Deveti poslijeratni lokalni izbori u Bosni i Hercegovini održat će se u nedjelju, 15. novembra 2020.
Na lokalnim izborima 2020. se natječe ukupno 543 politička subjekta, od čega 129 političkih stranaka, 333 nezavisna kandidata za lokalne skupštine, 72 koalicije i devet nezavisnih kandidata za (grado)načelnike.
(Grado)načelnici, načelnici, vijećnici i odbornici
Bosna i Hercegovina je teritorijalno i politički organizirana u dva entiteta i Brčko distrikt BiH. Entitet Federacija BiH je teritorijalno organiziran u 16 gradova i 64 općine.
Entitet Republika Srpska je teritorijalno organizirana u osam gradova koji imaju gradonačelnike i gradske skupštine i 56 općina koje imaju svoje načelnike i skupštine općine.
Brčko distrikt BiH je zasebna teritorijalna jedinica (kondominij) u BiH koji osim gradonačelnika ima vladu, skupštinu, policiju ili zavod za zapošljavanje.
Jedna od specifičnosti je da stanovnici Brčko distrikta BiH, za razliku od stanovnika Federacije BiH i Republike Srpske, imaju upisano entitetsko državljanstvo na ličnim kartama, jer se kod kandidiranja i glasovanja na općim izborima, na kojima se bira državna, entitetska i kantonalna vlast, moraju opredijeliti i glasovati kao da su stanovnici jednog od dva entiteta.
Ovlasti lokalnih vlasti
Definicija općine i grada se u Bosni i Hercegovini razlikuje po entitetima.
Prema Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH, grad se formira na osnovu sporazuma o udruživanju dviju ili više općina (primjer je Sarajevo), na osnovu odluke općinskog vijeća, ako ta općina ima više od 30.000 stanovnika ili u čijem urbanom središtu živi najmanje 10.000 stanovnika (primjer je Ljubuški), ako je riječ o sjedištu kantona (primjer su Široki Brijeg ili Goražde) ili ako je neka općina od posebnog kulturnog ili historijskog značaja.
Svaka jedinica lokalne samouprave (grad ili općina), između ostalog, raspolaže svojom imovinom, financijskim sredstvima (budžet), prikuplja lokalne poreze, takse, naknade i doprinose, utvrđuje i provodi politike prostornog uređenja, stambene politike. Isto tako, sakuplja i raspolaže naknadama za korištenje javnih dobara, raspolaže, koristi i upravlja građevinskim zemljištem, prirodnim resursima i sredstvima ostvarenim njihovim korištenjem (primjer naknade za potopljeno zemljište izgradnjom hidroakumulacija), upravlja komunalnom infrastrukturom, osniva, upravlja i financira vrtiće i osnovne škole, lokalne radijske i televizijske stanice.
Organi u kojima se odlučuje o tim politikama su općinska, odnosno gradska vijeća.
(Grado)načelnik, između ostalog, izrađuje i na vijeća podnosi nacrt budžeta, izvršava ga, predlaže ekonomske, razvojne ili prostorne planove uključujući i korištenje javnog zemljišta.
Primjerice, budžet Grada Sarajevo za 2020. iznosi nešto više od 16,5 miliona maraka (oko 8,3 miliona eura), a Općine Novi Grad Sarajevo koja je jedna od sarajevskih općina, u kojoj prema popisu iz 2013. živi oko 119.000 stanovnika, iznosi gotovo 48 miliona maraka (24 miliona eura).
Budžet općine Prozor-Rama, koji se između ostalog puni od naknada za potopljeno zemljište kod izgradnje hidroakumulacije, koje uplaćuju dvije elektroprivrede, i u kojoj prema popisu iz 2013. živi oko 14.000 stanovnika, u 2020. godini iznosi 32 miliona maraka (oko 16 miliona eura).
Prema Zakonu o lokalnoj samoupravi u entitetu Republika Srpska, grad je jedinica lokalne samouprave koja ima više od 50.000 stanovnika, ako je stopa zaposlenosti viša od entitetskog prosjeka ili ako je prirodna geografska cjelina, ekonomsko povezani prostor koji posjeduje izgrađenu komunikaciju među naseljenim mjestima sa sjedištem grada kao gravitacijskim centrom.
Ovlasti općina, gradova i (grado)načelnika i lokalnih skupština slične su kao i u Federaciji BiH.
Grad Brčko je specifičan po tome što ima gradonačelnika, vladu koja se ne sastoji iz ministarstava već iz Odjeljenja, Skupštinu, zasebno pravosuđe, policiju, zavod za zapošljavanje.
Budžet Brčko distrikta BiH, u kojem po popisu iz 2013. živi oko 83.000 stanovnika, u 2020. godini je iznosio oko 256 miliona maraka (oko 128 miliona eura).
Zašto su odgađani izbori i mostarski slučaj?
Centralna izborna komisija (CIK) BiH najprije je, u skladu sa zakonom, raspisala lokalne izbore za 4. oktobra 2020.
Zbog nedonošenja državnog budžeta institucija BiH za 2020. koji je izglasovan krajem jula ove godine, CIK je donio odluku da se izbori održe 15. novembra 2020.
U cijeloj Bosni i Hercegovini, osim u Gradu Mostaru.
Naime, Mostar je do 2004. godine bio podijeljen na općine, a te godine je Ured međunarodnog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, koji ima ovlasti nametati ili poništavati zakone i druge akte, te smjenjivati izabrane ili imenovane dužnosnike, nametnuo Statut Grada Mostara.
Posljednji lokalni izbori održani su 2008.
Ustavni sud BiH je 2010. godine poništio posebna izborna pravila za Mostar, odnosno Statut i dio Izbornog zakona BiH proglasio neustavnim.
Od tad je gradom na Neretvi upravljao gradonačelnik, bez gradske skupštine, a budžet je donosio parlament entiteta Federacija BiH.
Ljetos je Parlament BiH, nakon dogovora najvećih političkih stranaka, uz posredovanje međunarodne zajednice, konačno izmijenio Izborni zakon i Centralna izborna komisija BiH je donijela odluku da se izbori u Mostaru održe 20. decembra 2020.
Kratka hronologija neodržavanja izbora u Mostaru
Zašto (ni)je sporna Centralna izborna komisija?
Na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta BiH u martu 2020. godine zastupnici Stranke demokratske akcije (SDA), Demokratske fronte (DF), Srpske demokratske stranke (SDS) i Partije demokratskog progresa (PDP) predložili su i izglasovali smjenu članova Centralne izborne komisije BiH iz reda Bošnjaka, Hrvata i Srba kojima je istekao mandat.
Zastupnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i Srpskog kluba, koji u koaliciji sa SDA i DF-om čine vlast na nivou države BiH, napustili su sjednicu. Bošnjački članovi CIK-a BiH dobili su novi mandat, dok su hrvatski i srpski smijenjeni. Novi članovi CIK-a bili su bliski suradnici ili savjetnici dužnosnika stranaka čiji su zastupnici glasovali za njihovo imenovanje, baš kao što su i četiri smijenjena člana CIK-a BiH bili bliski dužnosnicima stranaka koje su napustile sjednicu, odnosno bile protiv.
Treba kazati i kako članovi CIK-a BiH odluke donose većinom glasova, što znači da su dovoljna četiri glasa da bi bila donesena bilo koja odluka. CIK BiH ima još jednu članicu iz reda nekonstitutivnih naroda, odnosno “Ostalih”.
HDZ BiH i SNSD nove članove CIK-a BiH smatraju “nelegitimnim” jer, kako su naveli, “nije provedena procedura prilikom izbora njegovih članova”.
Međutim, prema Izbornom zakonu BiH, ako parlamentarna komisija za izbor članova CIK-a 30 dana prije isteka mandata ne dostavi imena kandidata za članove CIK-a, Zastupnički dom Parlamenta BiH može samostalno izabrati članove CIK-a. U parlamentarnoj komisiji većinu su imali članovi bliski SNSD-u i HDZ-u BiH koji su sigurno imali svoje favorite za nove/stare članove. Treba naglasiti i kako, prema zakonu, članovi CIK-a BiH ne mogu biti članovi političkih stranaka.
Gdje se vodi najveća izborna bitka?
Tradicionalno, najglasnija kampanja je za izbore u najvećim, najmnogoljudnijim gradskim sredinama – Sarajevu i njegovim općinama, Tuzli, Zenici, Mostaru, Banja Luci, Prijedoru ili Bijeljini, ali i u manjim sredinama koje također raspolažu velikim prirodnim resursima ili budžetima poput Zvornika, Prozora-Rame, Livna ili Drvara.
Posebno je glasna kampanja u povratničkim mjestima, poput Srebrenice, u kojoj je tokom rata počinjen genocid nad Bošnjacima, ili u Stocu iz kojeg su tokom rata masovno protjerani.
Budući da će lokalni izbori u Mostaru biti održani nakon 12 godina, i u središtu Hercegovine je već najavljeno “zbijanje redova” gdje su na jednoj strani deklarativno “probosanske” ili probošnjačke stranke koje predvodi SDA, a na drugoj stranke koje predvodi Hrvatska demokratska zajednica BiH, uz deklarativno građanske stranke koje predvode Socijaldemokratska partija (SDP) BiH i Naša stranka.
Zašto se gradonačelnici, s izuzetkom sarajevskog, biraju direktno na izborima?
Entitet Federacija BiH je teritorijalno organiziran u 16 gradova i 64 općine, a njegov Ustav kaže da se gradonačelnici biraju iz gradskih vijeća. Međutim, prema Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH i posebnim zakonima kojima su neke općine postale gradovi, gradonačelnici se biraju direktno na izborima.
Tako će građani Zenice, Tuzle, Širokog Brijega ili Goražda gradonačelnika birati između više kandidata, dok će o gradonačelniku Grada Sarajeva odlučivati stranke koje osvoje vlast u četiri gradske općine - Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad.
Gradsko vijeće Grada Sarajeva sastoji se od 28 vijećnika, a svako općinsko vijeće četiri gradske općine u njega bira po sedam vijećnika iz reda općinskih vijećnika. Većina u Gradskom vijeću Grada Sarajeva bira gradonačelnika i njegova dva zamjenika.
Skoro svi stanovnici se kandidirali
Nakon rata i podjela na entitete, kantone, te Brčko distrikt BiH, u Bosni i Hercegovini su podjelama prijeratnih općina formirani deseci novih, od kojih neke broje i manje od stotinu stanovnika.
Jedan od najvećih kurioziteta na lokalnim izborima 2020. je općina Istočni Drvar u bh. entitetu Republika Srpska koja je nastala od dijela prijeratne općine (Titov) Drvar.
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u toj općini živi 79 stanovnika. Na ovogodišnjim izborima dva su kandidata za načelnika, odnosno načelnicu, dok se za neko od 11 mjesta u općinskoj skupštini bori 51 kandidat s devet kandidatskih listi. Brojni kandidati, pa i iz najvećih suprotstavljenih političkih tabora SNSD-a i Zavičajnih socijaldemokrata, nose ista prezimena i bliski su rođaci.
Više od 100.000 birača želi glasovati putem pošte?
Na izbore u BiH birači mogu izaći na određeno biračko mjesto u mjestu u kojem žive, a oni koji imaju prebivalište izvan BiH ili su privremeno izvan BiH mogu glasovati u diplomatsko-konzularnom predstavništvu BiH ili putem pošte.
Prema zvaničnom spisku Centralne izborne komisije BiH, za glasovanje izvan BiH na lokalnim izborima 2020. prijavio se 101.771 birač, od čega u pojedinim općinama i više od 3.000 osoba.
Dva puta više nego na prethodnim općim i lokalnim izborima.
Opozicijske stranke, ali i bivši i sadašnji članovi Centralne izborne komisije (CIK) Bosne i Hercegovine, tvrde da je veliki broj kopiranih ličnih dokumenata koji sadrže ime, prezime i matični broj građana u posjedu političkih stanaka i da te stranke, uz ispunjen obrazac i kopiju tih dokumenata, fiktivno prijavljuju građane BiH da na lokalnim izborima zakazanim glasuju izvan te zemlje. CIK BiH se zbog toga obratio Tužiteljstvu BiH i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).
Muškarci predominantno kandidati za (grado)načelnike
Na lokalnim izborima u BiH 2020. godine kandidiralo se ukupno 30.789 kandidata i kandidatkinja od čega je 29 kandidatkinja (6,8 posto) za načelnice i gradonačelnice i 396 kandidata. Za općinska vijeća, skupštine općina, gradska vijeća, skupštine gradova i Skupštinu Brčko Distrikta BiH kandidiralo se 12.753 (42,27 posto) žena i 17.415 (57,73 posto) muškaraca.
Zakon o ravnopravnosti spolova je propisao kvotu od 40 posto za manje zastupljen spol, a Izborni zakon BiH je integrirao tu obvezu da se na kandidatskim listama mora naći minimalno 40 posto manje zastupljenog spola. Ako ne ispoštuju tu kvotu, Centralna izborna komisija BiH im neće ovjeriti kandidatske liste.
