Kad je mama sretna, svi su zadovoljni

Kada je Barack Obama preuzeo dužnost predsjednika SAD, Michelle Obama mrzila je svoj novi život. Osjećala je Bijelu kuću kao zatvor, svakodnevne grupe posjetilaca doživljavala je kao opterećenje za porodični život. Žalila se kako dva puta dnevno mora u teretanu jer joj fali slobodnog kretanja. Žena koja je uvijek zastupala teoriju o braku kao zajednici dvoje ravnopravnih ljudi iznenada je postala “druga violina”. Njeno mišljenje sada je bilo nepoželjno.

Između zapadnog (predsjedničkog) i istočnog (porodičnog) krila Bijele kuće “zidovi napetosti rasli su brzinom svjetlosti”, tvrdi novinarka New York Timesa Jodi Kantor, u svojoj knjizi “Obame”.

Michelle Obama sve se više povlačila u sebe i svoj dio Bijele kuće, ali kad je njen muž nakon godinu vladavine zapao u krizu, kad su napadi postali sve žešći, čak i iz njegovih redova, ona je priskočila u pomoć.

Borila se za njega, vjerovala da će njegov talent biti prepoznat. Osvajajući sve veći utjecaj u Washingtonu, prva je dama postala najvažniji politički savjetnik najmoćnijem čovjeku svijeta.

Kada je 20.januara 2010. Scott Brown, po svemu neiskusan Republikanac u Senatu osvojio ispražnjeno sjedalo Edwarda Kennedyja, demokratska većina izgubila je odlučujući glas za zdravstvenu reformu, ali i brojne druge projekte. U susretima sa saradnicima, Barack Obama nije radio dramu oko gubitka jednog senatskog mjesta, nije napao nikog iz svog tima.

"Za sve ove godine rada s njim, nisam nikada doživio da je za promašaje optuživao svoje ljude” izjavio je Obamin glavni strateg David Axelrod. "Njegov stav je uvijek bio: OK, kako to ipak možemo ostvariti? "

U sličnim situacijama Michelle Obama se ponašala potpuno suprotno. Bila je bijesna, ne samo na muževljeve saradnike nego i na predsjednika samog..

“Ona misli kako ne držimo kormilo kako treba”, znao je Barack reći svom timu, u kojem su svi bili uvjereni da se prva dama ne bi baš trebala baviti takvim procjenama.

Učinci sporova među supružnicima bili su sve vidljiviji. Barack je inače bio emotivno stabilna osoba, nije ima većih uspona i padova. Njegova supruga, međutim, znala je tako jako “zagristi” u neku temu da bi i njega umjela “stresti” kao niko drugi.

On je na strateškim sastancima i dalje govorio o tome da se postojeći kurs mora zadržati, ali njegovim najbližim saradnicima nije izmaklo koliko je bio pogođen.

Teško podnošenje poraza

Pobjeda Scotta Browna bila je za Michelle tužni dokaz onoga što je mjesecima tvrdila: da je njen muž već predugo “okružen istom malom grupom zatucanih, kratkovidnih i slabo organiziranih savjetnika”. Gubitak senatskog sjedišta u Massachusettsu, ponovno je temeljito uzdrmao politička neslaganja bračnog para koji je te razlike uspješno potisnuo u pozadinu, sjajem pobjede na izborima 2008.godine.

U svim godinama u kojima njezin suprug prelazio iz jedne pobjede u drugu, uspijevala je Michelle Obama svoje brige potisnuti u stranu. Sada, kada je naišla plima poraza, list se okrenuo. A ona je poraze podnosila mnogo teže od njega. I što je najgore, sva su joj dešavanja pokazivala kako njen muž nije poseban političar, u šta je duboko vjerovala na putu prema Bijeloj kući.

Rahm Emanuel, šef personala Bijele kuće, primijetio je kako je predsjednik sve depresivniji. Ogorčen time, pred čak troje zaposlenika ustanovio je da je to rezultat kritika Prve dame. Emanuel je mrzio kad neko s visine kritizira Vladu, jer je vrlo dobro znao kako Bijela kuća može biti učinkovita jedino ako se svi drže na okupu i niko nikome ne nameće osjećaj krivice.

Još važnija bila je činjenica da šef personala Bijele kuće i Prva dama apsolutno nisu bili saglasni o tome kako dalje u vezi s reformom zdravstva. Michelle je forsirala jači pritisak, a Emanuel pozivao na osluškivanje javnog mnjenja i na čekanje boljeg odnosa snaga. Obama se našao između dva fronta. Dvoje ljudi koji se s puno ljubavi brinu o predsjedniku nisu mogli biti suprostavljeniji. Sve je ličilo na vezu muža s bivšom i sadašnjom suprugom. Rastrgan i neodlučan, povučen u sebe, stajao je Barack Obama između Istočnog i Zapadnog krila Bijele kuće.

Do marta 2010, raspoloženje je bilo tako mračno, da je morala biti pozvana koordinatorka koja je radila na “ponovnom uspostavljanju pokidanih veza”.

Na primjeru planiranja predsjednikovih obaveza, što je obavljao tim od 33 čovjeka, najlakše je bilo uočiti o kakvim se napetostima radilo. Raspored prvog čovjeka SAD bio je strogo isplaniran. Odjednom bi se pojavio bračni par Obama sa željom da na neko putovanje vode i djecu, jer je Michelle to baš tako zamislila. Ali bez obaziranja na to da li djevojke u to vrijeme imaju raspust ili ne. Napetosti među supružnicima sada su se prelamale preko leđa saradnika.

Takve situacije bile su neugodne svima: savjetnicima, saradnicima, predsjedniku koji se uporno trudio svoj privatni život držati podalje od političkog, ali i prvoj dami koja je ponekad poput beskonačne trake ponavljala da joj suprug treba posvetiti više vremena, pažnje i razumijevanja.

Iako se Michelle Obama u Istočnom krilu često žalila na zanemarenost, u Zapadnom su je i te kako doživljavali kao faktor moći. Iz tog vremena datira i Obamina izreka "Moja teorija je: Ako je mama sretna, svi su zadovoljni ".

Iako se ponekad ljutio na ponašanje svoje supruge, Barack je znao da se na nju može osloniti. “Ona mu je zaista čuvala leđa”, izjavio je Axelrod.

Nekoliko dana nakon što je Scott Brown odnio pobjedu, predsjednik je, na jednom skupu u Ohio, izjavio da se i dalje čvrsto drži reforme zdravstva. Njegovi saradnici nisu vjerovali sopstvenim ušima, Barack Obama nije ispoštovao pripremljeni govor. Dapače...

Usprkos savjetima svih svojih saradnika, uključujući i Emanuela Rahma, on se odlučio za tvrdoglavi nastavak zdravstvenih reformi, još više slabeći poziciju Demokrata u američkom parlamentu.

Umjesto da posluša savjete najvažnijih saradnika i stručnjaka, Barack Obama se opredijelio za stavove svoje supruge.