Dostupni linkovi

Šaškor: Avion glavinja, a piloti se svađaju


Vojska Hrvatske na paradi u Karlovcu 2009.
Vojska Hrvatske na paradi u Karlovcu 2009.

Tko donosi odluku o vojnoj paradi? To je u Hrvatskoj postalo ''pitanje za milijun dolara''. Neki maštoviti autor mogao bi o tome napraviti boratovski film. Ali građanima Hrvatske baš i nije do smijeha.

Povod je najnoviji spor predsjednice Republike i Vlade oko odluke da se povodom 20-te godišnjice akcije Oluja održi vojna parada u Zagrebu. Vlada je zamislila da se 5. kolovoza održe tradicionalne svečanosti u Kninu i istoga dana vojna parada u Zagrebu. Kolinda Grabar-Kitarović se najprije suglasila s Vladom (na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost), potom je zbog logističkih problema bila za to da se parada u Zagrebu održi dan poslije, a na koncu se priključila ultimativnom stavu stranke iz koje je potekla, HDZ-a, da je parada preskupa i da je treba održati godinu dana kasnije. Za godinu dana hrvatska ekonomska situacija izvjesno se neće popraviti, ali – gle čuda – održat će se parlamentarni izbori, pa će njezina bivša stranka vjerojatno biti na vlasti. Kada je Vlada ostala pri svome, predsjednica je kazala – ja sam vrhovna zapovjednica i odlučujem o uporabi oružanih snaga.

Uslijedile su očekivane konfrontacije za i protiv, uz pozivanje na Ustav, Zakon o obrani, Zakon o službi u oružanim snagama RH, te Opća pravila o postupanju u oružanim snagama.

Kada se sve to sabere, jasno je da hrvatsko zakonodavstvo slijedi suvremenu demokratsku teoriju i praksu. Pojednostavljeno – oružanim snagama u ratu zapovijeda vrhovni zapovjednik (zapovjednica), a u miru o uporabi oružanih snaga odlučuju šef države, Sabor, predsjednik Vlade i ministar obrane.O korištenju oružanih snaga (zakon razlikuje uporabu i korištenje) odlučuju Vlada ili ministar obrane.

Evidentno je, i po slovu i po duhu Ustava i zakona, da se o uporabi oružanih snaga svi imenovani faktori moraju usuglasiti. Predsjednica ne može narediti vojni mimohod, ali teško da to može učiniti i Vlada bez njezine suglasnosti.

Kolinda Grabar - Kitarović
Kolinda Grabar - Kitarović

Kolinda Grabar-Kitarović je ne prvi put u svom kratkom mandatu izašla izvan okvira svoje nadležnosti, jer ona sama ne odlučuje o uporabi oružanih snaga u miru. Vlada je ne prvi put pokazala tvrdoglavost, ali do sada nije izašla izvan ustavnih okvira djelovanja.

Zato je predsjedničina izjava da sama odlučuje o uporabi vojske politički dalekosežna i potencijalno opasna.

Ona nije izolirana nespretnost neiskusne predsjednice. Ona je izraz riješenosti njezine matične stranke da destabilizira aktualnu vlast po svaku cijenu. Pa što košta da košta. A usput se javnosti šalje poruka da Ustav i zakoni i nisu toliko važni kada je u pitanju politička volja.

Koketiranje s vojskom, policijom i ratnim veteranima omiljena je HDZ-eova igračka. HDZ je bio prešutni pokrovitelj brojnih incidenata što su ga umirovljeni pripadnici tih formacija izazivali, od bojkota, okretanja leđa, zvižduka i uvreda aktualne vlasti na službenim manifestacijama na kojima je sudjelovala bilo vojska bilo policija. Pokroviteljstvo nad ''antićiriličnim ratom'' u Vukovaru, ili nad prosvjedom invalida na Savskoj cesti u Zagrebu, na kojima se izabrana vlast tretira izdajničkom, već je notorno. Tim manifestacijama legalizirano je izvaninstitucionalno nametanje jedne političke volje, a društvo je nazadovalo i netrpeljivost porasla. Neke HDZ-u bliske veteranske udruge proglasile su se i tumačima Ustava, pa su prisnažili predsjedničinoj izjavi da ona odlučuje o uporabi vojske. U suprotnom – kažu – mogla bi aktualna Vlada izvesti vojni puč! Istodobno, glavna opozicijska stranka šuti o prijetnji njihovog štićenika, jednog od organizatora prosvjeda ''šatoraša'' da Vladi pred Banske dvore pripremaju postrojiti uniformirane branitelje pod oružjem. Tradicionalna svijest koja se u Hrvatskoj snažno obnavlja obožava uniforme. Zato poigravanje s vojskom i naoko ne toliko važnom odlukom o vojnoj paradi nije bezazleno.

Vlast i opozicija i dalje se svađaju oko toga tko donosi odluku o vojnoj paradi.

Neminovno se nameće pitanje: a što bi bilo da je u pitanju rat ili neposredna ugroženost zemlje? Pokazuje se da ni Ustav ni zakoni ne mogu spriječiti nestabilnost ako su lideri neodgovorni.

Naravno, kontekst je igra moći i odmjeravanje snaga zbog predstojećih izbora, ali ulozi su sve veći.

XS
SM
MD
LG