Nekadašnji vojni pilot JNA, Tomislav Božović iz Pule, Srbin po nacionalnosti, odrastao i školovao se u Hrvatskoj, 1990. godine se demobilizirao i odlučio živjeti kao civil, no početkom 1992. godine je uhićen, optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, prošao pulski zatvor, a onda i teško psihičko i fizičko mučenje u logoru Kerestinec kraj Zagreba, odakle je silom natjeran u razmjenu:
"To je bilo sve namješteno, izmišljeno, tako da u dokaznom postupku koji je trajao četiri mjeseca nisu našli ni jednoga argumenta. Onda su me proglasili za ratnog zarobljenika i bez mog pristanka su me uputili iz zatvora u Puli u logor Kerestinec na razmjenu. Otišao sam u razmjenu pod batinama."
Uz pomoć međunarodnog Crvenog križa, iz Srbije je preko Budimpešte stigao u Milano, ali hrvatska putovnica mu je uskraćivana sve do početka 2000. godine, kad se nakon devet godina progonstva ponovo vratio obitelji. Upravo je u ponedjeljak u pulskoj policiji dao još jedan iskaz o tome što je prošao. Ne zna ništa o takozvanim "Šeksovim kvotama" i "skupljanju srpskih civila" za prisilne razmjene, ali netko je, kaže, morao to narediti:
"Ne znam tko je bio onda odgovoran, da li Šeks ili netko drugi, ali znam da snosi odgovornost, pošto je to bila vojna policija, državna struktura, a ne paravojna formacija. U suštini, najveću odgovornost po meni snosi i tadašnji general Antun Tus, koji je bio u to vrijeme zapovjednik Zbora Narodne garde."
Još iz Italije 1994. godine, Božović je podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatih osoba ondašnjem Hrvatskom vojnom tužilaštvu za zvjerstva u Kerestincu, ali mu je odbijena kao neutemeljena. Kada se 2000. godine konačno uspio vratiti u zemlju, pokrenuo je postupak protiv Republike Hrvatske i taj je još u toku:
"Nema državnog dužnosnika, ranga ministra, predsjednika Sabora i raznih tih odbora kome se u međuvremenu iz Italije dopisom nisam obratio, ali nikada od nikoga nikakav odgovor nisam dobio."
Glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu, Krešimir Devčić, nije nam mogao puno reći o pokrenutoj istrazi:
"Ako se nešto radi, onda je to još uvijek u fazi kriminalističke obrade Državno odvjetništvo s policijom utvrđuje sada činjenice."
Sudac Županijskog suda u Dubrovniku, Pero Miloglav, poriče navode odvjetnika Jovana Pejovića iz Crne Gore, prema kojima mu je Miloglav rekao da je baš današnji potpredsjednik hrvatskog Sabora, Vladimir Šeks, odgovoran za ondašnja nezakonita uhićenja srpskih civila i odvođenje u prisilnu razmjenu:
"To su čiste gluposti. On je mene vjerojatno spomenuo u kontekstu što se mi znamo iz osnovne škole. Razmjena nema veze sa sudom. Razmjena je bila na političkoj razini, na državnoj razini, i ja nemam nikakvih saznanja."
Nekadašnji Feralovac, danas novinar Novog lista, Ivica Đikić, više je puta dosad pisao o logoru Kerestinec i prisilnim razmjena:
"Nisam uspio doći do Šeksovog imena u toj priči. Prema istrazi koja se već više od godinu dana vodi u Istražnom centru Županijskog suda u Zagrebu, među ljudima koji su osumnjičeni za ratne zločine ili maltretiranje civila u Kerestincu, su isključivo ljudi koji su bili čuvari i zapovjednici tog logora. Spominje se satnik Stjepan Klarić čija je zapovjedna linija vrlo nejasna. Nije jasno tko mu je bio nadređen."
Zamjenik predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora, Ivan Zvonimir Čičak, kaže da u toj nevladinoj udruzi postoji i dokumentacija o Kerestincu, gdje se, kaže, osobno išao založiti za jednog uhićenog suca:
"Oni su ih tjerali u pseće kućice i tjerali su ih da laju. Onda su morali pjevati Vilu Velebita i Ustani Bane. Priča je točna i ja je potvrđujem. Osobno sam tamo išao, ali nisu me pustili. Znam za slučajeve koji su tamo završavali."
Voditeljica Dokumente, Centra za suočavanje s prošlosti, Vesna Teršelič:
"To je nešto što zaslužuje pomnu istragu i mislim da će istraga dugo trajati. Moguće je da će voditi do nalaza sličnih onima u Lori."
"To je bilo sve namješteno, izmišljeno, tako da u dokaznom postupku koji je trajao četiri mjeseca nisu našli ni jednoga argumenta. Onda su me proglasili za ratnog zarobljenika i bez mog pristanka su me uputili iz zatvora u Puli u logor Kerestinec na razmjenu. Otišao sam u razmjenu pod batinama."
Uz pomoć međunarodnog Crvenog križa, iz Srbije je preko Budimpešte stigao u Milano, ali hrvatska putovnica mu je uskraćivana sve do početka 2000. godine, kad se nakon devet godina progonstva ponovo vratio obitelji. Upravo je u ponedjeljak u pulskoj policiji dao još jedan iskaz o tome što je prošao. Ne zna ništa o takozvanim "Šeksovim kvotama" i "skupljanju srpskih civila" za prisilne razmjene, ali netko je, kaže, morao to narediti:
U suštini, najveću odgovornost po meni snosi i tadašnji general Antun Tus, koji je bio u to vrijeme zapovjednik Zbora Narodne garde.
Još iz Italije 1994. godine, Božović je podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatih osoba ondašnjem Hrvatskom vojnom tužilaštvu za zvjerstva u Kerestincu, ali mu je odbijena kao neutemeljena. Kada se 2000. godine konačno uspio vratiti u zemlju, pokrenuo je postupak protiv Republike Hrvatske i taj je još u toku:
"Nema državnog dužnosnika, ranga ministra, predsjednika Sabora i raznih tih odbora kome se u međuvremenu iz Italije dopisom nisam obratio, ali nikada od nikoga nikakav odgovor nisam dobio."
Glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu, Krešimir Devčić, nije nam mogao puno reći o pokrenutoj istrazi:
"Ako se nešto radi, onda je to još uvijek u fazi kriminalističke obrade Državno odvjetništvo s policijom utvrđuje sada činjenice."
Sudac Županijskog suda u Dubrovniku, Pero Miloglav, poriče navode odvjetnika Jovana Pejovića iz Crne Gore, prema kojima mu je Miloglav rekao da je baš današnji potpredsjednik hrvatskog Sabora, Vladimir Šeks, odgovoran za ondašnja nezakonita uhićenja srpskih civila i odvođenje u prisilnu razmjenu:
"To su čiste gluposti. On je mene vjerojatno spomenuo u kontekstu što se mi znamo iz osnovne škole. Razmjena nema veze sa sudom. Razmjena je bila na političkoj razini, na državnoj razini, i ja nemam nikakvih saznanja."
Među ljudima koji su osumnjičeni za ratne zločine ili maltretiranje civila u Kerestincu, su isključivo ljudi koji su bili čuvari i zapovjednici tog logora.
"Nisam uspio doći do Šeksovog imena u toj priči. Prema istrazi koja se već više od godinu dana vodi u Istražnom centru Županijskog suda u Zagrebu, među ljudima koji su osumnjičeni za ratne zločine ili maltretiranje civila u Kerestincu, su isključivo ljudi koji su bili čuvari i zapovjednici tog logora. Spominje se satnik Stjepan Klarić čija je zapovjedna linija vrlo nejasna. Nije jasno tko mu je bio nadređen."
Zamjenik predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora, Ivan Zvonimir Čičak, kaže da u toj nevladinoj udruzi postoji i dokumentacija o Kerestincu, gdje se, kaže, osobno išao založiti za jednog uhićenog suca:
"Oni su ih tjerali u pseće kućice i tjerali su ih da laju. Onda su morali pjevati Vilu Velebita i Ustani Bane. Priča je točna i ja je potvrđujem. Osobno sam tamo išao, ali nisu me pustili. Znam za slučajeve koji su tamo završavali."
Voditeljica Dokumente, Centra za suočavanje s prošlosti, Vesna Teršelič:
"To je nešto što zaslužuje pomnu istragu i mislim da će istraga dugo trajati. Moguće je da će voditi do nalaza sličnih onima u Lori."
