Fondacija Fridrih Ebert radila je komparativnu studiju za područje jugoistočne Evrope koja je pokazala da postoji zajednički problem za većinu zemalja kada su u pitanju mediji, a to je ekonomski pritisak zbog kojeg se mediji odlučuju na spregu sa političkim i drugim elitama, na uštrb profesionalizma.
Tanja Topić
''Zapravo veliki dio medija, pogotovo u BiH, suočava se sa problemom održivosti, odnosno finansiranja, a taj ekonomski problem onda otvara različitu vrstu političkih uticaja, dilova, političkog klijentelizma, što predstavlja takođe jedan ogroman problem'', kaže analitičarka Tanja Topić iz Fondacije Fridrih Ebert.
Profesorica sa Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba Gordana Vilović kaže da promjena vlasničke strukture medija, gdje sve češće vlasnici postaju kapitalisti kojima je cilj samo oploditi svoj kapital, utiče na eroziju profesionalizma kod novinara.
''Mislim da je sve došlo do nekakvog dna, gdje jednostavno više ne možete odijeliti što je zdrav novac, a što je novac koji je ušao na potpuno neprihvatljiv način u redakcije. Novinari nažalost snose najveće posljedice, jer u slučaju da nema novaca ostaju bez posla. Moraju raditi onako
kako im vlasnik kaže, ako znaju ko im je vlasnik, a nažalost ima još slučajeva gdje se uopće ne zna ko stoji iza nekakvog kapitala. A sve ove priče koje se događaju danas u Hrvatskoj, gdje je vidljivo da je bilo jako puno novca, da je bilo jako puno oglasa plaćenih novcem koji nije nigdje bio evidentiran, gdje je zapravo srušena bit pravog novinarstva, pokazuje da nismo još došli do kraja i da će vjerojatno daljnje istrage koje se danas provode, pokazati da su krakovi te hobotnice rašireni u cijeloj regiji. Prema tome, teško je svima, a čini se da ljudima koji rade danas u medijima je najteže, moraju preživjeti, moraju obavljati profesionalno svoju ulogu, a jednostavno to znači zadirati u interese nekih koji to ne žele", objašnjava profesorica Vilović.
'Neprimjereno izvještavanje'
A da je političarima cilj kontrolirati medije pokazuje i primjer Mađarske, gdje je usvojen zakon kojim se, jednostavnim rječnikom rečeno, uvodi svojevrsna cenzura medijima kada je u pitanju izvještavanje o radu vlade ili aktivnostima premijera upakovana u zabranu neprimjerenog izvještavanja.
Edit Inotai iz Mađarske kaže da je i Evropska komisija reagirala amandmanom na ovaj zakon kako ne bi ugrozio slobodu medija, no ipak je zbog nekih nedorečenosti ostao diskriminatoran.
''Najveći problem je u tome što je vlada formirala Vijeće za medije koje se sastoji od ljudi lojalnih vladi. Oni budno prate kako se izvještava o radu vlade i imaju mandat od 9 godina, tako da i ako se vlast promijeni u roku od 3-4 godine, oni će i dalje nastojati uticati na izvještavanje o radu te vlade'', kaže Edit Inotai.
Kada je riječ o zakonodavstvu, u cijelom regionu je primijećeno da postoje različitosti između zakonodavstva i onoga što se primjenjuje u praksi. Ni BiH nije izuzetak kaže dr. Radenko Udovičić iz Medija plana.
''BiH apsolutno na papiru ima svu legislativu potrebnu za pristup EU. Provedba je loša, ne toliko zbog samih kadrova koji su uključeni u medijski ambijent, nego zbog objektivnih okolnosti: da je ovo etnički i politički podijeljena država, to je jedno breme koje se teško u skorom vremenu može prebrodit", ocjenjuje Udovičić.
Društvene mreže, ilustracija
U regiji, ali i šire pojavljuju se u posljednje vrijeme i drugačiji izazovi.
To su novi mediji poput društvenih mreža na internetu putem kojih su organizovane revolucije u islamskom svijetu kao što je bilo i ''egipatsko proljeće''.
Profesorica sa Fakulteta za masovne komunikacije u Kairu Inas Abou Youssef kaže kako su društvene mreže doprinijele osnivanju revolucije, ali se postavlja pitanje kredibiliteta vijesti preko takvih mreža zbog čega ne bi trebalo doći do gušenja tradicionalnih medija.
''Jedna od stvari koje se trenutno dešavaju u Egiptu, nakon ''Egipatskog proljeća'' je javna rasprava o tome trebamo li ukinuti Ministarstvo informisanja i formirati Javni servis. Stoga nam je jako važno da ramijenimo iskustva sa kolegama iz ovog regiona koji već imaju javne servise, da vidimo koje su greške oni napravili kada su u pitanju javni servisi kako bismo ih mi izbjegli'', pojašnjava Inas Abou Youssef.
Kao balans svim navedenim pojavama je jačanje uloge javnih servisa i borba za njihovu nezavisnost od uticaja političkih i drugih elita, smatraju naši sagovornici. Zakonska osnova za to postoji u jugoistočnoj Evropi, samo da se još počne primjenjivati u praksi.
Profesorica sa Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba Gordana Vilović kaže da promjena vlasničke strukture medija, gdje sve češće vlasnici postaju kapitalisti kojima je cilj samo oploditi svoj kapital, utiče na eroziju profesionalizma kod novinara.
''Mislim da je sve došlo do nekakvog dna, gdje jednostavno više ne možete odijeliti što je zdrav novac, a što je novac koji je ušao na potpuno neprihvatljiv način u redakcije. Novinari nažalost snose najveće posljedice, jer u slučaju da nema novaca ostaju bez posla. Moraju raditi onako
'Ljudima koji rade danas u medijima je najteže, moraju preživjeti, moraju obavljati profesionalno svoju ulogu', kaže profesorica Vilović.
'Neprimjereno izvještavanje'
A da je političarima cilj kontrolirati medije pokazuje i primjer Mađarske, gdje je usvojen zakon kojim se, jednostavnim rječnikom rečeno, uvodi svojevrsna cenzura medijima kada je u pitanju izvještavanje o radu vlade ili aktivnostima premijera upakovana u zabranu neprimjerenog izvještavanja.
Edit Inotai iz Mađarske kaže da je i Evropska komisija reagirala amandmanom na ovaj zakon kako ne bi ugrozio slobodu medija, no ipak je zbog nekih nedorečenosti ostao diskriminatoran.
''Najveći problem je u tome što je vlada formirala Vijeće za medije koje se sastoji od ljudi lojalnih vladi. Oni budno prate kako se izvještava o radu vlade i imaju mandat od 9 godina, tako da i ako se vlast promijeni u roku od 3-4 godine, oni će i dalje nastojati uticati na izvještavanje o radu te vlade'', kaže Edit Inotai.
Kada je riječ o zakonodavstvu, u cijelom regionu je primijećeno da postoje različitosti između zakonodavstva i onoga što se primjenjuje u praksi. Ni BiH nije izuzetak kaže dr. Radenko Udovičić iz Medija plana.
''BiH apsolutno na papiru ima svu legislativu potrebnu za pristup EU. Provedba je loša, ne toliko zbog samih kadrova koji su uključeni u medijski ambijent, nego zbog objektivnih okolnosti: da je ovo etnički i politički podijeljena država, to je jedno breme koje se teško u skorom vremenu može prebrodit", ocjenjuje Udovičić.
To su novi mediji poput društvenih mreža na internetu putem kojih su organizovane revolucije u islamskom svijetu kao što je bilo i ''egipatsko proljeće''.
Profesorica sa Fakulteta za masovne komunikacije u Kairu Inas Abou Youssef kaže kako su društvene mreže doprinijele osnivanju revolucije, ali se postavlja pitanje kredibiliteta vijesti preko takvih mreža zbog čega ne bi trebalo doći do gušenja tradicionalnih medija.
''Jedna od stvari koje se trenutno dešavaju u Egiptu, nakon ''Egipatskog proljeća'' je javna rasprava o tome trebamo li ukinuti Ministarstvo informisanja i formirati Javni servis. Stoga nam je jako važno da ramijenimo iskustva sa kolegama iz ovog regiona koji već imaju javne servise, da vidimo koje su greške oni napravili kada su u pitanju javni servisi kako bismo ih mi izbjegli'', pojašnjava Inas Abou Youssef.
Kao balans svim navedenim pojavama je jačanje uloge javnih servisa i borba za njihovu nezavisnost od uticaja političkih i drugih elita, smatraju naši sagovornici. Zakonska osnova za to postoji u jugoistočnoj Evropi, samo da se još počne primjenjivati u praksi.