Predizborna scena a u Crnoj Gori, 70 dana pred glasanje za predsjednika države, već ima svoje konture. Još prije Nove godine Miodrag Lekić istakao je svoju kandidaturu kao nezavisni kandidat uz podršku Demokratskog Fronta. a najmoćnija partija, Đukanovićeva DPS, definitivno je stala, i to monolitno, iza Filipa Vujanovića, čemu se oštro protivi njen saveznik Socijaldemokratska partija.
Zapanjuje činjenica da se Filip Vujanović, koji je 10 punih godina vršio dužnost predsjednika Crne Gore sa toliko entuzijazma po treći put želi kandidovati za predsjedničke izbore, ocjenjuje, uz ostalo, u intervjuu za RSE profesor Svetozar Jovićević.
Jovićević: Nisam siguran da je taj proces okončan. Ne bih isključio moguća iznenađenja, ne zato što će Ustavni sud pokazati svoju samostalnost i da je utemeljen pravni nalaz, ali je moguće da iza čitave te kandidature stoji nešto drugo. I za prošlih izbora, prije pet godina, kada nije bilo spora oko ustavnosti te kandidature, niti drugih sporova, ipak se vidjelo jedno oklijevanje u vrhu DPS-a da se Vujanović kandiduje, a sada pogotovo. Koji su razlozi, vjerovatno bi nam trebalo nešto više vremena da govorimo o tome. Ne bih isključio ni sada, da se u zadnji čas, kroz ulogu Venecijanske komisije, kroz reagovanja nekih svjesnih građana i rodoljuba, pitanje ustavnosti te kandidature postavi i da ono dobije neki obrat u zadnjem momentu. Nisam u to siguran, ali takvu mogućnost ne isključujem. Da li će podrška, ili ne davanje podrške, manjeg koalicionog partnera, bitno uticati? Mislim da neće mnogo uticati, iako zapanjuje decidnost lidera SDP-a da će bez njihove podrške izbor Vujanovića propasti. On moguće zna nešto više nego ja, ali toliku smjelost, da tako nešto predvidim, nemam. Nisam ubjeđen u toliku snagu SDP-a, ako on za svoje stavove i negiranje njegovog izbora nema podršku i nekih drugih struktura.
Jovićević: To nekima možda izgleda tako, ali sudiću na osnovu iskustva svih ovih 10-15 godina. SDP, jednom rječju, izaći iz vlasti neće sve do onog trenutka dok ne izgubi vlast. To je samo jedna manje-više igrarija od početka, iza koje sam uvijek naslućivao da postoji neka druga kombinacija koja meni nije potpuno jasna. Mnogo je razloga, pogotovo u zadnje vrijeme, zbog kojeg bi jedna partija izašla iz ovakve vlasti, pri ovakvoj situaciju kakvu imamo već duže vrijeme i koja će se još više pogoršavati, o čemu i oni sami svjedoče. Ni jednog trenutka nije se dalo naslutiti, naprotiv, da će to dovesti do toga da SDP konačno digne ruke od takve koalicije.
Jovićević: Sa obje pomenute kandidature sam vrlo iznenađen. Izgleda da ljudi misle, da kroz izlaženje na predsjedničke izbore, bez obzira kakav će biti rezultat, predsjednik Pozitivne Crne Gore može da afirmiše sam sebe, a prije svega svoju stranku. Mislim da je to dosta velika zabluda. To je jedna partija, slična Pozitivnoj Crnoj Gori, na prošlim predsjedničkim izborima dobro osjetila da nije tako. Još veće mi je iznenađenje kandidatura Bojovića, ne zato što mislim da on nije dobar kandidat. Naprotiv, on ima iskustva, i političkog. On uživa jedan personalni ugled u široj javnosti. Ali, to je partija ili klub koja nije do sada, koliko ja znam, razvila nikakvu infrastrukturu. Ona sama da ističe svoga kandidata, a da nema nečije pokriće, vrlo bitno, bez koga ne bi mogla ulaziti u takvu avanturu predsedničkih izbora, apsolutno nije moguće. Tako da je skoro sigurno da je SDP iza te kandidature. Kakve oni imaju zajedničke kombinacije, ili još sa nekim, to ne znam, ali nisam siguran da će to bitno poremetiti izbore, uprkos tako decidnom očekivanju predsjednika SDP-a.
Jovićević: Stiče se takav utisak da su Vujanović i Lekić najozbiljniji kandidati koji imaju daleko najveći izgled da uđu u drugi krug, ako drugog kruga bude. Najveći kvalitet Vujanovića, uz njegove lične kvalitete, jeste to što je on predstavnik DPS-a. Istovremeno, to je i njegova najveća mana. Nakon svega onoga što se vezuje za taj DPS, a vezuje se i sva ova situacija u kojoj se nalazimo, to je i veliki hendikep. Bilo bi normalno očekivati njihovog kandidata. Obrnuto, za Lekića, koji ima nesumnjive lične kvalitete, te iskustvo političko i diplomatsko, njegova najveća mana je zapravo to što on nije blizak DPS-u i što ne nastupa u ime DPS-a. Hoću reći da je zapravo taj morbidan mehanizam, koji je DPS kao partija razvio i koji je demonstrirao u svim izborima, pa će to učiniti i ovaj put, je zapravo nešto što onemogućava bilo kakvo logičko razmišljanje jer oni svojim metodama i načinom kako dobijaju podršku, svu logiku normalnog čovjeka mogu potpuno dovesti u pitanje. Bojim se da se to ne desi i ovaj put.
Jovićević: To je teško zaključiti. Postojanje više kandidata ne vjerujem da će tako bitno uticati. Ipak će se ta dva kandidata izdvojiti sa svim svojim prednostima i nedostacima. Mene zapanjuje činjenica da se Vujanović sa toliko entuzijazma bori za ulazak u treći krug. Za mene je frapirajuće da neko, ko je 10 punih godina vršio dužnost predsjednika države, prve ličnosti u državi, nalazi toliko entuzijazma i toliko želje da se ponovo, i treći put, čak i uz velike dileme da li je u pravu ili ne, kandiduje ponovo.
Jovićević: Uprkos tome što se možda neki neće složiti, mislim da će pitanje odnosa prema državi biti i ovaj put vrlo prisutno, čak možda i dominantno. To je jedan od čelnika DPS-a, čini mi se, već najavio, da će oni dobro propitati Lekića šta je on u nekim ključnim momentima za ovu državu učinio ili pričao. Bojim se da ćemo doći još jednom u jednu krajnje apsurdnu situaciju, da se sukobljavaju na državnom pitanju dva čovjeka, koja su, sticajem okolnosti, bili članovi jedne te iste Vlade, u kojoj je Lekić bio jedini predstavnik te pro-crnogorske struje, a Vujanović u tom vremenu bio itekako istaknuti predstavnik one pro-beogradske. Stvari će se vjerujem izokrenuti, da zbog nekih poteza, u nekim trenucima, Lekić bude optužen da nije bio za Crnu Goru, a da se ovaj, koji nije bio za suverenu Crnu Goru, sada pokaže kao zaštitnik suverene Crne Gore, njenog integriteta i identiteta.
Zapanjuje činjenica da se Filip Vujanović, koji je 10 punih godina vršio dužnost predsjednika Crne Gore sa toliko entuzijazma po treći put želi kandidovati za predsjedničke izbore, ocjenjuje, uz ostalo, u intervjuu za RSE profesor Svetozar Jovićević.
RSE: Ako pretpostavimo da će Vujanović proći pravnu verifikaciju, bilo Ustavnog suda ili Venecijanske komisije, koliko će mu izostanak podrške manje članice vladajuće koalicije u startu biti hendikep? Podsjetiću da je prije nekoliko dana lider SDP-a lakonski konstatovao kako će upravo zbog toga Vujanović izgubiti izbore.
Jovićević: Nisam siguran da je taj proces okončan. Ne bih isključio moguća iznenađenja, ne zato što će Ustavni sud pokazati svoju samostalnost i da je utemeljen pravni nalaz, ali je moguće da iza čitave te kandidature stoji nešto drugo. I za prošlih izbora, prije pet godina, kada nije bilo spora oko ustavnosti te kandidature, niti drugih sporova, ipak se vidjelo jedno oklijevanje u vrhu DPS-a da se Vujanović kandiduje, a sada pogotovo. Koji su razlozi, vjerovatno bi nam trebalo nešto više vremena da govorimo o tome. Ne bih isključio ni sada, da se u zadnji čas, kroz ulogu Venecijanske komisije, kroz reagovanja nekih svjesnih građana i rodoljuba, pitanje ustavnosti te kandidature postavi i da ono dobije neki obrat u zadnjem momentu. Nisam u to siguran, ali takvu mogućnost ne isključujem. Da li će podrška, ili ne davanje podrške, manjeg koalicionog partnera, bitno uticati? Mislim da neće mnogo uticati, iako zapanjuje decidnost lidera SDP-a da će bez njihove podrške izbor Vujanovića propasti. On moguće zna nešto više nego ja, ali toliku smjelost, da tako nešto predvidim, nemam. Nisam ubjeđen u toliku snagu SDP-a, ako on za svoje stavove i negiranje njegovog izbora nema podršku i nekih drugih struktura.
RSE: Je li ipak, voljno ili ne, mimoilaženjem oko predsjedničkog kandidata, otvorena pukotina u vladajućoj koaliciji, poslije čega ništa više ne može biti isto? Odnosno, da li se, ma kakav bio izborni ishod 7. ili 21. aprila, pomalja kraj dugogodišnjem političkom braku DPS-a i SDP-a?
Jovićević: To nekima možda izgleda tako, ali sudiću na osnovu iskustva svih ovih 10-15 godina. SDP, jednom rječju, izaći iz vlasti neće sve do onog trenutka dok ne izgubi vlast. To je samo jedna manje-više igrarija od početka, iza koje sam uvijek naslućivao da postoji neka druga kombinacija koja meni nije potpuno jasna. Mnogo je razloga, pogotovo u zadnje vrijeme, zbog kojeg bi jedna partija izašla iz ovakve vlasti, pri ovakvoj situaciju kakvu imamo već duže vrijeme i koja će se još više pogoršavati, o čemu i oni sami svjedoče. Ni jednog trenutka nije se dalo naslutiti, naprotiv, da će to dovesti do toga da SDP konačno digne ruke od takve koalicije.
RSE: Osim Vujanovića i Lekića, gotovo je izvjesno da će im se pridružiti i predsjednik Pozitivne, Darko Pajović, a neočekivano i prvi čovjek političkog kluba Pravedne Crne Gore, Rade Bojović. SNP, što je eksplicitno najavio njen lider Srđan Milić, podržaće Lekićevu kandidaturu. Ipak, koliko je moguće u toj konstelaciji da Vujanović nedostajuće glasove SDP-a kompenzuje glasovima birača SNP-a, a da SDP svoju snagu pokaže glasajući za Rada Bojovića, iza koga, navodno, neformalno stoji ta partija?
Jovićević: Sa obje pomenute kandidature sam vrlo iznenađen. Izgleda da ljudi misle, da kroz izlaženje na predsjedničke izbore, bez obzira kakav će biti rezultat, predsjednik Pozitivne Crne Gore može da afirmiše sam sebe, a prije svega svoju stranku. Mislim da je to dosta velika zabluda. To je jedna partija, slična Pozitivnoj Crnoj Gori, na prošlim predsjedničkim izborima dobro osjetila da nije tako. Još veće mi je iznenađenje kandidatura Bojovića, ne zato što mislim da on nije dobar kandidat. Naprotiv, on ima iskustva, i političkog. On uživa jedan personalni ugled u široj javnosti. Ali, to je partija ili klub koja nije do sada, koliko ja znam, razvila nikakvu infrastrukturu. Ona sama da ističe svoga kandidata, a da nema nečije pokriće, vrlo bitno, bez koga ne bi mogla ulaziti u takvu avanturu predsedničkih izbora, apsolutno nije moguće. Tako da je skoro sigurno da je SDP iza te kandidature. Kakve oni imaju zajedničke kombinacije, ili još sa nekim, to ne znam, ali nisam siguran da će to bitno poremetiti izbore, uprkos tako decidnom očekivanju predsjednika SDP-a.
RSE: Ako pođemo od toga konteksta da ćemo imati dvojicu kandidata koji jurišaju na pro-crnogorsko biračko tijelo, da li je po vama izvjestan drugi krug izbora sa Vujanovićem i Lekićem kao suparnicima? Može li se u ovom trenutku reći od čega će presudno zavisiti ko će biti konačni pobjednik?
Jovićević: Stiče se takav utisak da su Vujanović i Lekić najozbiljniji kandidati koji imaju daleko najveći izgled da uđu u drugi krug, ako drugog kruga bude. Najveći kvalitet Vujanovića, uz njegove lične kvalitete, jeste to što je on predstavnik DPS-a. Istovremeno, to je i njegova najveća mana. Nakon svega onoga što se vezuje za taj DPS, a vezuje se i sva ova situacija u kojoj se nalazimo, to je i veliki hendikep. Bilo bi normalno očekivati njihovog kandidata. Obrnuto, za Lekića, koji ima nesumnjive lične kvalitete, te iskustvo političko i diplomatsko, njegova najveća mana je zapravo to što on nije blizak DPS-u i što ne nastupa u ime DPS-a. Hoću reći da je zapravo taj morbidan mehanizam, koji je DPS kao partija razvio i koji je demonstrirao u svim izborima, pa će to učiniti i ovaj put, je zapravo nešto što onemogućava bilo kakvo logičko razmišljanje jer oni svojim metodama i načinom kako dobijaju podršku, svu logiku normalnog čovjeka mogu potpuno dovesti u pitanje. Bojim se da se to ne desi i ovaj put.
RSE: Može li se načelno reći da veći broj predsjedničkih kandidata više ide na ruku Filipu Vujanoviću ili Miodragu Lekiću?
Jovićević: To je teško zaključiti. Postojanje više kandidata ne vjerujem da će tako bitno uticati. Ipak će se ta dva kandidata izdvojiti sa svim svojim prednostima i nedostacima. Mene zapanjuje činjenica da se Vujanović sa toliko entuzijazma bori za ulazak u treći krug. Za mene je frapirajuće da neko, ko je 10 punih godina vršio dužnost predsjednika države, prve ličnosti u državi, nalazi toliko entuzijazma i toliko želje da se ponovo, i treći put, čak i uz velike dileme da li je u pravu ili ne, kandiduje ponovo.
RSE: Koliko će rezultat predsedničke trke ovisiti o ideološkom profilu samih aktera, a koliko od njihove veštine vođenja kampanje? Kome vi tu dajete prednost – da li Lekiću ili Vujanoviću?
Jovićević: Uprkos tome što se možda neki neće složiti, mislim da će pitanje odnosa prema državi biti i ovaj put vrlo prisutno, čak možda i dominantno. To je jedan od čelnika DPS-a, čini mi se, već najavio, da će oni dobro propitati Lekića šta je on u nekim ključnim momentima za ovu državu učinio ili pričao. Bojim se da ćemo doći još jednom u jednu krajnje apsurdnu situaciju, da se sukobljavaju na državnom pitanju dva čovjeka, koja su, sticajem okolnosti, bili članovi jedne te iste Vlade, u kojoj je Lekić bio jedini predstavnik te pro-crnogorske struje, a Vujanović u tom vremenu bio itekako istaknuti predstavnik one pro-beogradske. Stvari će se vjerujem izokrenuti, da zbog nekih poteza, u nekim trenucima, Lekić bude optužen da nije bio za Crnu Goru, a da se ovaj, koji nije bio za suverenu Crnu Goru, sada pokaže kao zaštitnik suverene Crne Gore, njenog integriteta i identiteta.
