Muzička akademija Afganistana pokreće ambiciozni projekt kojim se želi ponovo oživjeti tradicionalna muzika zemlje. Tu je još i želja da se pruži mogućnost siromašnoj djeci, djevojčicama i napuštenoj djeci Kabula da pohađaju nastavu, u nadi da se potakne jedinstvo i mir u ratom razorenoj zemlji.
Muzika Afganistana je, posebno na Zapadu, bila poznata po tome što se nije ni čula. Za vrijeme vladavine talibana bila je zabranjena, javno su spaljivani muzički zapisi, instrumenti su uništavani, sve u ime ekstremnog islama.
No čim su talibani izgubili vlast, muzičari u zemlji ali i izvan nje ponovo oživljavaju tradicionalne zvuke Afganistana. Jedan od njih je muzikolog Ahmad Sarmast, koji se vraća u zemlju sa ciljem da obnovi rad muzičke akademije, gdje je i sam počeo svoje obrazovanje.
"Uspostavljanje i promoviranje muzičke edukacije je zapravo vraćanje prava afganistanaca na tu tradiciju koja im pripada. Svaki čovjek ove zemlje trebao bi imati pravo i mogućnost da sluša muziku, da svira i uči o njenim korjenima i počecima, te da se i izrazi kroz muziku", ističe Sarmast.
Nacionalni institut za muziku u Kabulu, dvije godine nakon što je ponovo otvorio svoja vrata, ima oko 150 učenika. Tu oni nauče svoje prve note, kasnije diplomiraju i kreću u svijet iskusnih muzičara. Edukacija je tu sveobuhvatna, pola dana provode učeći matematiku, nauku i književnost, a druga polovina je posvećena muzici.
Proba u kabulskoj Muzičkoj akademiji
Učenici sami biraju smjer – neki izaberu klasičnu zapadnu muziku dok drugi se posvete proučavanju tradicionalne afganistanske muzike. Značajan je i trud uložen u integraciju napuštene djece, siročadi i djevojčica, koji čine 50 posto studenata instituta. Svi dobijaju punu stipendiju koju obezbjeđuje afganistansko ministarstvo edukacije uz donacije, posebno iz Australije, Njemačke i Danske.
Nakon završetka škole stiču se međunarodno priznate diplome. Uz takvu podršku institut je u mogućnosti da angažira učitelje iz zapadnih zemalja. Učionice su moderno opremljene, imaju zvučnu izolaciju, tu je i moderna dobroopremljena biblioteka i dvorana sa oko 300 sjedala.
Nedostaju zakoni
Orkestar instituta priprema za posjetu SAD-u, u februaru 2013., gdje će održati niz koncerata.
Sarmast je dio svojih studija proveo u Australiji i Rusiji. U Afganistan se vraća 2008. i sjeća se kako je škola, dok je on kao dječak u nju išao, bila poznata kao škola likovnih umjetnosti. Sjeća se razbijenih prozora, ruševina i zidova uništenih mecima.
Za vrijeme građanskog rata, 1990-tih, cijeli objekat je bio često izložen granatiranju, razne zaraćene skupine su ga opljačkale, a instrumenti su služili za potpalu i nošenje streljiva.
Ahmad Naser Sarmast
Sarmast pojašnjava kako su građanski rat i represivna politika tokom vladavine talibana trajno uticali na stav ljudi prema muzici i muzičarima. Neki od njih se žale na maltretiranje čak i danas.
Ono što se na Zapadu podrazumjeva kada je riječ o zaštiti autorskih prava i plaćanja originalnog materijala, u Afganistanu ni ne postoji.
"Upravo sada zemlji nedostaju zakoni i propisi kojima bi se štitila prava muzičara. Nadam se da će uskoro afganistanska vlada i odgovarajuća nadležna tijela preduzeti potrebne korake kako bi osigurala muzička prava afganistanskog naroda ali i kako bi zaštitili muzičare i njihova prava", naglašava Sarmast.
Uprkos svim teškoćama, smatra on, afganistanski muzičari su puni optimizma, no svjesni su koliko je njihova uloga važna.
"Muzika može bitno doprinijeti procesu rehabilitacije i liječenja ovog naroda koji je traumatiziran zbog 30-godišnjeg rata. Muzika nosi veliku snagu u društvenim promjenama. Ona ima snagu i sposobnost da prevlada društvene, ekonomske, etničke i vjerske barijere. Ona može ujediniti afganistanski narod", smatra Sarmast.
U tom kontekstu planovi su veliki – izgraditi muzičke ustanove u Heratu, Mazar-e Shariffu i Jalalabadu u narednih 10 godina.
