Napisala: Ines Šaškor
Ivo Josipović trijumfirao je na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj. Birači su dali veliku podršku kandidatu socijaldemokrata čiji je glavni predizborni program bila borba protiv korupcije.
Hrvatska je svakako dobila nešto novo. Prvog šefa države od samostalnosti koji nije bio u zatvoru, a tamo su boravili i većina lidera iz prošlog stoljeća. Prvog koji uopće nije političar. Prvog koji je redovito školovan do najviših zvanja. I imao izvrsne rezultate u znanosti i umjetnosti, bez i jednog skandala.
Na početku kandidiranja za Ivu Josipovića je u Hrvatskoj čulo vjerojatno onoliko ljudi koliko i u Europskoj uniji za sadašnjeg prvog čovjeka Europskog vijeća Hermana van Rompuya. I Josipović je kompromisni kandidat. Hoće li Josipović, koji, poput Rompuya, ne pokazuje taštinu, pokazati i Rompuyevu izvrsnost?
Hrvatska je izabrala predsjednika novog doba – stručnog, kvalificiranog birokrata koji ulijeva povjerenje. Njegov program europske Hrvatske, koja mora raskrstiti s korupcijom na najvišim razinama i izgraditi pravedno i socijalno osjetljivo društvo naišao je na odaziv.
Najveća je nepoznanica Josipovićev liderski potencijal, koji je za šefa države veoma važan. Umjerenost je u politici vrlina, neodlučnost mana. Stranka iz koje je potekao - SDP - posjeduje i jedno i drugo. Ona ne nosi HDZ-eovu titulu šampiona korupcije, ali je oportunistička stranka i komotno živi životom političke nomenklature.
Umjereni predsjednik – dobar signal međunarodnoj zajednici
Šef države mora biti osoba inicijative, ujedinjujući faktor i korektiv na polariziranoj političkoj sceni. Mora znati čuvati Ustav i opće civilizacijske vrijednosti, pa i kada to znači suprotstaviti se struji. Odlazeći predsjednik Mesić je u svojim najboljim trenucima to znao.
Istodobno, birači su ovim izborima poručili i da vrijeme starinskih političara općeg tipa, očeva nacije, koji su se miješali i tobože razumjeli u sve i svašta pomalo prolazi.
Pobjeda Ive Josipovića dobar je signal međunarodnoj zajednici, zalog stabilnosti i proaktivne uloge Hrvatske u regiji. Završetak pregovaračkog procesa s EU dobit će novi vjetar u leđa.
Promjene u ekonomskoj politici, razvoj i zaposlenost goruće je pitanje društva. Šef države tu je bez ovlasti, ali, inicijative i okupljanja bi dobro došle. Suradnja s Vladom Jadranke Kosor bit će svakako uglađenija, koliko stvarno produktivna – to više ovisi o vladi, nego o predsjedniku.
Bit će zanimljivo promatrati kako će funkcionirati budući vodeći trojac hrvatske politike: koncilijantni predsjednik, pristojna i stranački ojačana premijerka, te robusni i povremeno nestrpljivi šef opozicije. Ipak, imaju i nešto uzajedničko – političari su srednjih godina, izrasli u novim, pluralističkim i tranzicijskim vremenima, potječu iz tradicionalno lijevog i antifašističkog miljea, ali su se osobno samostalno razvijali i profilirali. Dvojica prema prema lijevom, jedna prema desnom centru.
Kredit Josipoviću, kazna Bandiću
Ovi predsjednički izbori bili su i referendum protiv Milana Bandića. Doživljen je kao agresivan, priprost, nevjerodostojan kandidat. Lagao je izravno, financije su mu ostale netransparentne, afere nedokazane, a vire iz svakog ugla.
Bandić predstavlja sve ono loše iz dosadašnjeg načina vladanja Hrvatskom, što je većini birača dozlogrdilo. Primio je na sebe i dio odiuma koji su građani gajili prema Sanaderu i cijeloj klijentelističkoj nomenklaturi koja je novcem poreznih obveznika kupovala glasove.
Raspirivanjem straha od nepostojeće „crvene opasnosti“ i okupivši oko sebe na koncu opskurne desničare, razljutio je umjerene birače i potaknuo ih na povećani izlazak.
Pokazao se već prve večeri i lošim gubitnikom. U Zagrebu s Bandićem kao gradonačelnikom predstoji dalje političko zaoštravanje.
Ovi su izbori i snažna poruka Kaptolu. Jasno je da njihov kandidat nije bio Ivo Josipović. Vrhu Katoličke crkve bio je bliži katolik s manama, nego agnostik bez mrlje. Treći put za redom hrvatski građani, većinski i tradicionalni vjernici, nisu poslušali biskupe, već su u radićevskoj tradiciji pokazali da ne trpe baš svako miješanje Crkve u politiku.
Josipovićeva pobjeda osnažila je glavnu opozicijsku stranku, SDP. Socijaldemokrat je pobijedio u 19 od 20 hrvatskih županija i praktički u svim većim gradovima. Birači Milana Bandića su iz predgrađa, sa sela i iz Bosne i Hercegovine. Ali SDP se ne bi trebao zavaravati. Pad Sanadera pridonio je disciplini u HDZ-eu i u otrežnjenju ostalih građana. Ne može se nego apstinencijom HDZ-eovaca rastumačiti ovolika Josipovićeva pobjeda. Ovo jest uspjeh SDp-a, ali parlamentarni izbori, kada na njih dođe red, nova je utrka.
Na predsjedničkim izborima građani su glasali za iskorak iz žabokrečine u kojoj žive.
Ukratko, pokazali su zrelost. I dali kredit Ivi Josipoviću. Kojeg tek treba otplatiti. A kamate će početi teći od prvog dana. Jer, birači su još 2000-te godine izglasali sličan građanski, liberalni i nekorumpirani program i dobili – još dublju krizu.