Opšti izbori zakazani za 12. oktobar još jedni su koji će biti organizovani bez provođenja presude Sejdić - Finci i izmjena Izbornog zakona države. Preciznije, ni na ovim izborima pravo da budu birani u državno Predsjedništvo i Dom naroda državnog parlamenta nemaju oni koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda. S druge strane, u vrijeme predizborne kampanje onima koji su prethodnih godina trebali rješavati ovo pitanje usta su puna obećanja o pravima svih u državi, te o tome kako će baš oni biti ti koji će raditi na promjenama Ustava, koje se očekuju već godinama i oko kojih nema nikakve saglasnosti.
Pet godina nakon donošenja presude u predmetu Sejdić-Finci, Bosna i Hercegovina se sprema za još jedne izbore, a da nije, kako je presudom naloženo, izmijenila Ustav i Izborni zakon kako bi svi građani mogli ravnopravno učestvovati u izbornom procesu. 12. oktobra, za kada su zakazani opšti izbori, pravo da se kandiduju za državno Predsjedništvo i Dom naroda državnog parlamenta nemaju oni koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati ili Bošnjaci.
Državu BiH je zbog svega prije pet godina pred Sudom u Strazburu tužio Jakob Finci. Presudu je dobio, ali ona nikada nije primijenjena u bh. zakonodavstvo. Finci kaže da je riječ o još jednom porazu BiH na njenom putu ka “osvajanju demokratije”:
„Očito je da je naša koncepcija etničke države, striktno podijeljene na tri etnije, na tri, kako ih mi zovemo, konstitutivna naroda, napravila nešto što je stvarno čudan Frankenštajn kojeg nigdje ne možete naći i da je i mali ustupak onima koji se smatraju ostalima, koji ne pripadaju nijednom od tri konstitutivna naroda - što će reći odricanje možda dva posto prostora koji bi se trebao njima prepustiti - za naše političke stranke bio nepremostiv korak.“
Sve to znači da BiH ulazi u kampanju koja je bazirana na diskriminatornim odredbama Ustava, što za BiH više nije novost, kaže politički analitičar Adnan Huskić:
„Da ne kažem da se radi o istim ljudima koji sada vode ovu kampanju, a koji nisu bili u stanju da naprave minorne izmjene Ustava da bi se presuda mogla implementirati i samim tim u makar određenom smislu napraviti iskorak primarno u smislu članstva u EU - jer to je jedan od preduslova koji se uvijek pominje, ali što je manje važno, a mnogo važnije je to da napokon otklonimo sramnu diskriminaciju sopstvenih građana.“
Iako je bilo upozorenja iz međunarodne zajednice da se pod ovakvim okolnostima ne mogu održati opšti izbori u BiH, već sada je izvjesno da će rezultate izbora prihvatiti i Evropska unija, upozorava Anes Makul, predsjednik ACIPS-a:
„A onda ćemo nakon toga čekati da vidimo šta će se dalje dešavati. Treba napomenuti da su se nakon februarskih protesta promijenili retorika i prioriteti EU, makar ono što se moglo čuti iz ranih izjava, jer su oni sva svoja pitanja fokusirali na ekonomske probleme koji postoje u BiH, koji jesu evidentni, ali jednakost svih građana i jednake šanse svih građana su stavljeni, makar retorički, u drugi plan.“
Majda Behram Stojanov, iz nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa, kaže da se izmjene Ustava i Izborni zakona nisu mogle uraditi, između ostalog, i zbog uskostranačkih interesa, koji su vrlo često dovodili do blokade cjelokupnog sistema:
„A te promjene bi onemogućile blokade sistema, definisale bi precizne rokove za konstituisanje vlasti - vidjeli smo koji je to problem izazvalo i na početku 2010. godine, a, bogami, onda i 2011. jer se neke nisu konstituisale ni godinu dana poslije - učinile bi mogućim rekonstrukcije i smjene vlasti tokom mandata i uveli mogućnost raspisivanja vanrednih izbora kao krajnje solucije za rješavanje kriznih situacija.“
Iako pet godina nisu uradili apsolutno ništa kako bi svim građanima omogućili ista izborna prava, bh. političari i u ovu su kampanju ušli sa obećanjima kako će jedna od njihovih prvih zadaća biti izmjene Ustava i put BiH ka Evropskoj uniji. Još jednom Adnan Huskić:
„Mi se nalazimo u situaciji u kojoj smo taoci kao građani. Taoci smo jedne dugotrajne politike koja se isključivo bazira na ustavnim promjenama, a koja je ustvari isprazna politika, bez realnih političkih dostignuća. Međutim, mi smo njezini taoci upravo zato što političke stranke na njoj baziraju političku strategiju – i na kraju će dobiti izbore. I to je tragedija. Mi ne tražimo da se oni bave životnim pitanjima, ne tražimo da nam oni omoguće da živimo u jednom zdravijem, kvalitetnijem, ekonomski naprednijem okruženju, a oni koriste upravo te ustavne promjene da bi nastavili politiku nerješavanja svih problema u naredne četiri godine.“
