Sporazum o priznanju krivice osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea, koji je finaliziran 26. juna pred američkim sudom u Saipanu u zapadnom Pacifiku, otvorio mu je put ka slobodi nakon više od pet godina u britanskom pritvoru, od kojih je većinu proveo boreći se protiv izručenja Sjedinjenim Državama.
Zauzvrat se izjasnio krivim po jednoj optužbi za kršenje Zakona o špijunaži. Međutim, stručnjaci smatraju da dogovor koji je Assange postigao s američkim tužiocima postavlja opasan presedan koji bi mogao ugroziti buduće zviždače i slobodu štampe, pišu svjetski mediji.
Dvosmislen kraj pravne sage
Assangeov sporazum o priznanju krivice loš je za slobodu medija u Americi, ocijenio je The New York Times istaknuvši da on donosi dvosmislen kraj pravne sage koja je ugrozila mogućnost novinara da izvještavaju o vojnim, obavještajnim ili diplomatskim informacijama koje zvaničnici smatraju tajnim. Ishod je, međutim, mogao biti i gori, dodaje list.
Sporazum znači da se po prvi put u američkoj istoriji prikupljanje i objavljivanje informacija koje vlada smatra tajnim tretira kao krivično djelo. Novi presedan će, ukazuje The New York Times, poslati prijeteću poruku novinarima koji se bave pitanjima nacionalne sigurnosti i čiji rad nosi veći rizik od krivičnog gonjenja.
Ipak, domet Assangeovog sporazuma je također ograničen, te je izbjegnuta veća prijetnja odnosno otklonjen je rizik od konačne presude Vrhovnog suda koja bi na kraju mogla podržati usko tužilačko tumačenje slobode štampe koja je uključena u Prvi amandman američkog ustava.
"On se u suštini izjašnjava krivim za stvari koje novinari stalno rade i koje moraju da rade", rekao je Jameel Jaffer, izvršni direktor Knight Instituta First Amandment na Univerzitetu Columbia. "To će baciti sjenu na slobodu medija – ali ne istu vrstu sjene koju bi bacilo sudsko mišljenje da je ta aktivnost nelegalna i nezaštićena Prvim amandmanom."
Ukratko, dodao je, ishod je komplikovan iz perspektive slobode štampe i ne može se smatrati ni "potpuno lošim ali ni dobrim".
Implikacije ovog slučaja iz Prvog amandmana često su bile zamagljene žestokom debatom o tome da li se Assange smatra novinarom. Ali, napominje list, za potrebe slobode štampe, ono što je važno nije ko se računa kao novinar, već da li se aktivnosti u novinarskom stilu — bilo da ih obavlja novinar ili bilo ko drugi — mogu tretirati kao krivična djela.
Optužbe protiv Assangea su se fokusirale na ranije publikacije koje su ga dovele do globalne slave i učinile herojem antiratne ljevice: video snimak američkog helikoptera koji puca na ljude u Bagdadu, uključujući Reutersovog fotografa; gomile dnevnika vojnih incidenata koji dokumentiraju ratove u Afganistanu i Iraku; četvrt miliona diplomatskih depeša iz američkih ambasada širom svijeta; i dosjei o zatočenicima u Gvantanamu.
Prije slučaja Assange, dodaje The New York Times, niko nikada nije optužen prema Zakonu o špijunaži za novinarski čin, dijelom i zbog toga što je dugo postojala raširena pretpostavka da bi primjena tog zakona na takva djela bila neustavna.
Iako ovaj slučaj vjerovatno neće dati Vrhovnom sudu priliku da ograniči slobodu štampe iz Prvog amandmana, američka vlada je njime ipak poslala poruku novinarima koji se bave nacionalnom sigurnošću da neke priče možda ne objave iz straha od sličnog krivičnog gonjenja.
Pravni i politički presedan
Novinari i izdavači imaju malo savezne zaštite kada je riječ o izvještavanju i objavljivanju osjetljivih informacija, naglašava Vox.
Iako se Zakon o špijunaži sve više koristi za ciljanje zviždača i izvora koji daju informacije novinarima, nikada se nije koristio za optuživanje novinara ili medija koji su objavili informacije koje su bile u javnom interesu - mada se, dodaje magazin, protiv novinara koristio za druge razloga.
Pojedini stručnjaci strahuju da bi Assangeovo izjašnjavanje krivim po optužnici Zakona o špijunaži za širenje informacija o nacionalnoj odbrani "moglo postaviti još opasniji presedan" jer se izjašnjava krivim kao izdavač, kako je za Vox rekla Rebecca Vincent, direktorica kampanja Reporters Sans Frontieres international.
Budući da je njegov slučaj riješen nagodbom, a ne sudskim postupkom, to ne predstavlja pravni presedan, ali priznanje krivce "signalizira da bi (Vlada SAD) mogla pokrenuti druge slučajeve poput ovog" i napadati izdavače koji objavljuju informacije koje bi radije držali u tajnosti, čak i ako ti podaci nisu povjerljivi, rekla je Vincent.
Situacija će i dalje biti sumorna za zviždače koji otkrivaju informacije o vladinim radnjama vezanim uz nacionalnu obranu, bez obzira ako su te informacije u javnom interesu.
"Nažalost, presedan je već postavljen, i pravni i politički, da se Zakon o špijunaži može koristiti protiv izvora novinara", rekao je Chip Gibbons, direktor politike Defending Rights & Dissent, za Vox. "(Obamina administracija) normalizirala je korištenje Zakona o špijunaži protiv zviždača, izvora novinara, insajdera u vladi, kako god ih želite nazvati."
Učinak vladinih akcija protiv zviždača nanio je značajnu štetu novinarstvu u SAD-u i širom svijeta, rekli su Vincent i Gibbons. To je imalo jeziv učinak na potencijalne izvore, novinare i medije koji se boje odmazde za čin prikupljanja vijesti. I to svakako šteti kredibilitetu SAD-a u slučajevima poput onog Evana Gershkovicha, novinara Wall Street Journala nepravedno zatočenog u Rusiji, za čije oslobađanje se SAD bore, zaključio je Vox.
Nada da je riječ o odstupanju, a ne najava
Kako Assangeov sporazum o priznanju krivice predstavlja opasan presedan, stručnjaci i organizacije za zaštitu ljudskih prava pozivaju sljedeću vladu Velike Britanije da traži uvjerenje od SAD da neće progoniti novinare zbog objavljivanja povjerljivih informacija, prenosi Guardian.
Međunarodna federacija novinara (IFJ) nazvala je Assangeovo oslobađanje "značajnom pobjedom za slobodu medija", čiji generalni sekretar Anthony Bellanger, dodajući: "Da je Assange otišao u zatvor do kraja života, svaki novinar koji bi došao u posjed povjerljivog dokumenta bi se plašio da ne bude suočen sa sličnom sudbinom".
Međutim, Seth Stern, direktor Fondacije za zagovaranje slobode štampe (FPF), smatra da je "alarmantno" da je pokrenuto izjašnjavanje o krivici. "Sporazum o priznanju krivice neće imati presedan kao rezultat sudske presude, ali će u narednim godinama i dalje visiti nad glavama novinara koji se bave pitanjima vezanim za nacionalnu sigurnost", rekao je.
Period nakon Assangeovog sporazuma s tužiocima je vrijeme za "uporno zagovaranje... kako bi se osiguralo da otkrivanje istine nikada ne bude kriminalizirano", rekla je Sabrina Tucci, glasnogovornica PEN Internationala, dok je Séamus Dooley, pomoćnik generalnog sekretara Nacionalne unije novinara, rekao da je slučaj Assangea istakao potrebu "za globalnom budnošću novinara".
U rubrici ‘Mišljenja’ za Guardian, izvršni direktor Fondacije za slobodu štampe Trevor Timm piše da je Assange konačno slobodan, ali da je to "možda imalo visoku cijenu za slobodu štampe".
Dogovor je, kako ističe Timm, nesumnjivo dobar za Assangea, koji je u zatvoru patio od ozbiljnih zdravstvenih problema u posljednjih pet godina, a zaglavio je u ambasadi Ekvadora u Londonu sedam godina prije toga.
Timm piše kako je to dobro za Bidenovu administraciju, koja izbjegava neugodnost zbog potencijalnog gubitka postupka za izručenje na Visokom sudu u Velikoj Britaniji, "ali što je još važnije izbjegava da slučaj Assange postane polarizirajuće pitanje na izborima".
Međutim, iako Assangeov sporazum ne postavlja zvanični presedan kakav bi koji bi donijela presuda suda što bi obavezalo druge sudove da donose odluke protiv novinara u budućim slučajevima, to ne znači da ovo potvrdno izjašnjavanje o krivici neće ohrabriti buduće tužioce da se bore protiv štampe, napisao je za Guardian izvršni direktor Fondacije za slobodu štampe Trevor Timm, zaključivši da se "sada možemo samo nadati da je ovaj slučaj odstupanje, a ne najava stvari koje dolaze".
Glasna poruka cijelom svijetu
Assange je, u poređenju s većinom ljudi na njegovom položaju, imao gotovo neograničena sredstva za borbu protiv slučaja. Imao je pristup najboljim pravnim savjetnicima iz Britanije i uživao je svjetsku slavu, s mrežom pristalica i aktivista visokog profila.
Uz sve to, piše The Atlantic, Assange je proveo godine u zatvoru i bio je prisiljen da prihvati nagodbu zbog čega njegova dugotrajna javna borba i kazna šalju glasnu i jasnu poruku cijelom svijetu. Ta poruka nije ona koju SAD općenito želi projecirati kada je riječ o slobodi izražavanja i slobodi štampe, koja je ugrožena širom svijeta.
Američko Ministarstvo pravde i Julian Assange su, naglasio je bili su uključeni u žestoku i višegodišnju bitku, koju su sada izgubili, naglasio je magazin, dodajući da je Assange izgubio deceniju života dok je Ministarstvo pravde, sa svoje strane, protraćilo beskrajne sate i dolare na krajnje beznačajnu borbu.
Učinilo je da najmoćnija svjetska vlada izgleda malena na najgore načine - sitničavo i osvetoljubivo, stavljajući golemu moć države na jednog čovjeka, ističe The Atlantik uz zaključak da je u izrazito nestabilnoj i polarizirajućoj izbornoj godini, ta upotreba tužilačke vlasti možda najstrašniji presedan od svih.
Facebook Forum