Kako, za promjenu, lijepo zvuči optimizam koji ovih dana dolazi sa protokolarno najviših adresa u Sarajevu: predsjedavajući Predsjedništva BiH, predsjedavajući Savjeta ministara, ministar spoljnih poslova... jednodušno poručuju da će Bosna i Hercegovina u ponedjeljak, 15. februara, u Briselu podnijeti "kredibilnu aplikaciju" (čitaj: ozbiljnu prijavu) za pridruženje Evropskoj uniji.
Ako još nikada, ni četvrt stoljeća nakon što su posestrimske SDA-SDS-HDZ počele zavođenje demokratije "konstitutivnih naroda", nije osvanuo onaj idući "ponedjeljak od kojeg počinje pravna država" – može li se vjerovati da bi ovog dolazećeg ponedjeljka Bosna i Hercegovina po političkom opredjeljenju i prioritetima svog političkog vrha mogla postati ozbiljna "proevropska zemlja"?
Njeni službeno najviši predstavnici uvjeravaju i bh. javnost i evropske partnere da ona to i hoće i može. Kao vrhunski dokaz najzad postignute saglasnosti o opredjeljenju za evropski put navode usvajanje mehanizma koordinacije koji će osigurati efikasno i harmonično donošenje odluka u vezi s proevropskim reformama. U Savjetu ministara BiH takav mehanizam je usvojen jednodušno, iako upadljivo tajno, i ponuđen je evropskim partnerima kao vrhunski dokaz "kredibilnosti aplikacije".
Ali, prije nego što je bosanskohercegovačka diplomatija stigla da podijeli tu najzad dobru vijest o evropskom opredjeljenju sa diplomatijama svih 28 članica Evropske unije, najviši predstavnici Republike Srpske, predsjednik i Vlada, osudili su usvajanje mehanizma koordinacije kao prevaru; ocijenili postupak njegovog usvajanja kao sraman i proveden u maniru ilegale iz Drugog svjetskog rata; optužili predsjedavajućeg Savjeta ministara za obmanjivanje domaće i evropske javnosti i institucija; ostavljajući najveće osude i uvrede za predstavnike Republike Srpske u Savjetu ministara, optužujući ih, ni manje ni više, za veleizdaju i nepoštovanje ustavnih nadležnosti i ustavne pozicije ovog entiteta.
To je začinjeno porukom predsjedavajućem Savjeta ministara da odluku kojom se hvali "može slobodno okačiti kao značku na rever" – pošto je ranija operacija "vješanja mačku o rep" odluke Ustavnog suda neslavno završila – zaključujući kako Vlada Republike Srpske "punim kapacitetom podržava evropski put Bosne i Hercegovine, uz poštivanje ustavnih nadležnosti svih nivoa vlasti, kompetencija i profesionalnog digniteta njihovih institucija".
Sa državnog vrha naglašava se kako usvojeni mehanizam koordinacije u potpunosti uvažava važeće ustavno uređenje i obezbjeđuje učešće u odlučivanju svih ustavno pozvanih institucija i nivoa vlasti, a istaknuti predstavnik opozicije u Republici Srpskoj – u odgovoru na optužbe o veleizdaji – kaže kako je "odluka o mehanizmu koordinacije sadržajno gotovo identična onoj koja je usvojena u Narodnoj skupštini" entiteta kao predlog Republike Srpske.
Pitanje je: kako će odbacivanje mehanizma koordinacije u Banjaluci biti primljeno u Briselu – kao još jedna epizoda u kontinuitetu Dodikovog negiranja i samog postojanja bosanske države u kojem je i još više bio za dezintegraciju nego za koordinaciju, ili, prije svega, kao najnoviji povod za obračune s entitetskom opozicijom u kojima su i bosanska država i njene evropske aspiracije samo kolateralna šteta.
Evropski zvaničnici mogu, kao nov znak podrške i ohrabrenja tim aspiracijama, prihvatiti uvjeravanja najviših predstavnika Bosne i Hercegovine u ponedjeljak o njihovoj riješenosti da, najzad, prionu na ispunjavanje uslova za pridruženje Uniji, pogotovu što "kredibilna aplikacija" samo pokreće proces u kojem država aspirantkinja tek treba da potvrđuje to opredjeljenje u odgovorima na hiljade pitanja i donošenju teških odluka.
Prva takva odluka, o prihvatanju evropskih standarda u vezi s kvotama za meso, mesne proizvode, mlijeko i mliječne proizvode – a da se pri tome zaštite i interesi domaćih proizvođača – moraće se donositi već iduće nedjelje, a zatim dolazi evropsko očekivanje da u idućih mjesec dana najzad objave i rezultati popisa stanovništva kao osnov planiranja društvenog razvoja.
Samo postojanje mehanizma koordinacije jeste bio prvi uslov kredibilnosti aplikacije, ali će biti beznačajan ako ne bude praćen potpunom predanošću svih institucija i nivoa vlasti ispunjavanju obaveza na evropskom putu.
O tim strateškim opredjeljenjima, htjeli – ne htjeli, mora se tražiti i postizati bosanskohercegovačka saglasnost i partnerstvo. Ono će uskoro ponovo biti na ispitu ako, recimo, predsjedavajući državnog Predsjedništva zaista planira da odmah nakon predaje prijave za članstvo u Uniji ide i na aktiviranje Akcionog plana za članstvo u NATO-u proširujući tako evropski projekt na euroatlantski.
Srpske stranke u Bosni i Hercegovini s tim u vezi slijede politiku Beograda, koji vjeruje kako je moguće biti "i za Evropu i za Rusiju" uključujući tijesnu vojnu saradnju i kupovinu raketa od Moskve, a Rusija je u dvije međunarodne rasprave – u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija i Savjetu za implementaciju mira u Sarajevu – uskratila podršku "euroatlantskim perspektivama" Bosne i Hercegovine naglašavajući da to nije jedine alternativa.
Nema nikakve sumnje da je obnova nastojanja za prijem u NATO želja i interes najvećeg broja građana, ali će biti zanimljivo kako će predsjedavajući Predsjedništva postići da to bude i državna politika kad je njegov ministar inostranih poslova, u prošlonedjeljnim razgovorima u Vašingtonu, govorio kako o članstvu u NATO-u ne postoji konsenzus u Bosni i Hercegovini i apelovao "da se na tome ne insistira".
