Imala je dugu plavu kosu.Suknja duga, crna. Sa šlicom. Gornji dio košulja, muška. Tri dugmeta otkopčana. Sjedila je za šankom jednog banjalučkog kafića, s jeseni 1988-e godine. Lako je odbijala ambiciozne muškarce. Djelovala je nestvarno, tada je to značilo - evropski.
"Srpski pokret nevladinih organizacija" (SPONA) je organizirao jučerašnje proteste u RS. Četiri riječi i tri ozbiljna problema. Prvi problem je riječ: "POKRET" Nevladine organizacije nisu nikad bile nikakav pokret nego ozbiljne institucije koje prate kršenje ljudskih prava, medijske slobode, prava manjina i nemaju političke atribute pokreta.
Druga riječ, SRPSKI, nije naravno problematična sama po sebi, ali jeste problematična kad veže uz naziv jednu "nevladinu organizaciju". Naime, opet u svijetu, nigdje ne postoji "nevladina organizacija" koja je jednoetnička i koja brani interese JEDNE etničke grupe. Potpredsjednik Republike Srpske Adil Osmanović kaže za naš radio kako se u Banjaluci danas događa narod ali samo srpski, jer drugima na skupu nema mjesta: "Sasvim odgovorno tvrdim, da ja kao Bošnjak i visoki funkcioner ovog entiteta ne bih se smio pojaviti na tu govornicu ne samo zbog konsekvenci političke i druge prirode nego i iz bezbjedonosnih razloga." Kakva je to, dakle, "nevladina" organizacija koja okuplja samo jednu etničku grupu i koja ne dozvoljava potpredsjedniku sopstvenog entiteta da se na nekom skupu pojavi ili, čiji gradjani koji nisu "prave" nacionalnosti sjede zaključani u svojim kućama uplašeni što slušaju jednom već vidjenu retoriku? Kakva je to "nevladina" organizacija koja podupire slijedeći val etničkog čišćenja koje će se dogoditi nakon ovog mitinga? Ako je to dakle "sprski" pokret onda on NIJE pokret onih koji nisu Srbi. Sasvim sam siguran da u BiH ima sredina gdje treba braniti interese srpske manjine. Najbolji način da se brane prava Srba kao manjine jeste da Srbi brane prava manjina tamo gdje su oni većina. - naprimjer u RS. Nažalost, sa SPONA radi – obrnuto.
Treća riječ "NEVLADINIH" je takodjer problematična jer sve što ova organizacija radi jeste PROVLADINA akcija, pa tako i ova posljednja. "Spona“ neće dozvoliti reformu policije, ustavne promjene, ukidanje grba i himne - kaže današnja vijest. Može se to nekome dopadati kao vješt način da se odbrane srpski interesi. Ali - ko će braniti interese Srba kad ih počne ugrožavati vlada RS? Ko brani one interese Srba koje je ova vlada RS već ugrozila?
Prosvjedi u RS su najavljeni prošlog tjedna i, sudeći po izvještajima, jedini vrijedan spomena je bio onaj u Banjaluci. Agencije javjaju da je prisustvovalo "nekoliko" ili "desetak hiljada" ljudi. Organizatori su najavili 30-40.000 prisutnih. Ostaje mi da vjerujem da je većina gradjana umorna od iste priče i umorna od iste manipulacije nacionalnim osjećajima. Valjda im je jedno dogadjanje naroda i jedna velika prevara bilo dovoljno. Sve su parole na skupu u Banjaluci izašle ispod jednog čekića i ovo je pisalo: "Dajem Bosnu za Srpsku!" i "Dajem Evropu za Srpsku!" Kako najveći broj analitičara sve to povezuje sa približavanjem odluke o Kosovu možda je nedostajala jedna druga parola: "Dajem Kosovo za Srpsku!"
Na skupu u Banjaluci su se pojavile slike predsjednika Rusije, Vladimira Putina. Od njega se traži pomoć u zaštiti Daytonskog sporazuma iako ga niko i ne dovodi u pitanje. To je prvi put nakon 60 godina da se fotografija jednog ruskog lidera pojavljuje na nekom skupu u bivšoj Jugoslaviji u pozitivnoj konotaciji. To je prvi put da jedan ruski lider simbolizira, za jednu grupu ljudi, nešto što je dobro, napredno i željeno. Pravo je protestanata da nose čije slike žele. Pravo je i organizatora da to organizira. Ali, pravo nosi sa sobom i odgovornost. Biti uz Putina ne znači biti uz ono što se zovu "vrijednosti demokratskog zapadnog društva". Pravo je protestanata i ne biti sretan sa tim vrijednostima. U Banjaluci je Dodik saopćio da nije ni za EU ni za NATO. On govori da to nema veze sa strateškim ruskim namjerama na Balkanu, ali sve što dokazuje suprotno.
Najgora stvar koja se može dogoditi jednoj državi ili jednom narodu jeste da postane predmet nagodbe velikih. Drugi se uvijek brinu prije svega o SEBI. Primjera do beskraja: Palestina, Libanon, Cipar, podjela Njemačke..... Ona je zgodna Banjalučanka otišla kući sama i nikako je, ni danas, ne mogu zamisliti nigdje drugdje osim u - Evropi. Ankete kažu da i ostali gradjani u Banjaluci i Beogradu sebe vide u Evropskoj Uniji a ne u, naprimjer, uniji sa Rusijom i Bjelorusijom.
Samo, ako sami ne budu htjeli u Evropu – ko će ih vući za rukav kad shvate prevaru onih koji će se u medjuvremenu smjestiti u beogradske i moskovske vile i vilice?