Iako je Vijeće ministara BiH prije tri godine donijelo odluku o zamrzavanju računa i imovine haškim bjeguncima, Ministarstvo sigurnosti ponovo je državnoj vladi uputilo zahtjev da usvoji sličan dokument - ovaj put odluku o zamrzavanju novca i imovine haških bjegunaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Stojana Župljanina i Gorana Hadžića. Ministar sigurnosti BiH Tarik Sadović kaže:
„Zašto je sad Ministarstvo sigurnosti ponovo predložilo novu odluku ako stara postoji? Prije svega zato što je u međuvremenu donesen zakon o primjeni određenih sankcija prema osobama koje su optužene od strane Haškog tribunala, a nedostupne su Tribunalu, i zato što ova nova odluka zapravo preciznije i na osnovu zakona definira koje su institucije zadužene da izvrše blokadu tih računa i kome one polažu odgovornost.“
Prema odluci iz 2004. godine, sve banke kao i osiguravajuća društva u BiH dužni su Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, kao i ostalim haškim bjeguncima onemogućiti transakcije sa bankovnih računa. Prema podacima obavještajnih službi u BiH, nijedan od ovih bjegunaca nema otvoren račun na svoje ime u zemlji, ali ni u inostranstvu, sa kojeg bi uzimao novac potreban za svoje skrivanje.
Moguće je samo blokirati tokove novca mreže pomagača, kaže bivši predsjedavajući Komisije za nadzor obavještajnih službi u BiH Tomislav Limov:
„Zato se i hapse njihovi pomagači. Preko različitih transakcijskih računa se vrši evidentno finansiranje tih ljudi. Tu je čitava mreža, inače ne bi bili uspješni da su sami i ne postoji neki račun na ime tog gospodina koga ste naznačili, ali postoje oni koji omogućavaju takve tokove novca, koji ipak dolazi do njih. Odluka je administrativne prirode i birokratija hoće da ima crno na bijelu da je uradila ono što je trebalo uraditi. Mislim da je puno toga propušteno i puno godina prošlo, puno sjajnih prilika da se oni privedu pravdi, ali evidentno tu veliku odgovornost snosi i međunarodna zajednica.“
Na Palama je Karadžić posjedovao dvije kuće, jednu napravljenu prije, a drugu kupljenu tokom rata. Geodetska uprava na Palama službeno je obaviještena da izvrši privremenu zabranu raspolaganja imovinom haških bjegunaca, Karadžića i ostalih. U zemljišno - knjižnoj kancelariji ove uprave, međutim, ne postoji imovina uknjižena na ime Radovana Karadžića, kaže načelnik Opštine Pale Slobodan Savić:
„Na Radovanu nema ništa, ne njegovo ime nema ništa. Ima objekat, taj stari objekat u Pribnju, vodi se na Sonji i Aleksandru, a objekat u Krivačama vodi se na Ljiljani Zelen. To je po posjedovnom stanju u katastru. Sonja ima svoj stan tu, Jovičević Sonja, u Palama.“
Savić tvrdi kako su na Palama obaviješteni da su blokadom imovine, prema uputama Vijeća Evrope, obuhvaćeni i članovi uže porodice Karadžić, te da su u opštini dužni pratiti šta se sa tom imovinom dešava:
„Sva njegova porodica je ovdje popisana, i Sonja i Saša i snaha, sve su njihove adrese u ovoj odluci navedene. Zaleđava se praktično ta cijela imovina. Ne vidim na koji način će se to kontrolisati.Vjerujte, ja lično mislim, da ne vidim neku veliku prednost ovih odluka, osim u kontroli ovih svih sadržaja. To bi sve trebalo kontrolisati. Ne znam ja šta bismo, recimo, sad mi ovdje mogli da uradimo kao opština u ovom dijelu, jedino u slučaju da dođe do prodaje objekata, pa de se stopiraju.“
Branko Todorović, iz Helsinškog odbora za ljudska prava RS-a, ističe kako je već sasvim očigledno da sumnjivi tokovi novca, čijim jednim dijelom se finansiraju i odbjegli haški optuženici, na Balkanu nikada nisu prekinuti, te da je i ovo jedna od odluka koja neće donijeti rezultate:
„Nažalost, možemo biti svjedoci da oni koji istinski pomažu finansijski, a takvih je bilo u polumafijaškim strukturama u institicijama BiH, ali i regiona - najčešće vezano za vojsku Srbije i za obavještajne službe – r azne firme i moćnici koji su ih finansijski pomagali, nisu se našli nijednog trenutka pod udarom i očigledno je da ti tokovi crnog novca koji postoji u BiH i na Blakanu nisu presječeni. A taj novac najčešće stiče se određenim vrstama kriminala, pod okriljem i patronatom određenih krugova u vlasti zemalja u regionu. Određeni pritisci, prijetnje blokadom imovine porodicama optuženih zaista se dotiču jednog vrlo ozbiljnog pitanja ljudskih prava, jer ako postoje dokazi da neko od građana, ili čak članova porodice ili rodbine pomaže okrivljenim za ratne zločine, odnosno haškim bjeguncima, onda on treba da snosi krivičnu odgovornost i onda očekujemo da nadležne institucije pokrenu procese u tom pravcu. Ali ako valjanih dokaza nema, onda bi zaista bilo potpuno neutemeljeno nekome od članova rodbine oduzeti imovinu, recimo kuću ili neke nekretnine u kojima oni žive i koja je stečena znatno ranije nego što se oni počinili zločine.“
Nekadašnji predsjedavajući Vijeća ministara BiH Adnan Terzić, za čijeg je mandata donijeta odluka o blokadi imovine haških bjegunaca, tvrdi kako je to dobra odluka koja nije provedena na pravi način:
„Mi smo se trudili. Ako se sjećate, Pedi Ešdaun i ja smo i predsjedavali jednim organom u kome su bili ljudi koji su vrh piramide - od kompletne izvršne vlasti, obavještajne službe, bezbjednosnog sektora, tužilaštva, pravosuđa, svega onoga što se može staviti u funkciju da bi se ti zločinci uhapsili ako su na teritoriji BiH. Znači, nismo samo donosili administrativne odluke, mi smo radili intenzivno.“
Branko Todorović, iz Helsinškog odbora, upozorava kako je podjednaka odgovornost i međunarodne zajednice i domaćih organa vlasti zbog neuspjeha da se uhapse prije svega Karadžić i Mladić. Dodaje da i posljednji istupi u medijima osoba iz Haškog tribunala dokazuju da postoji niz kontarverzi oko ovih najpoznatijih optuženika i njihovog uspješnog više od decenije sakrivanja od pravde.
