BBC, prevela: Ena Stevanović
Kada je euro stupio na snagu, većina ekonomista je smatrala da se radi o nedovršenom zadatku. Izostavljeni su mnogi mehanizmi prilagodbe i ništa nije stavljeno na svoje mjesto.
Jedna od stvari koja američku zajedničku valutu čini funkcionalnom u cijeloj državi jeste činjenica da mi imamo zajednički fiskalni autoritet i visoku stopu migracije- spremni smo dopustiti da Sjeverna Dakota bude prazna.
U Europi nema fiskalnog autoriteta, mnogo je teže migrirati i većina zemalja si neće dozvoliti da se isprazni. Stoga ne postoji okvir za učinkovitu zajedničku valutu.
Moguće je nadoknaditi nedostatke na jednoj strani ukoliko se učvrsti druga strana, što bi značilo imati snažan fiskalni autoritet. Ali oni to nemaju.
Učinili su to da su se fiskalno vezali za stabilnost i razvoj, što je više pakt za recesiju nego za rast jer kada dođe do šoka, ograničavanje deficita je recept za recesiju, a to je upravo ono što se dešava Grčkoj.
I vječno pitanje glasi: sad kad je došlo do krize, hoće li biti u stanju dovršiti zadatak? Mislim da porota još vijeća.
U zabludi
Sporazum koji su potpisali u junu je razuman i dobar sporazum. Prepoznato je da Grčkoj treba pomoć da bi napredovala, ali nije u to uložen nikakav novac i proces ratifikacije je izuzetno spor.
Stoga smatram da to pitanje još uvijek nije razriješeno.
Protesti u Grčkoj protiv vladinih mjera štednje, jun 2011.
Postoji veliki broj institucionalnih načina za rješavanje tog problema. Organizacija za evropsku financijsku stabilnost (EFSF) bi trebala imati veći značaj i moć. To je najmanje što se može uraditi.
Dugoročno gledano biti će im potrebne evropske obveznice i mnoge druge aktivnosti i moraju shvatiti da štednja nije put kojim Evropa treba ići.
Izdavanje obveznica bi trebao biti važan dio njihovog fiskalnog okvira.
Problem eurozone je samo jedan dio tog okvira. Mislili su da je ograničavanje fiskalnog deficita ono što im je potrebno, ali sve je to samo produkt pogrešne analize.
Španija i Irska su prije krize imale višak u budžetu, ali su i dalje mislile da je ograničavanje fiskalnog deficita neophodno i dovoljno da se zaštiti ekonomski okvir, što je potpuno pogrešno.
Politika
Sporazum koji je donesen u junu bi bio dobar početak da je brzo implementiran. Ali to se nije desilo.
Zapravo to i nije presporo za demokratske države. Dva mjeseca za sprovođenje zakona nije dugo. Međutim, situacija na tržištu se brzo mijenja. Stoga ne kritiziram to što je za to bilo potrebno vrijeme, to je priroda demokratije.
Kritiziram to što nisu uradili ništa prije početka krize, u proteklih deset godina.
Mislim da ćemo u ovom slučaju vidjeti mnogo nestabilnosti. Teško je reći u ovom trenutku hoće li eurozona preživjeti ili ne.
Sve zavisi od politike. Iako smatram da postoji opredjeljenost lidera da se nešto uradi, politički procesi nisu u skladu sa ekonomijom. Problemi su duboki.
Smatram da postoji razumna šansa da za godinu dana eurozona bude manja nego što je danas.
Ekonomisti se slažu da bi najbolji način da se to uradi bio da sjeverne evropske države napuste eurozonu. To bi bio najlakši način prilagodbe.
Ali većina smatra da se to neće dogoditi. Opće gledište je da će neke od slabijih zemalja napustiti eurozonu, što će dovesti do ogromnih trauma na globalnom financijskom tržištu kao što je zamrzavanje kreditnog tržišta odnosno repriza 15.septembra 2008 kada su braća Lehman doživjela slom.
Potencijal za razvoj
Ako Europa bude insistirala da nastavi sa planom štednje u Njemačkoj bez pružanja pomoći zemljama sa ozbiljnim ekonomskim problemima kao što je Grčka, onda će se eurozona sigurno raspasti.
Joseph Stiglitz
Međutim, ako daju taj novac onda eurozona može preživjeti, bar na neko vrijeme.
Evropska centralna banka (ECB) je institucija koja ima onu vrstu fleksibilnosti koja je potrebna da bi se izborilo sa krizom. To će biti apsolutno neophodno jer su oni u stanju da reagiraju prodorno i spremni su to uraditi.
Problem je da su pojedinci u Njemačkoj i u nekim drugim državama rekli da ECB ne bi trebala kupovati italijanske i španske obveznice i da ne treba reagirati prodorno.
Ali ukoliko ECB to ne uradi, izgledi za opstanak eurozone su vrlo, vrlo niski.
Nije neizbježnan bankrot Grčke ukoliko joj se pruži pomoć za napredak i rast. Grčka ima ogroman potencijal za razvoj i ukoliko Europa ponudi dovoljnu količinu novca, ona će napredovati i to će joj omogućiti da nastavi isplaćivati dugove.
Međutim, do sad još nisam uočio nikakav oblik podrške razvoju već samo plan štednje čiji je jedini cilj smanjenje deficita. Stoga nisam optimist i ne vjerujem da će se izbjeći bankrot.
*Joseph Stiglitz je profesor na Univerzitetu Kolumbija i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2001. te bivši glavni ekonomist Svjetske banke.
Kada je euro stupio na snagu, većina ekonomista je smatrala da se radi o nedovršenom zadatku. Izostavljeni su mnogi mehanizmi prilagodbe i ništa nije stavljeno na svoje mjesto.
Jedna od stvari koja američku zajedničku valutu čini funkcionalnom u cijeloj državi jeste činjenica da mi imamo zajednički fiskalni autoritet i visoku stopu migracije- spremni smo dopustiti da Sjeverna Dakota bude prazna.
U Europi nema fiskalnog autoriteta, mnogo je teže migrirati i većina zemalja si neće dozvoliti da se isprazni. Stoga ne postoji okvir za učinkovitu zajedničku valutu.
Moguće je nadoknaditi nedostatke na jednoj strani ukoliko se učvrsti druga strana, što bi značilo imati snažan fiskalni autoritet. Ali oni to nemaju.
Učinili su to da su se fiskalno vezali za stabilnost i razvoj, što je više pakt za recesiju nego za rast jer kada dođe do šoka, ograničavanje deficita je recept za recesiju, a to je upravo ono što se dešava Grčkoj.
I vječno pitanje glasi: sad kad je došlo do krize, hoće li biti u stanju dovršiti zadatak? Mislim da porota još vijeća.
U zabludi
Sporazum koji su potpisali u junu je razuman i dobar sporazum. Prepoznato je da Grčkoj treba pomoć da bi napredovala, ali nije u to uložen nikakav novac i proces ratifikacije je izuzetno spor.
Stoga smatram da to pitanje još uvijek nije razriješeno.
Postoji veliki broj institucionalnih načina za rješavanje tog problema. Organizacija za evropsku financijsku stabilnost (EFSF) bi trebala imati veći značaj i moć. To je najmanje što se može uraditi.
Dugoročno gledano biti će im potrebne evropske obveznice i mnoge druge aktivnosti i moraju shvatiti da štednja nije put kojim Evropa treba ići.
Izdavanje obveznica bi trebao biti važan dio njihovog fiskalnog okvira.
Problem eurozone je samo jedan dio tog okvira. Mislili su da je ograničavanje fiskalnog deficita ono što im je potrebno, ali sve je to samo produkt pogrešne analize.
Španija i Irska su prije krize imale višak u budžetu, ali su i dalje mislile da je ograničavanje fiskalnog deficita neophodno i dovoljno da se zaštiti ekonomski okvir, što je potpuno pogrešno.
Politika
Sporazum koji je donesen u junu bi bio dobar početak da je brzo implementiran. Ali to se nije desilo.
Zapravo to i nije presporo za demokratske države. Dva mjeseca za sprovođenje zakona nije dugo. Međutim, situacija na tržištu se brzo mijenja. Stoga ne kritiziram to što je za to bilo potrebno vrijeme, to je priroda demokratije.
Kritiziram to što nisu uradili ništa prije početka krize, u proteklih deset godina.
Smatram da postoji razumna šansa da za godinu dana eurozona bude manja nego što je danas.
Mislim da ćemo u ovom slučaju vidjeti mnogo nestabilnosti. Teško je reći u ovom trenutku hoće li eurozona preživjeti ili ne.
Sve zavisi od politike. Iako smatram da postoji opredjeljenost lidera da se nešto uradi, politički procesi nisu u skladu sa ekonomijom. Problemi su duboki.
Smatram da postoji razumna šansa da za godinu dana eurozona bude manja nego što je danas.
Ekonomisti se slažu da bi najbolji način da se to uradi bio da sjeverne evropske države napuste eurozonu. To bi bio najlakši način prilagodbe.
Ali većina smatra da se to neće dogoditi. Opće gledište je da će neke od slabijih zemalja napustiti eurozonu, što će dovesti do ogromnih trauma na globalnom financijskom tržištu kao što je zamrzavanje kreditnog tržišta odnosno repriza 15.septembra 2008 kada su braća Lehman doživjela slom.
Potencijal za razvoj
Ako Europa bude insistirala da nastavi sa planom štednje u Njemačkoj bez pružanja pomoći zemljama sa ozbiljnim ekonomskim problemima kao što je Grčka, onda će se eurozona sigurno raspasti.
Međutim, ako daju taj novac onda eurozona može preživjeti, bar na neko vrijeme.
Evropska centralna banka (ECB) je institucija koja ima onu vrstu fleksibilnosti koja je potrebna da bi se izborilo sa krizom. To će biti apsolutno neophodno jer su oni u stanju da reagiraju prodorno i spremni su to uraditi.
Problem je da su pojedinci u Njemačkoj i u nekim drugim državama rekli da ECB ne bi trebala kupovati italijanske i španske obveznice i da ne treba reagirati prodorno.
Ali ukoliko ECB to ne uradi, izgledi za opstanak eurozone su vrlo, vrlo niski.
Nije neizbježnan bankrot Grčke ukoliko joj se pruži pomoć za napredak i rast. Grčka ima ogroman potencijal za razvoj i ukoliko Europa ponudi dovoljnu količinu novca, ona će napredovati i to će joj omogućiti da nastavi isplaćivati dugove.
Međutim, do sad još nisam uočio nikakav oblik podrške razvoju već samo plan štednje čiji je jedini cilj smanjenje deficita. Stoga nisam optimist i ne vjerujem da će se izbjeći bankrot.
*Joseph Stiglitz je profesor na Univerzitetu Kolumbija i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2001. te bivši glavni ekonomist Svjetske banke.
