Stari logitip "Jugotona" i detlić koji u naručju drži ploču, simboli nekada najvećeg diskografkog izdavača u bivšoj Jugoslaviji, vratili su se na mapu prepoznatljivih simbola u Beogradu.
Urednik nekada prve i najveće diskografske kuće na području bivše Jugoslavije Siniša Škarica kaže, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa da je prodavnica u Nušićevoj 27 za mnoge generacije bila kultni prostor:
"Ovaj ovde dućan je bio simbol i neka ključna tačka transmisije glazbenih ideja i strujanja sa zapada na istok i obrnuto, pa prema tome on predstavlja kultni prostor za diskofile ili ljubitelje pop-glazbe. Pošto je, dakle, taj dućan bio pojam "Jugotona", nama se danas činilo da je uputno bilo zadržati taj naziv, a ne naziv njegovog sledbenika Kroacije rekordsa."
"Kroacija rekords", koja je nekada poslovala pod etiketom "Jugoton", odlučila je da zadrži staro ime prodavnice u kojoj se od srede mogu kupiti diskovi Prljavog kazališta, kompletna diskografija Azre, Bjelog dugmeta, Crvene jabuke, Parnog valjka, a ljubitelji hrvatske pop muzike iz doba nekadašnje Jugoslavije naći će sva izdanja Olivera Dragojevića i Miša Kovača, kao i albume i kompilacije izvođača kao što su Kemal Monteno, Zrinko Tutić, Meri Cetinić, Jasna Zlokić, grupa Stijene ili Duško Lokin.
Muzički kritičar Peca Popović kaže za RSE da se otvaranje ove prodavnice može posmatrati na dva načina:
"Na jednom emotivnom planu i na racionalnom. Na emotivnom, to ime "Jugoton" je povratak u nešto što danas nikome od generacija koje bi kupovale ploče ništa ne znači. To kažem zato što ovi što danas kupuju muziku, ne kupuju je preko nosača koje zastupa "Kroacija Rekords" – CD, ploče i ostali formati. A na racionalnom planu, zato što je to potreba jedne ambiciozne privatizovane hrvatske diskografske kuće koja baštini fenomenalni fundus snimljene muzike iz druge Jugoslavije. Jer oni u Beogradu kao najvećem gradu u regionu, i u Srbiji kao tržištu koje je jako važno, vide mogućnost za proširenje svog posla. I ovaj napor "Kroacije rekordsa", da se vrati na mesto svojih najvećih uspeha, je mudar poslovan potez."
I upravo ta emotivna strana čini se daleko važnijom za zvaničnike "Kroacija rekordasa" nego finansijska.
Želimir Babogredac, direktor "Kroacija rekordsa", za RSE kaže da će "Jugoton" svoje radnje otvoriti u još nekoliko gradova u Srbiji u kojima je i pre dvadesetak godina poslovao:
"Nije to samo ekonomska strana jer ovo nisu neka vremena da bi diskografija pravila novce. Ovo je jedan povratak na tržište na kojem smo mi bili dominantni. Mi smo pre 20 i 30 godina imali sve najbolje izvođače bivše Jugoslavije, a sada ih imamo u kvalitetnim pakiranjima sa dobrim zvukom i hteli smo te naše proizvode doneti na ovo tržište. Tako da je naša tendencija, bez obzira na stanje diskografije, da se obraćamo tim našim kupcima koji jesu sada stariji od 30-35 godina, ali su pošteni i kvalitetni kupci."
Na otvaranju "Jugoton" radnje nije bilo puno poznatih imena iz sveta muzike, tek nekoliko prepoznatljivih lica i među njima Miki Jevremović. On za RSE govori o svojim utiscima i sećanjima na "Jugoton" u kojem je izdao svoju prvu ploču:
"Šteta što ova radnja nije radila oko 15 godina, mnogo je lepo što se ponovo otvorila. Tako da će pevači koji budu snimali imati načina da se na pravi način prezentuju, i ovo će sigurno imati velikog odjeka."
"Kroacija rekords" danas ima najveći muzički fundus druge Jugoslavije, posebno popularne muzike. Siniša Škarica kaže da je ta arhiva toliko velika da će trebati godine da se urade sva reizdanja koja se u tim arhivama nalaze:
"Nismo možda stigli ni na pola puta, tek smo zagrebali na površini. Mislim da nas čeka veliki posao, mi sada na tome radimo punom parom. Tako da će biti jako puno reizdanja svih velikih imena, ali i ne samo njih nego i onih koji su bili neka druga, treća liga, ako mogu upotrebiti taj sportski termin."
Ipak, nova "Jugotonova" radnja, smeštena u najužem centru Beograda, mogla bi pored pozitivnih izazvati i negativne reakcije, posebno u onom delu srbijanske javnosti za koju se ratovi iz 90-ih još uvek nisu završili. Želimir Babogredac kaže da se oni ne plaše huligana i toga da će im neko, kao što se to ranije dešavalo, polomiti velike staklene izloge:
"Ne plašimo se. Ako se desi idemo dalje. Mislim da je to nebitno."
Urednik nekada prve i najveće diskografske kuće na području bivše Jugoslavije Siniša Škarica kaže, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa da je prodavnica u Nušićevoj 27 za mnoge generacije bila kultni prostor:
"Ovaj ovde dućan je bio simbol i neka ključna tačka transmisije glazbenih ideja i strujanja sa zapada na istok i obrnuto, pa prema tome on predstavlja kultni prostor za diskofile ili ljubitelje pop-glazbe. Pošto je, dakle, taj dućan bio pojam "Jugotona", nama se danas činilo da je uputno bilo zadržati taj naziv, a ne naziv njegovog sledbenika Kroacije rekordsa."
"Kroacija rekords", koja je nekada poslovala pod etiketom "Jugoton", odlučila je da zadrži staro ime prodavnice u kojoj se od srede mogu kupiti diskovi Prljavog kazališta, kompletna diskografija Azre, Bjelog dugmeta, Crvene jabuke, Parnog valjka, a ljubitelji hrvatske pop muzike iz doba nekadašnje Jugoslavije naći će sva izdanja Olivera Dragojevića i Miša Kovača, kao i albume i kompilacije izvođača kao što su Kemal Monteno, Zrinko Tutić, Meri Cetinić, Jasna Zlokić, grupa Stijene ili Duško Lokin.
"Na jednom emotivnom planu i na racionalnom. Na emotivnom, to ime "Jugoton" je povratak u nešto što danas nikome od generacija koje bi kupovale ploče ništa ne znači. To kažem zato što ovi što danas kupuju muziku, ne kupuju je preko nosača koje zastupa "Kroacija Rekords" – CD, ploče i ostali formati. A na racionalnom planu, zato što je to potreba jedne ambiciozne privatizovane hrvatske diskografske kuće koja baštini fenomenalni fundus snimljene muzike iz druge Jugoslavije. Jer oni u Beogradu kao najvećem gradu u regionu, i u Srbiji kao tržištu koje je jako važno, vide mogućnost za proširenje svog posla. I ovaj napor "Kroacije rekordsa", da se vrati na mesto svojih najvećih uspeha, je mudar poslovan potez."
I upravo ta emotivna strana čini se daleko važnijom za zvaničnike "Kroacija rekordasa" nego finansijska.
Želimir Babogredac, direktor "Kroacija rekordsa", za RSE kaže da će "Jugoton" svoje radnje otvoriti u još nekoliko gradova u Srbiji u kojima je i pre dvadesetak godina poslovao:
"Nije to samo ekonomska strana jer ovo nisu neka vremena da bi diskografija pravila novce. Ovo je jedan povratak na tržište na kojem smo mi bili dominantni. Mi smo pre 20 i 30 godina imali sve najbolje izvođače bivše Jugoslavije, a sada ih imamo u kvalitetnim pakiranjima sa dobrim zvukom i hteli smo te naše proizvode doneti na ovo tržište. Tako da je naša tendencija, bez obzira na stanje diskografije, da se obraćamo tim našim kupcima koji jesu sada stariji od 30-35 godina, ali su pošteni i kvalitetni kupci."
Na otvaranju "Jugoton" radnje nije bilo puno poznatih imena iz sveta muzike, tek nekoliko prepoznatljivih lica i među njima Miki Jevremović. On za RSE govori o svojim utiscima i sećanjima na "Jugoton" u kojem je izdao svoju prvu ploču:
"Šteta što ova radnja nije radila oko 15 godina, mnogo je lepo što se ponovo otvorila. Tako da će pevači koji budu snimali imati načina da se na pravi način prezentuju, i ovo će sigurno imati velikog odjeka."
"Kroacija rekords" danas ima najveći muzički fundus druge Jugoslavije, posebno popularne muzike. Siniša Škarica kaže da je ta arhiva toliko velika da će trebati godine da se urade sva reizdanja koja se u tim arhivama nalaze:
"Nismo možda stigli ni na pola puta, tek smo zagrebali na površini. Mislim da nas čeka veliki posao, mi sada na tome radimo punom parom. Tako da će biti jako puno reizdanja svih velikih imena, ali i ne samo njih nego i onih koji su bili neka druga, treća liga, ako mogu upotrebiti taj sportski termin."
Ipak, nova "Jugotonova" radnja, smeštena u najužem centru Beograda, mogla bi pored pozitivnih izazvati i negativne reakcije, posebno u onom delu srbijanske javnosti za koju se ratovi iz 90-ih još uvek nisu završili. Želimir Babogredac kaže da se oni ne plaše huligana i toga da će im neko, kao što se to ranije dešavalo, polomiti velike staklene izloge:
"Ne plašimo se. Ako se desi idemo dalje. Mislim da je to nebitno."
