Iako predstavlja kršenje zakona, u Bosnu i Hercegovinu je ipak moguće uvesti otpad koji se smatra opasnim, pokazao je zadnji slučaj sa poduzećem Pramat plast iz Dervente. Slučaj zasigurno nije jedinstven jer se ne pregleda sva roba koja se uvozi. Tako je u ovom slučaju umjesto plastike, Bosna i Hercegovina iz susjedne Hrvatske primila veće količine krvavih krpa, šprica, zaštitne odjeće i rukavica.
Veći dio medicinskog otpada koji je u Bosnu i Hercegovinu uvezlo poduzeće za preradu plastike iz Dervente Pramat plast vraćeno je pošiljatelju iz Hrvatske, varaždinskom poduzeću Tipos Resurs. Ostatak potencijalno zaraznog otpada mora biti vraćen do kraja mjeseca, kaže glasnogovornica Inspektorata Republike Srpske Dušanka Makivić:
„Inspektor je preduzeo mjere predviđene zakonom na način da je preduzeću zabranio prijem sporne pošiljke i naložio da se u roku od 15 dana izvrši povrat te pošiljke otpada preduzeću Tipos Resurs u Republiku Hrvatsku“, pojašnjava Dušanka Makivić.
Prema važećim propisima u Republici Srpskoj, privrednici mogu uvesti samo neopasan otpad koji je moguće preraditi. Derventsko poduzeće je imalo dozvolu nadležnog ministarstva Republike Srpske za uvoz plastičnih masa. Pod tom oznakom je uvezen medicinski otpad, za čiji uvoz nisu imali dozvolu.
„Na dokumentaciji koja je došla iz Hrvatske, pod kojom je ušla roba, je jedna oznaka, a na dokumentaciji po kojoj smo mi dali dozvolu za uvoz je druga oznaka, a ustvari se radi o sasvim trećoj vrsti otpada koji je ušao u RS“, navodi pomoćnica ministra za ekologiju RS-a Svjetlana Radosin.
Pitanje je što bi se desilo da mještani i prolaznici nisu uočili vreće s opasnim otpadom i da nisu alarmirali lokalnu komunalnu policiju i općinske inspektore.
Ali, zašto se sadržaji kamiona koji uvoze bilo što u Bosnu i Hercegovinu ne pregledaju? Ratko Kovačević, iz Uprave za neizravno oprezivanje, kaže da je jednostavno nemoguće fizički pregledati sve što se uvozi:
„Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje, mi na godišnjem nivou pregledamo u fizičkom smislu otprilike 50 posto pošiljki koje ulaze u našu zemlju. Da je to zaista značajno i da je to ogroman broj pregledanih pošiljki govori podatak da se u EU na godišnjem nivou u fizičkom smislu pregleda između dva ili tri posto svih pošiljki koje u toku jedne godine uđu u carinsko područke EU“, konstatuje Kovačević.
Stoga carinski sustav Bosne i Hercegovine koji obrađuje carinske deklaracije prilikom uvoza daje tri trake selektiviteta - zelenu, žutu i crvenu. One određuju i što će se prilikom uvoza robe pregledati.
„Crvena znači da se roba obavezno mora fizički pregledati i da se mora pregledati dokumentacija, žuta traka selektiviteta uvozno carinjenje završava na način da se roba ocarini samo na osnovu pregledane uredne dokumentacije, bez fizičkog pregleda robe, te najrjeđa je zelena traka selektiviteta gdje se carinjenje vrši bez pregleda i dokumentacije i robe“, kaže Ratko Kovačević.
Pregledana dokumentacija, ali ne i sadržaj
Kovačević objašnjava da je medicinski otpad koji je prevozio Pramat plast bio je označen žutom trakom, što znači da su carinici samo pregledali dokumentaciju, a ne sadržaj:
„Imali su kompletno urednu dokumentaciju u smislu da su imali potvrdu od nadležnog ministarstva iz Republike Hrvatske da je riječ o toj vrsti robe, imali su fakturu u kojoj se potvrđivalo da je riječ o otpadu od plastičnih masa, imali su izvoznu deklaraciju EU, odnosno carine Republike Hrvatske, gdje je deklarisano da je riječ o istoj vrsti robe - i na taj način, s obzirom da kompanija nije nikada imala bilo kakve prekršaje kada je u pitanju uvozno carinjenje, ova pošiljka je ocarinjena uvozno na žutoj traci selektiviteta“, pojašnjava Kovačević.
Pomoćnica ministra za ekologiju Svjetlana Radosin kaže da carinski službenici trebaju pojačati kontrolu:
„Kako je ušla ova pošiljka, pitanje je onda šta je u ranijem periodu još ulazilo i šta to uopšte može da uđe bez pregleda. Naravno da mora da se posveti posebna pažnja tome šta ulazi na ovu teritoriju da ne postanemo poligon za tuđe smeće“, naglašava Svjetlana Radosin.
Uprava za neizravno oporezivanje strožiju kontrolu vrši nad kompanijama sa kojima je imala loše iskustvo, kao što je u ovom posljednjem slučaju. Roba takvih kompanija će svaki put biti fizički pregledana, napominje Kovačević:
„Kada Uprava dobije bilo koju informaciju dobije ili od nekih obveznika ili od nekih institucija u našoj zemlji, takve informacije defnitivno utiču na određivanje da li će određena pošiljka biti pregledana u fizičkom smislu ili neće.“
Prema zakonu, u medicinski otpad spadaju infektivni otpad, oštri predmeti, te farmaceutski i kemijski otpad. U većini zemalja se ova vrsta potencijalno opasnog otpada uništava ili reciklira.
Bosna i Hercegovina, koja se inače i sama bori sa svojim otpadom koji ne može adekvatno riješiti, u ovom slučaju je susjednoj Hrvatskj trebala poslužiti kao deponija.
