Teorije zavjere postoje oduvijek, ali su u posljednjem desetljeću, nakon terorističkih napada na SAD, 11.9.2001., dobile istaknuto mjesto.
Novinar Jonathan Kay smatra da su zavjere mnogo više od igre i zabave i da "prijete pretvoriti Ameriku u neku vrstu intelektualne Jugoslavije: šareni skup različitih raspojasanih kultova koji vrište jedni na druge međusobno nerazumljivim jezikom".
To je trend protiv kojeg se svaki misleći čovjek mora boriti, kaže autor knjige "Putovanje kroz američko podzemlje rastućih konspiracija".
Razgovarao James Kirchick; Prevela Sabina Čabaravdić
Kay: Konspiracija o 11.septembru nije bilo odmah nakon napada. Teorije su se pojavile tek nakon rata u Iraku, krajem 2003. i početkom 2004.godine. Puno se ljudi osjećalo prevarenim kada nije pronađeno oružje za masovno uništenje u Iraku. Počeli su se pitati za šta su ih još slagali, što je onda i dovelo do prirodnog rasta teorija zavjera. Izbor Baracka Obame u 2008., ja bih, recimo označio tačkom na kojoj su počele slabiti te teorije zavjere. Novi predsjednik, za razliku od Georgea Busha i njegovih saradnika Cheneyja, Wolfowitza i Rumsfelda, nije odgovarao ulozi negativca. Baš kao i u holivudskim filmovima, pa su teoretičari zavjera s Obamom u Bijeloj kući, izgubili "štof" za nove "scenarije".
Kay: Mnoge stvari koje kažu su tačne. Ako intervjuirate teoretičara
zavjere često ćete čuti puno vrlo tačnih informacija. Ali će stvari postaviti tako da potpuno druga stvar izađe u prvi plan. U slučaju 1.septembra govoriće o projektu "novog američkog stoljeća", povezujući to sa vlašću desno orjentiranih političara koji su željeli srušiti Sadama Huseina. Ali neće pomenuti da je to isto želio i Bill Clinton prije njih. Na to će vam oni uzvratiti da je hiljade Amerikanaca ubijeno da bi se dobilo opravdanje za ulazak u Irak. Dakle, svaka teorija zavjere ima mali dio istine na kojoj počiva. Ali to zrno istine oni razviju u holivudsku fantastičnu priču o velikoj konspiraciji.
Kay: Teoretičari zavjera uglavnom žive na rubovima intelektualnih krugova. Ali valja biti oprezan. Pogledajte slučaj Baracka Obame o kojem su proširili priču da nije rođen u SAD. On je izašao i javno pokazao rodni list koji dokazuje suprotno jer je vjerojatno procijenio da, ukoliko 20-40 procenata republikanaca misli da on nije rođeni Amerikanac, onda to više nije minorno, onda to prevazilazi granice trača.
Ja takođe mislim da ne treba zanemariti ni priče o 11.septembru. Iako je sada pritisak opao, ipak i dalje imate 10, 15, 20 posto Amerikanaca koji vjeruju ili sumnjaju u to da je teroristički udar zapravo bio "unutrašnji posao". Sretao sam ljude koji su u to uvjereni: u taxiju, hotelu...,a samo smo usputno razgovarali. To je postalo dio političke kulture. A mislim da je razlog za to internet. Mnogi ljudi koje sam intervjuirao, jednostavno nemaju vremena za čitanje novina ili gledanje televizije. Ali zato dobijaju vijesti od svojih prijatelja preko e-maila. Ljudi komuniciraju, postavljaju pitanje tipa kako je moguće da su oba nebodera pala tako brzo, da li vakcine izazivaju autizam... Ne čitaju knjige, ne slušaju uglednije radijske stanice, nego se informiraju preko interneta.
Naslovna strana knjige - Among the Truthers: A Journey Through America’s Growing Conspiracist Underground
Kay: Naravno, i to ste već vidjeli u Sjedinjenim Američkim Državama. Pitao sam ljude; kako možete vjerovati američkoj vanjskoj politici ako mislite da su domaće tajne službe zajedno s vladom podmetnule 11.septembar. Kako možete raspravljati o zdravstvenoj zaštiti ako mislite da je zdravstvena reforma Baracka Obame samo velika zavjera. Ljudi koji vjeruju u teorije zavjere u osnovi su isključeni iz stvarnosti. Žive u alternativom svijetu i nisu nužno opasni za SAD. Oni neće dići neku nasilnu revoluciju, ali su opasni za tržišnu ekonomiju, jer nisu sposobni za racionalan razgovor. A to je onda opasnost za demokratiju, jer demokratija zahtijeva dobro informisane građane. Ljude koji glasaju na osnovu stvarnih tema. Ljude koji se educiraju o stvarnim problemima, ljude s kojima možete razgovarati i stvoriti politički konsenzus. Sjedinjene Američke Države ubrzano postaju mjesto gdje se ne može stvoriti politički konsenzus, jer su se ljudi radikalizirali na teorijama zavjera.
Kay: Vrlo je teško spasiti nekog, ako smijem upotrijebiti ovaj glagol, ko je postao teoretičar zavjera. Takvi su imuni na racionalnu argumentaciju. Moj projekt jeste educirati ljude koji nisu podlegli teorijama zavjere, pokazati im osnovne strukture konspiracija i naučiti ih da ih prepoznaju. Tako, kad im zet pošalje e-mail o Baracku Obami ili posljednjem avionu koji je pao 11.septembra, ili kako je američka vojska kriva zbog najnovijih potresa, oni će prepoznati strukturu i znati da je riječ o teorijama zavjera. Znaće prepoznati što izgleda kao zavjera, a što je legitimno.
Novinar Jonathan Kay smatra da su zavjere mnogo više od igre i zabave i da "prijete pretvoriti Ameriku u neku vrstu intelektualne Jugoslavije: šareni skup različitih raspojasanih kultova koji vrište jedni na druge međusobno nerazumljivim jezikom".
To je trend protiv kojeg se svaki misleći čovjek mora boriti, kaže autor knjige "Putovanje kroz američko podzemlje rastućih konspiracija".
Razgovarao James Kirchick; Prevela Sabina Čabaravdić
RSE: Da li mislite da su teorije zavjere jače sada, nego što su bile odmah nakon napada 9. septembra?
Kay: Konspiracija o 11.septembru nije bilo odmah nakon napada. Teorije su se pojavile tek nakon rata u Iraku, krajem 2003. i početkom 2004.godine. Puno se ljudi osjećalo prevarenim kada nije pronađeno oružje za masovno uništenje u Iraku. Počeli su se pitati za šta su ih još slagali, što je onda i dovelo do prirodnog rasta teorija zavjera. Izbor Baracka Obame u 2008., ja bih, recimo označio tačkom na kojoj su počele slabiti te teorije zavjere. Novi predsjednik, za razliku od Georgea Busha i njegovih saradnika Cheneyja, Wolfowitza i Rumsfelda, nije odgovarao ulozi negativca. Baš kao i u holivudskim filmovima, pa su teoretičari zavjera s Obamom u Bijeloj kući, izgubili "štof" za nove "scenarije".
RSE: Da li, u teorijama, postoje i elementi istine. Postoji li išta što ima smisla?
Kay: Mnoge stvari koje kažu su tačne. Ako intervjuirate teoretičara
Vrlo je teško spasiti nekog, ako smijem upotrijebiti ovaj glagol, ko je postao teoretičar zavjera. Takvi su imuni na racionalnu argumentaciju.
RSE: U kojoj mjeri teorije zavjere zaista imaju utjecaja na ono što zovemo generalnim načinom američkog života?
Kay: Teoretičari zavjera uglavnom žive na rubovima intelektualnih krugova. Ali valja biti oprezan. Pogledajte slučaj Baracka Obame o kojem su proširili priču da nije rođen u SAD. On je izašao i javno pokazao rodni list koji dokazuje suprotno jer je vjerojatno procijenio da, ukoliko 20-40 procenata republikanaca misli da on nije rođeni Amerikanac, onda to više nije minorno, onda to prevazilazi granice trača.
Ja takođe mislim da ne treba zanemariti ni priče o 11.septembru. Iako je sada pritisak opao, ipak i dalje imate 10, 15, 20 posto Amerikanaca koji vjeruju ili sumnjaju u to da je teroristički udar zapravo bio "unutrašnji posao". Sretao sam ljude koji su u to uvjereni: u taxiju, hotelu...,a samo smo usputno razgovarali. To je postalo dio političke kulture. A mislim da je razlog za to internet. Mnogi ljudi koje sam intervjuirao, jednostavno nemaju vremena za čitanje novina ili gledanje televizije. Ali zato dobijaju vijesti od svojih prijatelja preko e-maila. Ljudi komuniciraju, postavljaju pitanje tipa kako je moguće da su oba nebodera pala tako brzo, da li vakcine izazivaju autizam... Ne čitaju knjige, ne slušaju uglednije radijske stanice, nego se informiraju preko interneta.
RSE: Što je opasnost tog načina u odnosu na teorije zavjere? Predstavljaju li oni prijetnju liberalizmu u društvu?
Kay: Naravno, i to ste već vidjeli u Sjedinjenim Američkim Državama. Pitao sam ljude; kako možete vjerovati američkoj vanjskoj politici ako mislite da su domaće tajne službe zajedno s vladom podmetnule 11.septembar. Kako možete raspravljati o zdravstvenoj zaštiti ako mislite da je zdravstvena reforma Baracka Obame samo velika zavjera. Ljudi koji vjeruju u teorije zavjere u osnovi su isključeni iz stvarnosti. Žive u alternativom svijetu i nisu nužno opasni za SAD. Oni neće dići neku nasilnu revoluciju, ali su opasni za tržišnu ekonomiju, jer nisu sposobni za racionalan razgovor. A to je onda opasnost za demokratiju, jer demokratija zahtijeva dobro informisane građane. Ljude koji glasaju na osnovu stvarnih tema. Ljude koji se educiraju o stvarnim problemima, ljude s kojima možete razgovarati i stvoriti politički konsenzus. Sjedinjene Američke Države ubrzano postaju mjesto gdje se ne može stvoriti politički konsenzus, jer su se ljudi radikalizirali na teorijama zavjera.
RSE: Da li postoji rješenje ili će se stvari samo pogoršavati s popularnošću interneta?
Kay: Vrlo je teško spasiti nekog, ako smijem upotrijebiti ovaj glagol, ko je postao teoretičar zavjera. Takvi su imuni na racionalnu argumentaciju. Moj projekt jeste educirati ljude koji nisu podlegli teorijama zavjere, pokazati im osnovne strukture konspiracija i naučiti ih da ih prepoznaju. Tako, kad im zet pošalje e-mail o Baracku Obami ili posljednjem avionu koji je pao 11.septembra, ili kako je američka vojska kriva zbog najnovijih potresa, oni će prepoznati strukturu i znati da je riječ o teorijama zavjera. Znaće prepoznati što izgleda kao zavjera, a što je legitimno.
