Kamal i Jahia preko 40 godina u BiH: Vjerujemo u dobre ljude

Na desetine mladih ljudi iz pojedinih afričkih zemalja i zemalja Bliskog istoka, dolazili su da studiraju u bivšoj Jugoslaviji. Iako nisu planirali, neki od njih su ostali, jer su dobili posao i zasnovali porodice. Među njima su i Sirijac Kamal Raslan i Iračanin Jahia Alabajči. Jedan je u Beogradu stekao zvanje farmaceuta, a drugi doktora. Cijeli svoj radni vijek su proveli u Bosni i Hercegovini gdje su stekli brojne prijatelje. Za razliku od velikog broja ovdašnjih političara koji bi ovu zemlju i njene narode dijelili na osnovu nacionalnog, Kamal i Jahia ljude svrstavaju po tome - ko je čovjek, a ko nije.

Druga polovina prošlog vijeka bila je sudbonosna za mnoge strane državljane koji su u to vrijeme upisivali fakultet u bivšoj Jugoslaviji. Kao stipendista iz sirijskog grada Homs, u Beograd na studij farmacije stigao je i Kamal Raslan. Te 1966. godine, kako kaže, nije znao ni riječi jezika na kojem je trebao završiti fakultet, no, uz pomoć Sirijaca koji su tu već studirali, jezik je naučio za godinu dana, a fakultet završio u roku. Nije razmišljao o ostanku u bivšoj Jugoslaviji, ali je mišljenje promijenio nakon poznanstva sa budućom suprugom.

„Imao sam malo problema sa njenim roditeljima, nisu nam dali da 'hodamo', ali mi smo hodali tajno. Ja sam se onda 'zvao' Džoni, zbog njenih roditelja – da ne kažu: 'S Kamalom ne može'. Džoni su me zvali i na fakultetu“, priča on.

Prvi posao Kamal je dobio u Bečeju, a nakon toga slijede Orašje i Tuzla, u kojoj je počeo raditi 1973. godine. Već četrdeset godina ovaj grad doživljava kao rodni.

„U Tuzli ja sada imam više prijatelja nego u Siriji. Imam dosta prijatelja koji su zaista pravi prijatelji, pogotovo za vrijeme rata, kada smo se družili, uz svijeće, skupljali po marku da kupimo malo rakije. Pravo smo se družili."

Iz Bagdada u Beograd na studij medicine 1966. došao je i Jahia Alabajči. I njemu je problem na početku predstavljao jezik kojeg nije znao. Medicinu je završio u roku, a posao dobio u Bijeljini, gdje je upoznao i suprugu.

Na pitanje kad je bio u Bijeljini i Janji, je li bilo dileme i želje da se vrati u Irak, odgovara:

"Svako bi želio, i ja sam poželio da idem, međutim, situacija u kojoj sam ja bio bila je specifična i nisam mogao. Zbog mog političkog opredjeljenja koji je uvijek bio 'progres, progres', i zbog mog odnosa prema režimu koji je vladao u Iraku '70-ih."

Lijepe uspomene

Jahiina supruga, Edina Hujdurović Alabajči govori o svom doživljaju Iraka u koji je otišla prvi put početkom '80-ih godina prošlog vijeka.

„'82. godine, prvi puta u Bagdadu. Kćerke od Jahiine sestre obje su radile, jedna je završila farmaciju, druga petrohemiju. Poslije posla obje su dolazile, dok smo mi bili tu, zajedno smo ručali kod majke. One su kao s modne piste dolazile s posla – a to su ipak bila 1982. Iskreno rečeno, otišla sam s predrasudama, ali sam se iznenadila, u pozitivnom smislu“, kazala je.

Dr. Jahia Alabajči kaže da ga za Irak vežu lijepe uspomene i porodica koja tamo živi. S istim žarom govori i o ljudima sa kojima je dvije decenije živio u Bijeljini.

„Imam vrlo lijepe uspomene na život u Semberiji. Svi smo se družili, imali smo fantastično društvo. Onda je došlo što je došlo, desila se kataklizma koja je uništila sve prijateljske veze, ali veza među ljudima i dalje postoji“, kaže Alabajči.

I dok dr. Alabajči i dalje radi, kako kaže, i po dvanaest sati dnevno, Kamal Raslan je već godinu dana u penziji. Otkako traje sukob u Siriji, nije obišao rodni grad. Najveću podršku obojici pruža porodica.

RSE: Kažete da imate multinacionalnu porodicu.

Alabajči: Ja sam čovjek koji vjeruje u dobre ljude. Ja i moja žena smo iz Srbije, moja dva zeta iz Hrvatske, sin je oženio Holanđanku, ja iz Sirije, ja sam musliman, oni Hrvati. Dakle, kod mene je dobar čovjek, dobar vjernik.

RSE: Vi živite u 'miješanom' braku.

Alabajči: Ja to poštujem i volim. I apelujem na sve da to poštuju. U Jugoslaviji je bilo pet miliona miješanih brakova. Kad gledate Ustav Bosne i Hercegovine, ipak ima diskriminacije. Ja kao Bosanac, građanin ove zemlje, nemam prava da se kandidujem za člana Predsjedništva.

RSE: Vi ste tzv. ostali.

Alabajči: Ja pripadam 'ostalim'. Ja nisam ni Bošnjak, ni Srbin, ni Hrvat, i ne mogu se kandidovati. Znači, Sejdić i Finci, pa sam ja onda treći.