„Novi zeleni ugovor“ kako je u svom editorijalu napisao britanski The Guardian, vjerovatno je najpopularnija politička ponuda u ovom trenutku na engleskom govornom području. Uz konstataciju u naslovu „trebamo ga odmah“, The Guardian navodi da ga u Britaniji zagovaraju i torijevski poslanici i lider laburista Jeremy Corbyn, dok u Kanadi nestranačka koalicija koja broji 70 grupa takođe podržava takav plan. „Novi zeleni ugovor“ su osmislili američke demokrate, odnosno politički fenomen u Predstavničkom domu Sjedinjenih država, Alexandria Ocasio-Cortez.
Ovo nije elitističko pitanje, ovo je pitanje kvaliteta života. Hoćete li vi reći ljudima da su njihova briga i želja za čistim vazduhom i čistom vodom elitističke? Recite to djeci u južnom Bronksu koji, najviše u zemlji, pate od dječje astme... Ljudi umiru, umiru... ovo ne bi trebalo biti stranačko pitanje, ovdje je riječ o našim građanima i našim životima.
O „Novom zelenom ugovoru“ razgovarala sam sa Mike Barners-Leeom, profesorom na Institutu za socijalne studije na Lancaster Univerzitetu u Britaniji, autoru knjige "Nema planete B: Priručnik za krizne godine".
RSE: Šta mislite o takozvanom “Novom zelenom ugovoru“ ponudi koju su dali progresivni kandidati Demokratske stranke u SAD, ali je takođe možemo čuti i u Evropskoj uniji od novog političkog pokreta kao što je Demokratija u Evropi ili DiEM 25. Da li je riječ o realističnoj ponudi ili ponudama?
Berners Lee: Mislim da je to upravo tip politike koja bi nam pomogla. Sa jedne strane, vidimo da se u ovom trenutku dešavaju neke od najgorih stvari koje možete zamisliti u globalnoj politici, ali sa druge strane u stvarima kao što je „Novi zeleni ugovor“ takođe vidimo, neke zaista ohrabrujuće naznake i mislim da je pažnja koju „Novi zeleni ugovor“ dobija fantastična i povezuje zajedno odgovore na klimatske promjene i druga pitanja zaštite okoline, sa odgovorom na socijalna pitanja kao što je nejednakost. Ne treba dugo gledati na izazov klimatskih promijena da shvatite da morate da se nosite sa socijalnim pitanjima. Mislim da je to od esencijalnog značaja.
Isto pitanje sam postavila i Kelly Trout, višoj istraživačici iz organizacije Međunarodna incijativa za naftne promjene sa sjedištem u New Yorku.
Trout: Veoma sam uzbuđena što vidim kako je “Novi zeleni ugovor” donio promjenu u političkim razgovorima. Time se razgovor gura prema rješenjima koja zapravo treba da odgovore na skalu krize u kojoj smo. Vidimo, primjera radi, u SAD-u kampanju za predsjedničke izbore koja se zagrijava i gdje kandidati izlaze sa veoma ozbiljnim prijedlozima, koji će zaustaviti novu proizvodnju fosilnih goriva u Sjedinjenim Državama. Mislim da je to primjer kako se vidi hitnost trenutka i pritisak prema rješenjima koja odgovaraju na nivo veličine problema, guraju naše politike dalje prema boljim rješenjima, ne samo prema pozivu “Novog zelenog ugovora” na ubrzanu transformaciju ekonomije prema mobilizaciji ekonomskih resursa ka obnovljivoj energiji, već vidimo i trenutak u kojem političari izlaze i staju na put industriji fosilnih goriva, i kažu “Ne, moramo to zaustaviti”, naročito ovdje u SAD-u, najvećem proizvođaču fosilnih goriva.
Ne misle svi u SAD tako, posebno ne administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa koja se povukla iz Pariskog klimatskog sporazuma i koja je pod udarom kritika zbog negiranja posljedica klimatskih promjena. Za državnog sekretara SAD Mikea Pompea, kako je rekao 6. maja u Finskoj, posljedice zagađivanja planete, za koju naučnici i aktivisti kažu da nema alternativu, i otopljavanje Arktika su „nove prilike za trgovinu“. Ne pomenuvši ni jednom klimatske promjene kao posljedicu otopljavanja, Pompeo je rekao sljedeće:
„Arktik predstavlja jednu od glavnih i velikih prilika. Tamo se nalazi 13 posto još neotkrivene svjetske nafte, 30 posto neotkrivenog gasa i obilje uranijuma, rijetkih minerala, zlata, dijamanata, te milioni kvadratnih kilometara neiskorištenih resursa, ribe ima u izobilju. Konstantna redukcija leda na moru otvara nove prolaze i nove prilike za trgovinu. Ovo potencijalno može skratiti rutu putovanja između Azije i Zapada za oko 20 dana.“
Političari moraju reći 'ne' fosilnoj industriji
Preko 400 civilnih organizacija iz više od 60 zemalja, koje predstavljaju desetine miliona ljudi širom svijeta, deklaracijom Lafoten pozvalo je svjetske lidere da odmah obustave novi razvoj fosilnih goriva i počnu sa tranzicijom prema obnovljivoj energiji i održivom smanjenju industrije fosilnih goriva. Ova deklaracija postoji već nekoliko godina i o njoj je govorila stručnjakinja Kelly Trout.
UN: Klimatska kriza će čovječanstvo gurnuti u rizik
Trout: Ova deklaracija zaista polazi od prilično jednostavnog principa, a to je da je prvi korak zaustavljanje proizvodnje. Sada čak i preko 500 organizacija civilnog društva iz 75 zemalja smatra da istinsko svjetsko liderstvo na globalnom nivou počiva na principu da zemlje moraju da okončaju razvoj industrije fosilnih goriva, i da upravljaju opadanjem postojeće proizvodnje nafte, gasa i uglja globalno, sa prilagođenom tranzicijom za radnike i zajednice u toj oblasti.
Ono na što pozivamo je da vlade preuzmu vodstvo u ovome i kažu „ne“ industriji fosilnih goriva. To znači da se okonča razvoj industrije fosilnih goriva, odnosno, da se odbaci, odnosno prekine, izdavanje novih licenci za eksploataciju fosilnih goriva, i zaustavi davanje odobrenja za nova naftna polja i novu infrastrukturu za nove naftovode i gasovode. Ako želimo da imamo smanjenje emisije karbon dioksida u narednoj deceniji, to znači da moramo naučiti da funkcionišemo bez fosilnih goriva i da u isto vrijeme uradimo tranziciju i sve se više počnemo oslanjati na obnovljivu energiju.
Borba protiv globalnog zagrijavanja u procjepu između nauke i negiranja
Stručnjaka za klimatske promjene profesora Mike Barners-Leeja, pitala sam za procjenu o dosadašnjoj primjeni Sporazuma o klimatskim promjenama potpisanog u Parizu 2015. godine.
Berners Lee: Pariski sporazum je vrlo dobra izjava o namjerama, ali ako gledate kretanje globalne emisije ugljenika vi vidite da se na prosječnom nivou već dugo bilježi rast od 1,8 posto godišnje i ne postoji niti jedan naučni trag koji dokazuje da je globalna tenedencija rasta pokazala da se nešto mijenja. Tako da su do sada ljudske akcije povodom klimatskih promjena bile potpuno bez značaja u smislu smanjenja emisije gasova.
Berners-Lee: Siromašni prvi na udaru klimatskih promjena
RSE: Kako ići naprijed imajući u vidu, da se, kao što ste rekli, ni ovo do sada dogovoreno ne primjenjuje?
Berners Lee: Ono što nam treba je čak i veći globalni sporazum. Treba nam globalni sporazum koji nije samo izjava o namjerama kojom se traži od individualnih država da urade ono što treba, već nam zapravo treba primjenjiv globalni dogovor koji će ograničiti izvlačenje fosilnih goriva.
Sir Attenborough: Uradili smo užasne stvari
Čuveni britanski prirodnjak, 93-godišnji David Attenborough autor popularne „Plave planete“ i dalje veoma aktivan, trenutno za BBC radi serijal o činjenicama o klimatskim promjenama, podržao je nedavno proteste đaka širom Evrope koji je inicirala šesnaestogodišnja Greta Thunberg.
Bijes je sasvim sigurno opravdan! Starije generacije su učinile užasne stvari i sada treba da slušaju mlađe. Mladi ljudi razumiju jednostavna otkrića nauke o našoj zavisnosti o prirodi. Moja generacija nije dobar primjer razumijevanja, uradili smo užasne stvari.
Primajući početkom aprila “Posebnu nagradu za zaštitu klime” Zlatna kamera 2019. 16-godišnja Greta Thunberg je nagradu posvetila aktivistima za zaštitu šuma i onima koji se bore da se fosilna goriva zadrže u zemlji. Potom se prisutnima obratila sljedećim riječima
“Živimo u čudnom svijetu gdje djeca moraju žrtvovati svoje obrazovanje da bi protestovali protiv uništenja njihove budućnosti, gdje će oni koji su najmanje doprinijeli ovoj katastrofi biti pogođeni najviše. Gdje političari kažu da je previše skupo spašavati svijet, dok troše desetine milijardi dolara na subvencije industriji fosilnih goriva. Niko se ne usuđuje da pogleda dalje od sadašnjeg političkog sistema, iako je očigledno da odgovori koje tražimo tu ne mogu biti pronađeni. Sada stojimo na raskrsnici istorije, propadamo ali nijesmo još propali. Još ima vremena da ovo ispravimo. Zavisi od nas!”
Berners Lee: Ja joj apsolutno skidam kapu. Ljudi je mogu kritikovati i reći da je naivna i pokušati da je ospore na različite načine. Ali ja bih rekao da je ona vjerovatno najjasniji glas na svijetu za borbu protiv klimatskih promjena. Ona govori sa apsolutno blistavom jasnoćom o tome. To nije naivnost, to je jasnoća. Za moju generaciju je gotovo šokantno da je trebala 16-godišnjakinja da tako jasno objasni kako stvari stoje. Mi nijesmo trebali to da radimo đacima, ali sada kada se to dogodilo treba da odgovorimo na to.
Trout: Vlade da kažu 'ne' fosilnoj industriji
Njemačka kancelarka Angela Merkel sugerisala je 14. maja da bi željela da se priključi ostalim evropskim državama, čiji je cilj eliminacija svih emisija gasa do 2050., ali je naglasila da ciljevi moraju biti dostižni. Merkel je prvobitno odbila da se priključi incijativi koju je prošle sedmice predložio francuski predsjednik Emmanuel Macron i još osam drugih država EU, iako je izložena pritisku kod kuće da to učini.
Marcon je zajedno sa liderima Belgije, Danske, Luksemburga, Holandije, Norveške, Portugalije, Španije i Švedske pozvao na ambicioznu strategiju za zaustavljanje klimatskih promjena - odnosno potrošnju četvtine budžeta EU u tu svrhu. Oni su 8. maja u zajedničkom saopštenju naveli da EU do 2050. treba u potpunosti da elimniše emisiju štetnih gasova na svojoj teritoriji. Ova grupa zemalja kaže da plan ide “ruku pod ruku sa napretkom” i da su postavili cilj za druge zemlje da ga slijede.
Profesora Berners Leea sam pitala da li su kapitalistička društva sposobna za oštru redukciju emisije ugljenika.
Ja sigurno nijesam protiv tržišta, ali bi trebalo da imamo neke intervencije u slobodno tržište, u cilju da budemo u stanju da se nosimo ne samo sa klimatskim promjenama, već i cijelim drugim setom faktora u vezi sa životnom okolinom. Pretpostavljam da bi moje tumačenje bilo da svjetska fosilna goriva moraju ostati u zemlji i jedni način da se to dogodi je da postane previše skupo da se izvlači iz zemlje. A jedini način da se to dogodi je da imamo cijenu ugljenika na izvlačenje svih fosilnih goriva.
Stoga nam treba neka intervencija u tržište, a potrebne su nam i još neke druge intervencije.
Amazon je dom 10 posto svih vrsta na zemlji i apsorbuje 25 posto emisije karbonskih gasova na svijetu. Proizvodi i ogroman postotak kiseonika i isparavanja vode zbog čega se često naziva i pluća Zemlje.
Nakon što je 1980-tih i početkom devedesetih postalo jasno da je deforestacija, odnosno krčenje kišnih šuma u Amazoniji postalo opasnost po prirodu, u periodu između 2004. i 2012. deforestacija je smanjena na tom području za 84 posto.
No u međuvremenu je ponovo došlo do obrnutog procesa pa je samo u prošloj 2018. deforestacija kišnih šuma, u oblasti Amazonije porasla za 30,7 posto, što je konkretno gubitak skoro 1,3 milijarde stabala drveća.
U posljednjih 50 godina, 17 posto Amazona je uništeno, iako Brazil ima zakone koji štite okolinu. Najveću opasnost za “pluća Zemlje” predstavlja krčenje odnosno vrlo često paljenje kišnih šuma radi pašnjaka za stoku.
O negiranju klimatskih promjena razgovarala sam sa Mike Barners-Leeom, profesorom Instituta za socijalne studije na Lancaster Univerzitetu u Britaniji i Kelly Trout višim istraživaču iz organizacije Međunarodna incijativa sa naftne promjene sa sjedištem u New Yorku.
Trout: Da, definitivno ste identifikovali važno pitanje. U isto vrijeme postoji snažna grupa koja to podržava, često zbog dezinformacija koje je industrija fosilnih goriva plasirala decenijama, i koji se opiru klimatskim akcijama. Ali, također vidimo širom svijeta rastući i snažan pokret koji pritišće vlade da učine ispravnu stvar. Uslijedili su i klimatski štrajkovi širom svijeta. I Greta Thunberg, koja ih vodi, je vrlo uticajan glas koji zagovara činjenicu da vlade jednostavno moraju da počnu zadržavati fosilna goriva u zemlji. Jedna važna stvar na koju smo ukazali u deklaraciji je poziv za prilagođavanje tranziciji.
Ne možemo efikasno djelovati protiv klimatskih promjena, a da se također ne nosimo sa rastućom globalnom nejednakošću, i da ne guramo pravedna rješenja. To je, primjera radi, jedan od razloga što deklaracija poziva bogate države da preuzmu vođstvo u menadžiranju prelaska iz fosilnih goriva na globalnom nivou. Zemlje kao što su SAD, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, koje su bogate i imaju bogate proizvođače fosilnih goriva, imaju kapacitete, obavezu, i sredstva da djeluju najbrže i najefikasnije u smanjenju njihovog oslanjanja na izvlačenje fosilnih goriva, dok investiraju u prilagođenu tranziciju koja će podržati i zaštititi radnike i zajednice.
Zato što postoji veliki potencijal u obnovljivoj energiji, i podaci pokazuju da investicije u obnovljivu energiju mogu kreirati više poslova nego što će biti izgubljeno u privredi fosilnih goriva, kroz energetsku tranziciju. Ali moramo osigurati da vlade investiraju u tranziciju, kao i da zajednice koje su na prvoj liniji proizvodnje fosilnih goriva budu produktivne i zbrinute, da imaju osiguran život. Da ne bismo vidjeli otpor od tih zajednica, moramo osigurati da postoji siguran put za njih da dobiju nove poslove koji će održati njihove porodice u novoj održivoj ekonomiji.
Ja mislim da donosioci odluka i industrija fosilnih goriva imaju tendenciju da predstavljaju stvari malo komplikovanijim nego što je neophodno. Imamo rješenja u rukama. Ta rješenja su u ovom trenutku jednako dostupna, ako ne i jeftinija nego fosilna goriva. Stvorit će više poslova nego što sada postoji u industriji fosilnih goriva. I ono što nam treba je ne nova tehnologija, već politička ambicija.
Evropski lideri: Nema novih pregovora o klimatskom sporazumu
RSE: Za kraj, željela bih da Vas pitam da ako mi kao čovječanstvo ne uspjemo da spriječimo klimatske promjene, ko će prvo osjetiti posljedice i gdje će biti najsnažniji udar?
Berners Lee: Prvo će bez dileme najsnažnije pogoditi najsiromašnije, svugdje širom svijeta pogodiće siromašne, pogotovo one koji će ili biti pogođeni ekstremnim vremenskim uslovima ili promjenama u plodnosti zemlje. Ali želim da naglasim da će posljedice osjetiti svi.
Svi koji misle da nekako, u nekim društvima, mogu nastaviti kao da se ništa ne dešava dok su milioni ili milijarde ljudi u velikim nevoljama na drugoj strani svijeta, jednostavno žive u nekoj fantaziji da je u ovom globalizovanom društvu moguće sagraditi zid oko sebe i zaštititi se od neprijatnih stvari koje se dešavaju negdje drugo. Ako samo malo bolje otvore oči shvatiće da je to fantazija. Mi smo sve više u ovome skupa i ili ćemo poštovati jedni druge, sa poštovanjem na globalnom nivou ili ćemo svi biti u nevolji skupa.