jedini mogući konkretni rezultat u izbornoj godini, nadajući se da će to biti honorirano. Istina je da se u svemu kasni, da se sve moglo učiniti kvalitetnije i brže, i, što je još važnije, da je s tim obavezama trebala biti upoznata javnost – a nije – i da ih je trebalo učiniti sastavnim dijelom domaće političke prakse – a nije.
Antivladini prosvjedi u Zagrebu, ožujak 2011Korupcija na visokoj razini se procesuira, ali još bez i jedne pravomoćne presude. Istodobno, koruptivni model upravljanja javnim poslovima nije suzbijen.
Izbor sudaca na osnovama europskih standarda se postupno regulira, nakon što je po kriterijima podobnosti izvršen izbor svih ključnih kadrova. Broj neriješenih sudskih predmeta osjetno je smanjen, ali je i dalje fantastično visok.
Kao mjerilo u zaštiti prava manjina predviđeno je njihovo srazmjerno zapošljavanje u državnim i javnim ustanovama. Nije ostvareno u cijelosti („ne pitamo za nacionalnost zaposlenih“), odobrena su dodatna financijska sredstva, blizu 2 milijuna eura.
Kod povratka izbjeglica i obnove, opet je nešto učinjeno, ne sve što je trebalo.
Osigurano je 1610 stambenih jedinica za bivše nositelje stambenih prava (uglavnom Srba), preostala je gradnja još 450. To je plan kojeg je trebalo realizirati 2008. godine, a prema najnovijem Vladinom planu, završit će se do rujna 2011. Ostatak bi se riješio na donatorskoj konferenciji.
Vlada je također preuzela da privremenim korisnicima nadokandi sredstva za obnovu kuća u koje su uselili i morali su ih napustiti. Riješeno je 1550 takvih zahtjeva, preostaje još 1100.
Što se suradnje s Haškim tribunalom tiče, Sabor je praktički u zadnji čas, prije 3 dana, izmijenio propise kojima je omogućeno da se iskazi u Haagu uzimaju i u domaćim slučajevima suđenja za ratne zločine, te je odredio 4 posebna suda za ratne zločine, u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Ove izuzetno važne zakonodavne mjere domaći mediji popratili su, blago rečeno, krajnje diskretno.
Time je otklonjena praksa da nejaki lokalni sudovi sude u izuzetno delikatnim predmetima ratnih zločina, što je često završavalo karikaturalnim procesima, ili su svjedoci, pod pritiskom lokalnih sredina, iznenada „izgubili pamćenje“. Ako postoji iskaz toga svjedoka u Haagu, sada će se moći koristiti i u Hrvatskoj, bez ponavljanja postupka.
Glavni haški tužitelj Serge Brammertz svoj će izvještaj o ispunjavanju suradnje dati Vijeću sigurnosti UN-a 6. lipnja. U Zagrebu ne očekuju nepovoljno očitovanje o Hrvatskoj.
Sve u svemu, Vlada je spremna 12. svibnja zaključiti izvještaj o izvršenju mjerila iz poglavlja 23. pristupnih pregovora o pravosuđu i temeljnim pravima.
Je li ga uspješno izvršila?
Znate onu o do pola popunjenoj čaši? Za optimiste je pola puna, za pesimiste pola prazna.
Danas je Dan Europe, budimo optimisti.
Pišem ovaj tekst 9. svibnja, na Dan Europe. Nekad smo ga obilježavali i kao Dan pobjede. Danas je dan slavlja, dopuštam si malo optimizma.
Eto, i austrijski sud je odlučio da se Ivo Sanader može izručiti Hrvatskoj. Dokaz da je hrvatsko pravosuđe uvjerilo austrijsko da mu u Hrvatskoj može biti održano fer suđenje. Naravno, od izručenja je daleko. Predstoji dugotrajni žalbeni postupak.
Prije mjesec dana u Zagrebu, i u regiji, boravio je Jose Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije. Uobičajeni diplomatski posjet i rječnik, nije se činilo da se išta bitno dogodilo što bi dalo osnova za nadu da je Hrvatska svladala i posljednju prepreku. Ali je zato podrška ulasku u EU među građanima bila visoka, iznad 50 posto.
Vlada se upustila u političko-medijsku spektakularnu akciju saniranja štete, nastojeći: a) brižljivo oblikovati javno mnijenje u otporu prema „nepravdi“, prešutno podržavajući eskalaciju nacionalističkog govora, i istodobno držati glavninu braniteljskih udruga na uzdi i, ulagujući im se, udaljiti ih od masovnih demonstracija; b) ne učiniti ni jedan krupni vanjskopolitički gaf koji bi doveo u pitanje završetak pregovora s Europskom unijom.
U tome je, čini se, uspjela. Cijena je visoka: na ovom smo mjestu već konstatirali da je takva politika unazadila unutarnje demokratske procese u Hrvatskoj i u javni diskurs ponovno uvela nacionalistički govor kao legitiman. U tome su prednjačili javna televizija i većina glavnih medija.
Pasivizacija i opća letargija su porasli. Utihnuli su prosvjedi svih vrsta, od fejsbukovaca, ratnih veterana, poljoprivrednika, ekologista, nije čak bilo ni sindikalne proslave 1. maja. Kao da su svi digli ruke od javnog izražavanja svojih uvjerenja, ili su izgubili vjeru da nešto mogu postići. A nepovjerenje u vlast, institucije i demokratski poredak raste. Zajedno s ekonomskom krizom kojoj se ne vidi kraj.
Prva neposredna posljedica turbulentnih zbivanja nekoliko proteklih tjedana - podrška pristupanju Uniji među građanima naglo je pala duboko ispod 50 posto. U takvom trenutku iz Bruxellesa su počeli stizati ohrabrujući signali. Potom i iz Berlina, Londona, Pariza. Pridružio se i Washington.
Ako Bruxelles doista da zeleno svjetlo Hrvatskoj još prije ljeta, to će biti prije svega rezultat vanjskopolitičkih okolnosti i procjene stanja u cijeloj regiji.
Ne postoje pouzdani dokazi da će Hrvatska doista i završiti pristupne pregovore idućeg mjeseca, što Vlada najavljuje, ali da se atmosfera otoplila, u to nema sumnje.
Ako Bruxelles doista da zeleno svjetlo Hrvatskoj još prije ljeta, to će biti prije svega rezultat vanjskopolitičkih okolnosti i procjene stanja u cijeloj regiji.
Situacija je nestabilna u mnogim zemljama regije. Hrvatska vanjska politika posljednjih desetak godina, uključivši sve vlade i oba predsjednika, bila je relativno konzistentna, stabilna i privržena euroatlanskim integracijama. Iako povremeno pasivna i ravnodušna, nije destabilizirala susjede. Utoliko može biti pouzdan partner u nadolazećim neizvjesnim vremenima.
Ostaviti Hrvatsku opet na čekanju, značilo bi zaustaviti i sve susjede. S druge strane, aktualna Vlada, nemoćna na svim područjima djelovanja i oslabljena u javnosti, potrudila se da barem na pitanju ulaska u Uniju postigne neki rezultat. Posljednjih tjedana doneseni su mnogi zakoni, učinjeni neki koraci u ispunjavanju svih 10 mjerila iz oblasti pravosuđa i temeljnih prava koji su precizno nabrojeni i koji se prate.
Vlada je vjerojatno procijenila da joj je završetak pregovora s Unijom i jedini mogući konkretni rezultat u izbornoj godini, nadajući se da će to biti honorirano. Istina je da se u svemu kasni, da se sve moglo učiniti kvalitetnije i brže, i, što je još važnije, da je s tim obavezama trebala biti upoznata javnost – a nije – i da ih je trebalo učiniti sastavnim dijelom domaće političke prakse – a nije.
Izbor sudaca na osnovama europskih standarda se postupno regulira, nakon što je po kriterijima podobnosti izvršen izbor svih ključnih kadrova. Broj neriješenih sudskih predmeta osjetno je smanjen, ali je i dalje fantastično visok.
Kao mjerilo u zaštiti prava manjina predviđeno je njihovo srazmjerno zapošljavanje u državnim i javnim ustanovama. Nije ostvareno u cijelosti („ne pitamo za nacionalnost zaposlenih“), odobrena su dodatna financijska sredstva, blizu 2 milijuna eura.
Kod povratka izbjeglica i obnove, opet je nešto učinjeno, ne sve što je trebalo.
Osigurano je 1610 stambenih jedinica za bivše nositelje stambenih prava (uglavnom Srba), preostala je gradnja još 450. To je plan kojeg je trebalo realizirati 2008. godine, a prema najnovijem Vladinom planu, završit će se do rujna 2011. Ostatak bi se riješio na donatorskoj konferenciji.
Vlada je također preuzela da privremenim korisnicima nadokandi sredstva za obnovu kuća u koje su uselili i morali su ih napustiti. Riješeno je 1550 takvih zahtjeva, preostaje još 1100.
Što se suradnje s Haškim tribunalom tiče, Sabor je praktički u zadnji čas, prije 3 dana, izmijenio propise kojima je omogućeno da se iskazi u Haagu uzimaju i u domaćim slučajevima suđenja za ratne zločine, te je odredio 4 posebna suda za ratne zločine, u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Ove izuzetno važne zakonodavne mjere domaći mediji popratili su, blago rečeno, krajnje diskretno.
Time je otklonjena praksa da nejaki lokalni sudovi sude u izuzetno delikatnim predmetima ratnih zločina, što je često završavalo karikaturalnim procesima, ili su svjedoci, pod pritiskom lokalnih sredina, iznenada „izgubili pamćenje“. Ako postoji iskaz toga svjedoka u Haagu, sada će se moći koristiti i u Hrvatskoj, bez ponavljanja postupka.
Glavni haški tužitelj Serge Brammertz svoj će izvještaj o ispunjavanju suradnje dati Vijeću sigurnosti UN-a 6. lipnja. U Zagrebu ne očekuju nepovoljno očitovanje o Hrvatskoj.
Sve u svemu, Vlada je spremna 12. svibnja zaključiti izvještaj o izvršenju mjerila iz poglavlja 23. pristupnih pregovora o pravosuđu i temeljnim pravima.
Je li ga uspješno izvršila?
Znate onu o do pola popunjenoj čaši? Za optimiste je pola puna, za pesimiste pola prazna.
Danas je Dan Europe, budimo optimisti.
