U Bosni i Hercegovini ispijanje kafe ima poseban značaj, ali i tradiciju. Iako je ova egzotična biljka u Evropu stigla tek u 17. vijeku, vjeruje se da je na ovim prostorima bila prisutna i dva vijeka ranije, dolaskom Osmanlija. Zvali je kafom, kahvom ili kavom, građani BiH jedinstveni su u svojoj strasti prema toplom crnom napitku, za kojeg tvrde da ima dušu i koji je postao i opstao dio ovdašnje kulture življenja.
Crna kao đavo, vrela kao pakao, čista kao anđeo i slatka kao ljubav - sve su to opisi za magični napitak koji u Bosni i Hercegovini ima posebnu tradiciju. Kafu na ovim prostorima već dugo nazivaju “izgovorom za razgovor”, što joj daje karakter društvenog fenomena. Dok ritual ispijanja kafe kod nekih podrazumijeva druženje, drugi više vole samoću. Ono što je, ipak, zajedničko svima jeste uživanje u napitku čiji konzumenti tvrde da - ima dušu.
Ilustrativna fotografija:Maja Bjelajac
Tradicionalna bosanska kafa ili kahva sprema se kuhanjem sitno mljevenog zrna u džezvi, a poslužuje se u fildžanima ili šoljicama. U Bosni i Hercegovini običaj je reći da škrte osobe prave doljevušu, dok se nepoželjnim gostima servira - sikteruša.
„Ovde u Bosni i Hercegovini ta kafa, kava, kahva - nije bitno, možete je nazvati kako god hoćete, bitno je da je to vaš taj trenutak, posvećen vama, posvećen vašem uživanju ili u društvu ili sami, zavisi kako volite. Načini pripreme kafe - zašto se kaže ispeci mi kafu, zbog tog što se na prvom mjestu kafa se prvo malo proprži, pa tek onda se zalijeva kafa. Zato, ustvari, ljudi kažu ispeci mi kafu - ne skuvaj mi. Taj tradicionalni način pripreme kafe ljudi i danas puno koriste, pogotovo kod nas u Bosni i Hercegovini“, objašnjava kolekcionar i ljubitelj kafe iz Banjaluke Željko Galić.
Šolja ili fildžan crne kafe danas predstavljaju običaj koji podrazumijevamo. Ali u pozadini tog malog rituala je želja da taj trenutak uživanja posvetimo najbližima i samim sebi.
Kafa se kuva s ljubavlju
Žarko Kukić iz Banjaluke kaže da je sa godinama postao zahtjevniji kada je riječ o kafi, te da ona za njega danas predstavlja poseban gušt.
„Kod nas, posebno u našem narodu, kad se kaže idemo na kafu - ne mora značiti na kafu. Zato je kafa poseban čin. Može to biti i kafa, ali kad se kaže na kafu, to je ušlo u društvo, u kulturu. I ispijanje kafe. Primijetio sam da u Evropi ljudi nemaju vremena da piju kafu. Piju s nogu. To nije kafa. To je onda neka vruća tečnost da te probudi - i to je to. To nije kafa“, kaže Kukić.
Ilustrativna fotografija:Maja Bjelajac
Šta je kafa, objašnjava i ugostitelj Midhat Hajdarpašić. Podneblje iz kojeg kafa dolazi, način prženja, mlin kojim se melje i, svakako, priprema, dio su tajni majstora dobre kafe. Ipak, ima još jedna tajna koja kafi daje upravo tu dušu o kojoj svi govore:
„Ako se radi s ljubavlju, to je dobro. Ako se ne radi s ljubavlju, nije. Kao i svaki posao. Samim tim ako se kafa kuha sa ljubavlju da je to nešto drugo, a ako se radi na silu, to ne može biti dobro.“
Kafa je porijeklom iz istoimene pokrajine u Etiopiji, ali mišljenja kada je otkrivena razlikuju se. Spominje se 800. godina i legenda o etiopijskom pastiru Kaldi čije su koze brstile grm sa crvenim bobicama i poslije toga bile živahne.
Istorija kaže da je poznati pisac Honoré de Balzac pio 20 do 30 šoljica kafe dnevno, a Johann Sebastian Bach komponovao je "Coffee Cantatu" 1734. godine. Danas se, barem kako kažu podaci Svjetske zdravstvene organizacije, na planeti svakog dana popije oko jedna i po milijarda šoljica kafe.
Magija ovog napitka iznjedrila je brojne legende. Jedna kaže da se ćerka žalila ocu kuharu kako se ne može nositi sa životnim problemima. Kuhajući u tri posebne posude mrkvu, jaje i nekoliko zrna kafe, otac joj je pokazao da suočena sa problemima može da omekša kao mrkva u ključaloj vodi, otvrdne kao jaje, ili da, poput kafe koja je obojila vodu i dala joj aromu - mijenja svoju okolinu i učini je ljepšom i boljom.
Crna kao đavo, vrela kao pakao, čista kao anđeo i slatka kao ljubav - sve su to opisi za magični napitak koji u Bosni i Hercegovini ima posebnu tradiciju. Kafu na ovim prostorima već dugo nazivaju “izgovorom za razgovor”, što joj daje karakter društvenog fenomena. Dok ritual ispijanja kafe kod nekih podrazumijeva druženje, drugi više vole samoću. Ono što je, ipak, zajedničko svima jeste uživanje u napitku čiji konzumenti tvrde da - ima dušu.
„Ovde u Bosni i Hercegovini ta kafa, kava, kahva - nije bitno, možete je nazvati kako god hoćete, bitno je da je to vaš taj trenutak, posvećen vama, posvećen vašem uživanju ili u društvu ili sami, zavisi kako volite. Načini pripreme kafe - zašto se kaže ispeci mi kafu, zbog tog što se na prvom mjestu kafa se prvo malo proprži, pa tek onda se zalijeva kafa. Zato, ustvari, ljudi kažu ispeci mi kafu - ne skuvaj mi. Taj tradicionalni način pripreme kafe ljudi i danas puno koriste, pogotovo kod nas u Bosni i Hercegovini“, objašnjava kolekcionar i ljubitelj kafe iz Banjaluke Željko Galić.
Šolja ili fildžan crne kafe danas predstavljaju običaj koji podrazumijevamo. Ali u pozadini tog malog rituala je želja da taj trenutak uživanja posvetimo najbližima i samim sebi.
Kafa se kuva s ljubavlju
Žarko Kukić iz Banjaluke kaže da je sa godinama postao zahtjevniji kada je riječ o kafi, te da ona za njega danas predstavlja poseban gušt.
„Kod nas, posebno u našem narodu, kad se kaže idemo na kafu - ne mora značiti na kafu. Zato je kafa poseban čin. Može to biti i kafa, ali kad se kaže na kafu, to je ušlo u društvo, u kulturu. I ispijanje kafe. Primijetio sam da u Evropi ljudi nemaju vremena da piju kafu. Piju s nogu. To nije kafa. To je onda neka vruća tečnost da te probudi - i to je to. To nije kafa“, kaže Kukić.
„Ako se radi s ljubavlju, to je dobro. Ako se ne radi s ljubavlju, nije. Kao i svaki posao. Samim tim ako se kafa kuha sa ljubavlju da je to nešto drugo, a ako se radi na silu, to ne može biti dobro.“
Kafa je porijeklom iz istoimene pokrajine u Etiopiji, ali mišljenja kada je otkrivena razlikuju se. Spominje se 800. godina i legenda o etiopijskom pastiru Kaldi čije su koze brstile grm sa crvenim bobicama i poslije toga bile živahne.
Istorija kaže da je poznati pisac Honoré de Balzac pio 20 do 30 šoljica kafe dnevno, a Johann Sebastian Bach komponovao je "Coffee Cantatu" 1734. godine. Danas se, barem kako kažu podaci Svjetske zdravstvene organizacije, na planeti svakog dana popije oko jedna i po milijarda šoljica kafe.
Magija ovog napitka iznjedrila je brojne legende. Jedna kaže da se ćerka žalila ocu kuharu kako se ne može nositi sa životnim problemima. Kuhajući u tri posebne posude mrkvu, jaje i nekoliko zrna kafe, otac joj je pokazao da suočena sa problemima može da omekša kao mrkva u ključaloj vodi, otvrdne kao jaje, ili da, poput kafe koja je obojila vodu i dala joj aromu - mijenja svoju okolinu i učini je ljepšom i boljom.