Zemlje Balkana posljednjih godina muku muče sa recesijom. Iako njihovi politički oci koji kroje proračune najavljuju svaki put optimistično izlazak iz krize, građani su sve svjesniji da bi i BiH i Srbiji i Hrvatskoj moglo uslijediti dužničko ropstvo.
Naši sugovornici, ekonomski stručnjaci i analitičari smatraju da razlog leži u činjenici da niti jedna od ovih zemalja ne koristi znanje stručnjaka i instituta koji znanstveno i istraživački dolaze do rješenja problema. Upozoravaju da su se i sveučilišta zatvorila u vlastite zidove, što krizu čini još dubljom i neizvjesnijom.
Jedan od problema sve dublje krize u zemljama regije je što politike ovih zemalja nedovoljno koriste ekonomsko znanje. Profesor Bahrija Umihanić, s Ekonomskog fakulteta UNTZ, kaže za RSE da je potpuno izgubljena veza između sveučilišta i institucija:
„Institute smo zanemarili, te više nemamo institucija koje mogu produkovati, kako mi u ekonomiji kažemo - korisno znanje. Dakle, nije važno samo bilo kakvo znanje, nego ono znanje kojim se mogu riješiti određeni problemi, da postoji alternativa i da je ona od 1938. godine pa do 40-ih, 50-ih godina prošlog vijeka spasila kapitalizam. I onda se postavlja pitanje zbog čega se ne puštaju obrasci koji su već isprobani kao korisni obrasci", kaže Umihanić.
Da Vlada RH ne želi čuti mišljenje ekonomista pokazao je nedavni primjer iz Opatije gdje su stručnjaci ekonomske znanosti održali konferenciju upravo kako bi prijedlozima i mjerama pokazali vladajućima izlazak iz krize. Prema riječima Sunčice Oberman Peterke, s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku, bez suradnje vlade, akademske zajednice i poslovnog sektora teško će se naći izlaz iz krize:
„Sveučilišta se vjerojatno i dalje ponašaju kao zatvoreni sustavi, ne razmišljajući da li ta znanja i istraživanja doprinose rješavanju problema njihovog okruženja. Svi znamo da sveučilišta moraju u svoje misije ugraditi i tu treću misiju, a to je doprinos zajednici u kojoj djeluju. Poslovni sektor mora shvatiti da bez inovacija i inoviranja također ne može postići razinu konkurentnosti, ne može biti konkurentan, a to je jedino što može pomoći gospodarskom razvoju. I, naravno, vlada koja mora stvoriti okruženje da surađujemo.“
Zarobljenici ekonomske misli
A duboka recesija dovela je do ogromnog pesimizma među samim građanima jer je sve veći broj nezaposlenih i u Hrvatskoj i u Srbiji i u BiH. Zbog ogromnog deficita u proračunu Srbije, tamošnja vlada u zadnji tren potražila je pomoć struke. Profesor Hasan Hanić član je Ekonomskog vijeća za gospodarski oporavak Srbije. Za RSE kaže da su tamo dosada struka, gospodarstvo i institucije bili potpuno odvojeni:
„Sadašnja vlada čini napor da se mišljenja saveta, koji je sastavljen od naučnika, privrednika i finansijskih eksperata, dosta uvažavaju kada se razmatraju upravo mere za privredni oporavak, za rešavanje nama veoma akutnog problema viskog budžetskog deficita, i s tim povezano visokog javnog duga, koji preti da dosegne veoma kritičnu granicu od 70 procenatat bruto domaćeg proizvoda.“
Dekan Ekonomskog fakulteta iz Prilepa, iz Makedonije, Djordje Mančeski smatra da će sve zemlje izaći iz krize tek onda kada počnu koristiti znanje svojih znanstvenika.
„U Makedoniji smo isto osetlili krizu kao i ceo svet, ali svaki region ima i svoje specifičnosti. Mi smo bili izloženi nekim ekonomskim sankcijama i to je svakako imalo negativnih posledica u ekonomiji i biznisu u okruženju naše zemlje. Nadam se da ćemo se brzo integrisati sa EU i sa NATO-om i da će stvari krenuti nabolje. Zato treba da se pozovemo na nauku, da se mudro rešavaju stvari i da se oslonimo na ljude koji to znaju“, ocenjuje Mančeski.
Krivce zbog razmimoilaženja ekonomske misli i tržišta ne treba tražiti samo u političkim ocima. I sami ekonomski stručnjaci zatvorili su se u zidove sveučilišta, kao da su zaboravili da su tu zbog stvaranja ekonomskih politika koje će pomoći društvu i zemlji.
„Ovom je doprinijelo bukvalno unošenje neoliberalnih obrazaca u ekonomsko ponašanje BiH u ekonomske politike, ali i u ekonomsku misao i univerzitetske programe - i temljem toga imamo zaostajanje ekonomske misli. Ta i takva ekonomska misao ne može odgovoriti izazovima recesije. Ostaćemo zarobljenici ekonomske misli pod kojom nema autentičnog razvoja“, zaključuje ekonomski analitičar Kadrija Hodžić.
Primjeri brojnih zemalja koje recesiju sada pamte kao dio neslavne prošlosti pokazuju da su ekonomsku krizu nadišli upravo onda kada je njihova ekonomska politika postala zajednička stvar struke, znanosti, gospodarstva i politike. A ne nikako samo kreatorski čin jednih.
Naši sugovornici, ekonomski stručnjaci i analitičari smatraju da razlog leži u činjenici da niti jedna od ovih zemalja ne koristi znanje stručnjaka i instituta koji znanstveno i istraživački dolaze do rješenja problema. Upozoravaju da su se i sveučilišta zatvorila u vlastite zidove, što krizu čini još dubljom i neizvjesnijom.
Jedan od problema sve dublje krize u zemljama regije je što politike ovih zemalja nedovoljno koriste ekonomsko znanje. Profesor Bahrija Umihanić, s Ekonomskog fakulteta UNTZ, kaže za RSE da je potpuno izgubljena veza između sveučilišta i institucija:
„Institute smo zanemarili, te više nemamo institucija koje mogu produkovati, kako mi u ekonomiji kažemo - korisno znanje. Dakle, nije važno samo bilo kakvo znanje, nego ono znanje kojim se mogu riješiti određeni problemi, da postoji alternativa i da je ona od 1938. godine pa do 40-ih, 50-ih godina prošlog vijeka spasila kapitalizam. I onda se postavlja pitanje zbog čega se ne puštaju obrasci koji su već isprobani kao korisni obrasci", kaže Umihanić.
Da Vlada RH ne želi čuti mišljenje ekonomista pokazao je nedavni primjer iz Opatije gdje su stručnjaci ekonomske znanosti održali konferenciju upravo kako bi prijedlozima i mjerama pokazali vladajućima izlazak iz krize. Prema riječima Sunčice Oberman Peterke, s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku, bez suradnje vlade, akademske zajednice i poslovnog sektora teško će se naći izlaz iz krize:
„Sveučilišta se vjerojatno i dalje ponašaju kao zatvoreni sustavi, ne razmišljajući da li ta znanja i istraživanja doprinose rješavanju problema njihovog okruženja. Svi znamo da sveučilišta moraju u svoje misije ugraditi i tu treću misiju, a to je doprinos zajednici u kojoj djeluju. Poslovni sektor mora shvatiti da bez inovacija i inoviranja također ne može postići razinu konkurentnosti, ne može biti konkurentan, a to je jedino što može pomoći gospodarskom razvoju. I, naravno, vlada koja mora stvoriti okruženje da surađujemo.“
Zarobljenici ekonomske misli
A duboka recesija dovela je do ogromnog pesimizma među samim građanima jer je sve veći broj nezaposlenih i u Hrvatskoj i u Srbiji i u BiH. Zbog ogromnog deficita u proračunu Srbije, tamošnja vlada u zadnji tren potražila je pomoć struke. Profesor Hasan Hanić član je Ekonomskog vijeća za gospodarski oporavak Srbije. Za RSE kaže da su tamo dosada struka, gospodarstvo i institucije bili potpuno odvojeni:
„Sadašnja vlada čini napor da se mišljenja saveta, koji je sastavljen od naučnika, privrednika i finansijskih eksperata, dosta uvažavaju kada se razmatraju upravo mere za privredni oporavak, za rešavanje nama veoma akutnog problema viskog budžetskog deficita, i s tim povezano visokog javnog duga, koji preti da dosegne veoma kritičnu granicu od 70 procenatat bruto domaćeg proizvoda.“
Dekan Ekonomskog fakulteta iz Prilepa, iz Makedonije, Djordje Mančeski smatra da će sve zemlje izaći iz krize tek onda kada počnu koristiti znanje svojih znanstvenika.
„U Makedoniji smo isto osetlili krizu kao i ceo svet, ali svaki region ima i svoje specifičnosti. Mi smo bili izloženi nekim ekonomskim sankcijama i to je svakako imalo negativnih posledica u ekonomiji i biznisu u okruženju naše zemlje. Nadam se da ćemo se brzo integrisati sa EU i sa NATO-om i da će stvari krenuti nabolje. Zato treba da se pozovemo na nauku, da se mudro rešavaju stvari i da se oslonimo na ljude koji to znaju“, ocenjuje Mančeski.
Krivce zbog razmimoilaženja ekonomske misli i tržišta ne treba tražiti samo u političkim ocima. I sami ekonomski stručnjaci zatvorili su se u zidove sveučilišta, kao da su zaboravili da su tu zbog stvaranja ekonomskih politika koje će pomoći društvu i zemlji.
„Ovom je doprinijelo bukvalno unošenje neoliberalnih obrazaca u ekonomsko ponašanje BiH u ekonomske politike, ali i u ekonomsku misao i univerzitetske programe - i temljem toga imamo zaostajanje ekonomske misli. Ta i takva ekonomska misao ne može odgovoriti izazovima recesije. Ostaćemo zarobljenici ekonomske misli pod kojom nema autentičnog razvoja“, zaključuje ekonomski analitičar Kadrija Hodžić.
Primjeri brojnih zemalja koje recesiju sada pamte kao dio neslavne prošlosti pokazuju da su ekonomsku krizu nadišli upravo onda kada je njihova ekonomska politika postala zajednička stvar struke, znanosti, gospodarstva i politike. A ne nikako samo kreatorski čin jednih.
