Rukometna reprezentacija BiH je na početku kvalifikacija za naredno Evropsko prvenstvo osvojila važan bod na gostovanju Bjelorusiji, čime je najavila prvi nastup na završnici kontinentalne smotre. Ova selekcija je već ranije postigla svoj najveći uspjeh, plasirajući se na završnicu Svjetskog prvenstva, koje se igra u januaru u Kataru. Smajo Karačić, generalni sekretar Rukometnog saveza BiH, govori za RSE o nastavku kvalifikacija i potencijalnom uspjehu bh selekcije.
RSE: Reprezentacija BiH je donijela bod sa najvažnijeg gostovanja, pa tijesno izgubila od glavnog favorita, istina kod kuće. Nama laicima se ovo čini dobrim startom kvalifikacija. Kako vi u Savezu procjenjujete prve korake ka Evropskom prvenstvu?
Smajo Karačić: Mi smo zadovoljni sa ove dvije utakmice, pogotovo rezultatom u Bjelorusiji, gdje smo, doduše, mogli i pobijediti, ali eto, spletom okolnosti, našim nekim greškama, nismo, ali smo direktnom konkurentu za drugo mjesto uzeli bod i za revanš iduće godine u junu ovdje sa Bjelorusijom, gdje planiramo napraviti pobjedu. To je jedan veliki koraka ka Evropskom prvenstvu. Kada je Danska u pitanju, vrh svjetskog rukometa, vicešampion svijeta i Evrope, pokušali smo i tu napraviti dobar rezultat. Međutim, ekipa Danske je prejaka, ali mi smo zadovoljni i tim nastupom jer smo pokazali da možemo igrati i sa najjačim.
RSE: Dvije selekcije svakako idu. Litvance, bez obzira što ne treba nikog otpisivati, ipak niko ne smatra preveć ozbiljnim?
Smajo Karačić: Litvanci su već izgubili i od Danske i kod kuće od Bjelorusije. Oni su sami sebe eliminisali iz takmičenja. Realno, teško će ta dva boda sa domaćeg terena negdje vratiti. Tako da je tu Danska, kao favorit, mi i Bjelorusija, s tim da smo mi nad Bjelorusijom već u prednosti, uzimajući im bod na njihovom terenu u Minsku.
RSE: Apsolutno. Radi se o scenariju koji je veoma povoljan. Ova selekcija je već postigla svoj najveći uspjeh. Na zimu igra na Svjetskom prvenstvu.
Smajo Karačić: Tako je. Ova generacija igrača je napravila taj istorijski iskorak plasmanom na Svjetsko prvenstvo. Igrali smo sa jednom velikom i jakom reprezentacijom, sa Islandom, koji su srebrni sa Olimpijskih igara. Uspjeli smo ih izbaciti. Dakle, veliki rezultat koji je dugogodišnji plod rada sa omladinskim selekcijama jer većina igrača, koji igraju u reprezentaciji, su prošli put omladinskih selekcija, kadete, juniore, da bi sada, kao seniori, ostvarili ovaj istorijski rezultat.
RSE: Mislim da je ukupna svjetska javnost bila zapanjena pobjedom u baražu nad autoritativnim Islandom, osvajačem svih mogućih medalja. Imamo jednu izuzetnu reprezentaciju. Čemu još možemo zahvaliti na toj senzacionalnoj pobjedi?
Smajo Karačić: U pravu ste. Pobjeda je senzacionalna i ona je odjeknula Evropom, možda i jače nego ovdje u BiH. Možemo zahvaliti dobrom timu, dobrim igračima, dobrom vođenju selekcije. Možemo zahvaliti i njihovom odnosu prema državnom grbu. Oni daju 100% svojih mogućnosti na svakoj utakmici. Ako je neko mislio da su te dvije utakmice sa Islandom incident, koji je slučajan, sad u ove dvije utakmice su pokazali da to nije, da je to jedan niz događaja i da se mi dižemo i igramo sve bolje i bolje. Vidjeli ste koji je odnos tih naših dječaka prema državnom grbu. Karačić je igrao u Bjelorusiji utakmicu sa slomljenim prstima na obje ruke. To je nešto nevjerovatno. Imamo skupinu momaka, ljudi, koji su, prvo, između sebe prijatelji, koji vole ovu zemlju i koji daju 100% za državni grb.
RSE: Ranije smo imali, čini mi se, razvikanije igrače i svjetski cijenjene selektore, ali su uspijevali dogurati tek do baraža. Što je najzanimljivije, poslije bi uvijek dolazilo do nekog rasula?
Smajo Karačić: Mi smo napravili, prvo, jedan dobar plan. Trebali smo imati strpljenja da dočekamo ove igrače iz omladinskih selekcija, koji su već zadnje tri-četiri godine, pokazivali da bi mogli biti pravi igrači. Znači, trebalo je dosta strpljenja. Na kraju se to i isplatilo. Šta je u toj svoj priči važno je da ne igraju imena, nego da igraju igrači koji daju 100% od sebe. Mi smo napravili selekciju, čiji je prosjek 23 godine i koja će sljedećih 10 godina igrati zajedno. To je ogromna perspektiva i jedna stvar koja će rukomet u BiH sigurno, idućih 10 godina, voditi na velika takmičenja, a nadam se i osvajati neke medalje.
Sadašnji kadeti su 1996. godište, i tu ima par igrača koji kucaju na vrata ovog prvog tima. Među njima je i dječak Lončar, koji je već bio na pripremama sa seniorima, a on je 1997. Godište. Slijed, koji smo mi pokrenuli prije tri-četiri godine, ide dalje.
U pravu ste da je poslije utakmica, poslije baraža, poslije ispadanja u prvim kolima kvalifikacija, dolazilo do rasula i do stvari koje nisu bile sportske. Mi smo, zajedno sa selektorom Markovićem, dogovorili prije par godina da određeni broj igrača više ne pozivamo u reprezentaciju i da se da šansa mlađim igračima. Mislim da smo napravili dobru procjenu.
RSE: Čuo sam dosta naših ljudi koji imaju neke veze ili dobrih veza sa rukometom, a da nisu bili oduševljeni Markovićevim dolaskom? Premda sa sobom nije donio, ni ugled, ni harizmu Hasanefendića, Arslanagića ili Kamenice, uspio je. Računam, dijelom i međusobnim razumijevanjem njega i igrača, ali i vas iz Saveza i uprave reprezentacije?
Smajo Karačić: Tu smo bili čvrsti u namjeri da pustimo čovjeka da radi svoj posao. On je uspio da napravi hemiju u ekipi i da napravi odličan odnos između njega i igrača. Odnose između igrača je dovede na jedan kvalitetan nivo. To se sve na kraju isplatilo i evo, rezultati dolaze.
Ako neko misli da se u sportu nešto može napraviti preko noći, to je nemoguća misija. Možete dovest i 16 najboljih igrača svijeta i nećete ništa uraditi. Treba mukotrpno raditi, uložiti puno truda, treba nekada i trpiti poraze i udarce, da bi se došlo do ovoga do čega mi dolazimo. Mi smo na tragu da pokušavamo ovaj uspon reprezentacije da održimo i poboljšamo. Mi sljedećih deset godina imamo selekciju koja će biti važan faktor u Evropi.
RSE: Neki ljudi opet vele kako se polovični uspjesi, ili neuspjesi prošlih selektora, mogu zahvaliti i prstima nekih ljudi koji su pokušavali ušićariti za sebe, reprezentaciji i Savezu na štetu?
Smajo Karačić: To je tako. Mi živimo u takvoj državi u kojoj je sve moguće, pa i takve stvari da neko ima svoje interese koji nisu sportski i korektni i nisu u skladu sa oni što bi svaki sportski savez i reprezentacija trebali da pruže, a to je da uveseli svoj narod i pruže dobre rezultate. Ne bih se osvrtao na te ljude i to je za nas nebitno. I sada sigurno postoje ljudi kojima se ne sviđaju uspjesi reprezentacije, ali to je njihov problem.
RSE: Jednostavno ne mogu i ne smijem preskočiti jedno još teže pitanje. I aktuelna i sve buduće kampanje su skupe zabave. Kako ćete i da li ste već uspjeli obezbijediti sredstva?
Smajo Karačić: Mi živimo u državi gdje Vijeće ministara i državna Vlada ne podržavaju sport uopšte. Apsolutno nemamo nikakve prihode iz tih budžetskih sredstava. Nama je pomogla Vlada Federacije i gospodin Nermin Nikšić, međutim gro sredstava mi pronalazimo putem sponzorskih ugovora. U vremenima kada nismo imali rezultate, a kada je reprezentacija trošila apsolutno isti novac, kao i sada, imali smo veliki problem za osiguravanje tih sredstava. Nemate šta ponuditi, nemate brend, tako da smo maltene dolazili u situaciju da prosimo za državnu reprezentaciju.
Nije se ni sada puno promijenila situacija, ali ipak nam je malo lakše doći do sredstava. Mi smo ta sredstva, koja su potrebna za Svjetsko prvenstvo, za pripreme i sve što proizilazi iz toga, 95% obezbijedili i mirno ćemo ući u decembar mjesec i u januar. Mirno ćemo odigrati to svjetsko prvenstvo. Ključno je da rezultati reprezentacije mora pratiti i logistika. Jedno bez drugog ne može. Mi se trudimo i obezbjediti ćemo najbolje moguće uslove, koje ova reprezentacija treba da ima. Dakle, iste uslove kakve ima i Francuska i Španija i Njemačka, da sve ne nabrajam.
RSE: Uvijek se sjetim prošlogodišnjeg juniorskog prvenstva i činjenice da ste, unatoč svim nevoljama, uspjeli. Tada sam mislio da je u pitanju neki čarobni štapić, ali očigledno, bio je rad i dobro planiranje?
Smajo Karačić: To svjetsko prvenstvo je planetarni događaj koji je bio u našoj zemlji. Najveći poslije Olimpijskih igara u Sarajevu. Mi smo sa skromnim sredstvima, sa skromnim brojem ljudi, to organizovali i na najbolji mogući način predstavili našu zemlju u svjetlu. I to Svjetsko prvenstvo, koje smo ovdje organizovali, je jedan od razloga što sada imamo rezultate jer šest igrača iz te selekcije, juniora, je igralo pred desetak hiljada gledalaca svaki dan, steklo rutinu, steklo samopouzdanje. Onda su prešli u seniorski tim, gdje to, što su tamo stekli, to iskustvo, ovdje prikazuju i dokazuju da su pravi igrači.
Mi bi vrlo rado izašli sada u javnost i pokušali organizovati i seniorsko evropsko ili svjetsko prvenstvo, međutim imamo jedan problem koji ne možemo prevazići nikako, a to je da naše sportske dvorane nemaju te kapacitete i nemamo te dvorane koje su potrebne za to veliko takmičenje. Organizacijski, mi smo sigurni da to možemo napraviti, bez ikakvih problema. Sigurno to može biti jedno vrhunski prvenstvo.
RSE: Nadam se da ćemo i o tome jednog dana pričati. Ako poželim sreću reprezentaciji u ovim narednim kampanjama, nadam se da na isti način želim sreću i vama u Savezu i rukometnom sportu uopšte.
Smajo Karačić: Hvala vam puno. Dajte podršku ovim dječacima i mladićima koji nose državni grb, a oni će to uzvratiti na najbolji mogući način.
