Zašto kažeš islam, a misliš terorizam?

U intervjuu za RSE Katja Drechsler (Drezler), viša naučna saradnica Akademije svjetskih religija na Univerzitetu u Hamburgu, kaže da su mediji ti koji potpiruju islamofobiju na Zapadu, no ne treba zaboraviti ni političku podjelu moći.

RSE: Zašto se zadnjih deceniju i po islam uvijek povezuje sa zlom?

Drechsler: Na žalost, puno je danas loših vijesti koje nam stižu i koje su vezane uz islam i islamske države poput nepoštivanja manjina ili različitog mišljenja u Pakistanu ili Saudijskoj Arabiji. Imamo vijesti o terorizmu, još od talibana, preko 11. septembra do Islamske države Iraka i Levanta (IDIL). Osim toga, izloženi smo pričama o prisilnim brakovima, poligamiji, obrezivanju žena.

RSE: Postoji politički islam i islam kao religija. Kako se može jasnije staviti do znanja da nisu u pitanju sinonimi, da postoji razlika među tim terminima?

Drechsler: Tačno, moramo biti obazrivi oko toga. Postoje u svim religijama ljudi koji svoje vjerovanje doživljavaju duhovno, odnosno kulturološki, i to koriste kako bi postali bolji ljudi. Ali, postoje i oni koji to koriste u političke svrhe, gdje religija postaje ideologija, da ne kažem dogma.

RSE: Šta se može uraditi na približavanju kršćanskog i islamskog svijeta?

Drechsler: O to je teško pitanje u današnjem svijetu, no postojao bi način, kad bi mediji bili angažiraniji i davali više objašnjenja. Međutim, u svim javnim diskusijama tačno se vidi koliko su frontovi podijeljeni i udaljeni. Ali, uvijek se može ići na jedan lični pristup, što takođe generalno fali u medijima. Većina se drži opštih mjesta i predrasuda, te se uvijek izvještava samo o užasima koji se dešavaju, a vrlo malo o dobrom i pozitivnom.

Važno je, takođe, zapadnoj javnosti prezentirati da i muslimani različito žive u okviru svoje religije, i da to ovisi od mnogo faktora. Međutim, stvarni život i medijska prezentacija tog života miljama su udaljeni.

Važno bi zato bilo stvari personalizirati, govoriti o normalnom životu ljudi u islamu, što bi pokazalo da nije samo stvar u religiji, već u podjeli moći. U približavanju kršćanskog i islamskog svijeta moramo se više koncentrirati na sličnosti, pa ćemo uvidjeti da ni razlike nisu velike.

Odnos prema islamu ovisi o tome koji medij konzumirate

RSE: Šta biste rekli: da li mediji u stvaranju javnog mnijenja imaju više pozitivnu ili negativnu ulogu?

Drechsler: Sve ovisi od toga koje medije konzumirate, te da li znate medije koristiti! Nisu, na žalost, danas mediji samo novine i radio, nego i internet i društvene mreže, preko kojih se šire različiti sadržaji, zbog čega je jako teško provjeriti jesu li te vijesti tačne ili nisu.

Ono što je najbolje jeste direktno iskustvo. Kad to nemate, kad ljudi nemaju nikakvog direktnog dodira s muslimanima, oni su više podložni prihvatiti medijske informacije bez kritičke distance, prihvatiti ih kao svoje.

RSE: Kad biste Vi, gospođo Drechsler, bili novinarka – šta biste preduzeli protiv antiislamske propagande?

Drechsler: To nije nimalo lako, ali, za mene bi bilo jako važno da stvari vidim u cjelini, te bi mi bilo važno proširiti horizonte tako što bih razgovorala sa što više ljudi. Na taj bi način svoje izvještaje zasnivala, jer prečesto vidim da ljudi koji pišu o temama vezanim uz islam, zapravo vrlo malo ili ništa o islamu ne znaju, a time zapravo samo pogrešno postavljaju stvari.

Zašto Breivik nije terorista

RSE: Skoro 15 godina živimo u svijetu u kojem nije lako biti musliman. Ali, zbog prijetnji IDIL-a i sve što ona predstavlja, nije lako ni braniti islam?

Drechsler: Tačno, mi imamo probleme sa fundamentalističkim tumačenjem islama, ali islam nije samo to. Problem je u stalnom isticanju dijelova Kur'ana koji govore o nasilju, a takva mjesta imate u svim svetim knjigama, svih religija svijeta, samo ih niko danas ne pominje.

Isto je tako važno, u tumačenjima hadisâ iz Kur'ana, to što je napisano postaviti u historijski kontekst, a ne tumačiti iz današnje perspektive globalnog svijeta u kojem živimo.

Posebno su mediji odgovorni za višak raspirivanja antiislamizma i neuspoređivanja stvari. Uzmite primjer Andersa Breivika koji je počinio zločin u Norveškoj i ubio 77 ljudi. On se vrlo jasno pozivao na kršćansku tradiciju, ali ga nigdje niko u medijima nije prozvao kršćanskim teroristom.

Postoji antiislamizam, i prije svega ga "potpiruju" mediji. Naravno, postoje i neki politički razlozi za to, ali je potpuno pogrešno to prenositi na sve muslimane.

RSE: Tako sada stvari stoje, ali, iz Vaše pozicije – ima li šansi da se to uskoro promjeni?

Drechsler: Na žalost, ne još, i toga me strah. Nedavno je objavljena u Njemačkoj jedna karikatura koja pokazuje muslimanku koja skupini ljudi objašnjava islam i čini joj se da je uspjela. Ali, iza njenih leđa militanti IDIL-a detoniraju još jednu bombu. Takve grupe nam sve uništavaju i ono što takođe vrlo teško možemo promijeniti je činjenica da iza svega stoje politički interesi. Ne radi se ovdje samo o religiji, nego još imamo posla s globalnom podjelom moći.

Burka je novi punk

RSE: Imate li neko objašnjenje zašto mladi ljudi sa Zapada odlaze na ratišta u Siriju ili Irak? Ili, zašto raste broj selefija u Njemačkoj? Sada ih je 7.000 s tendencijom daljeg širenja.

Drechsler: U Njemačkoj već postoje istraživanja o tome. Postoji i jedan pomalo provokativan pokret koji se zove "Burka je novi punk", koji se upravo bavi razlozima za to.

Kad mladi čovjek hoće biti buntovnik, najbolji način da to danas uradi jeste da se priključi ovakvom pokretu. Smišljeno su uspoređeni punk i burka, jer na isti način na koji je sedamdesetih godina "ćiroki frizura" izazivala strah i javnu osudu, to danas čini burka.

Na punk niko više ne obraća pažnju, to je postao sastavni dio kulture, ali će selefizam ili burka sigurno izazvati reakciju.

(Fotogalerija – Kazne i zabrane: Burkini, bikini ili monokini)

Ovo ljeto mnoge djevojke na francuskoj rivjeri pojavile su se u burkinijima. Cannes je potom zabranio nošenje tog kostima na javnim plažama, pa potom Villeneuve Loubet kod Nice i Sisco na Korzici. Još neki gradovi najavljuju slične sudske zabrane. Žene koje su se pojavile na kanskim plažama zbog burkinija su morale platiti kaznu oko 38 eura.

Što se odlaska na ratište tiče, tu ulogu igraju i psihološki i socijalni moment. Diskriminacija prema useljenicima je vrlo izražena. Riječ je o mladima čiji su roditelji muslimani, koji se nisu tvrdo držali islamskih običaja, ali se nikada nisu do kraja osjetili prihvaćenim u sredini u kojoj žive.

Taj mladi čovjek živi u svijetu gdje postoji samo dobro i zlo, i ništa između, i ima osjećaj da je ni na nebu, ni na zemlji. Kad mu u takvoj situaciji neko ponudi nešto izvan zadatih okvira, on misli – sad sam ja važan, sad ja mogu nešto sam učiniti.