Arnes Grbešić
U selima oko Dervente sve je manje proizvođača tradicionalnog kalenederovačkog sira. S druge strane, neki seljaci se trude da ga promovišu širom BiH i susjednih država.
Za jedan kalenderovački masni sir težine oko kilogram i 200 grama, Nevenka Stanić potroši devet litara mlijeka. Po vlastitoj recepturi pravi ga duže od 40 godina. Ne otkrivajući u potpunosti kako nastaje, kaže da je za ovaj sir karekteristično i to što se u proizvodnji koristi sirće:
“I tu ide so, sirće. Strogo se pravi na drva, na šporet ili pli - na struju ne može jer zagori šerpa.”
Bračni par Nevenka i Vinko Stanić proizvode sir na porodičnom imanju u Donjem Detlaku. Imaju četiri krave od kojih dnevno, ovisno o periodu godine, dobijaju između 50 i 100 litara mlijeka. Za sireve koje prave imaju mušterije i van granica BiH, priča Vinko Stanić:
“Imamo u Sloveniji, imamo u Hrvatskoj, eh sad tu, malo po našoj Bosni, sve je to skromno, malo. I ambalažu smo sami sebi pravimo, do tog certifikata smo došli, i svašta nešto, sve sa svojim sopstvenim sredstvima.”
Kalenderovački sir decenijama se pravi u selima oko Dervente, kaže lokalni novinar Savko Pećić:
“Svi kažu da je to, zaista, aroma, ukus i sve ostalo, da je slast tog sira takva da bi on trebao da se proizvodi u širem smislu i da bude brend Dervente. Zašto to nije, zašto to nije još uvijek postavljeno da tako bude? Mislim da nije krivica na ovim vrijednim domaćicama koje to u Donjem Detlaku proizvode.”
Loša cijena
Nažalost, broj proizvođača jednog od autohtonih bosanskohercegovačkih sireva u derventskom kraju se smanjuje. Seljaci kažu da im se ne isplati jer se na tržištu ovaj sir prodaje ispod cijene. Žale se i da prodaja mlijeka poznatom kupcu nije baš unosan posao, ali da je za to potrebno znatno manje truda nego za proizvodnju sira.
“Prodajem mlijeko za Kozarsku Dubicu. Skroz je jeftino, ali prisiljeni smo, primorani smo, jer stvarno nema drugog izlaza. Znam siriti ovaj sir, i dugo sam to radila, ali pošto to slabo ide, odustala sam od toga. Eh, kad bi sad bila neka cijena za sir, bolje bi bilo da pravim sir. Ono je da ima više posla. Ja ovako ujutru naspem mlijeko u kante i mljekarica dođe, ja samo iznesem kante na put i ona ode, ali ne bi bilo loše kad bi se moglo plasirati negdje dalje- da ima neka cijena. 40 feninga nam plate mlijeko, plus 15, 20 feninga premije“, priča Slobodanka Vidić, Gornji Kalenderovci, Derventa.
Nevenka i Vinko Stanić priželjkuju da kalenderovački, poput livanjskog ili travničkog sira, bude dostupan na širem tržištu.
Nevenka Stanić je domaćica koja ne prodaje mlijeko, nego pravi isključivo sir:
“Svi su napustili, loša je cijena, čak i po četiri marke po komadu daju žene. Kupuju neki, pa preprodaju za Banjaluku, pa uzmu nešto više.”
Nevenka i Vinko Stanić također priželjkuju da zanatsku proizvodnju sira u ovom dijelu BiH zamijeni industrijska i da kalenderovački, poput livanjskog ili travničkog sira, bude dostupan na širem tržištu. Spremni su da za to daruju i vlastito zemljište.
“Mi bismo prepisali gruntovno i svakako zemljište tu kraj moje kuće. Asfalt ima, voda, telefon, struja, sve je tu. Daćemo i prepisati ko bi se toga primio. Ne treba nam nadoknade ni dinara. I da se tu napravi nešto pravo, kako to odgovara standardima evropskim”, kaže Nevenka Stanić.
I mještani iz susjednog sela Gornji Klanderovci se nadaju većoj proizvodnji sira, kaže Milenko Vidić:
“Postoje dobre šanse za veću količinski proizvodnju sira. Dosta krava se drži po našem selu, naročito sad, još ima mladoga svijeta koji rad i od toga živi u sel. Ima kuća koje imaju i po desetak krava.“
Stanovnici derventskih sela misle da bi uz poticaje i sistemska rješenja proizvodnja zdrave i kvalitetna hrane mogla da bude razvojna šansa ovog područja, ali da nadležni za poljoprivredu na lokalnom i entitetskom nivou o tome ne vode dovoljno računa, kaže novinar iz Dervente Savko Pečić:
“Da se to uradi u širem smislu i da se proizvodi industrijski, da se pakuje industrijski, još niko nije preduzimao ništa. Nešto je tu radila turistička organizacija Dervente, ali mislim da je to veoma slabo. Postoji mogućnost da se sir proizvodi industrijski, znači mala neka mljekarska prerada koja bi omogućila ovim ljudima da se zaposle i da proizvode jedan vrijedan sir.”
