Američki republikanski senator Džon Mekejn (John McCain) sahranjen je u nedjelju na privatnoj ceremoniji nakon što su mu tokom sedmice odate najviše državne počasti, a svjetski mediji, koji su mu proteklih dana posvetili središnje mjesto, pišu kako je otišao div američkog Senata i heroj republike koji zaslužuje spomenik, jer se zalagao za iskrenost i posvećenost američkom narodu i rješavanje problema prevazilaženjem razlika između dvije partije.
Otvoreniji i demokratskiji svijet
Kolumnista Njujork Tajmsa (New York Times) Rodžer Koen (Roger Cohen) piše da je sentor Mekejn živio na vrhuncu poslijeratne američke moći; vjerovao je, uprkos preprekama, da Amerika ima kapaciteta da stvori otvoreniji i demokratskiji svijet, i držao je američku riječ kao zalog za slobodu.
“Ove ideje danas izgledaju staromodno, kao umorne relikvije koje se glatko odbacuju. Možda je zato Mekejnova smrt na trenutak izazvala nacionalno razmišljanje. Svijet se promijenio. Kina se uzdigla. Američka moć više nije odlučujuća,” piše kolumnista NYT-a i dodaje: “Tokom godina, gledao sam Mekejna na konferenciji o sigurnosti u Minhenu. Iskustva nikad nije manjkalo. Pored njega, drugi su izgledali slatkorječivo... Više je volio da pogriješi nego da popusti”.
Cohen dodaje da se po mnogim pitanjima nije slagao s Mekejnom: njegovom nepopravljivom stavu da bombarduje Iran, njegovim bizarnim potezom da napada, pa da hvali Zakon o zdravstvenom osiguranju bivšeg američkog predsjednika Baraka Obame (Barack Obama) .
“Volio bih da mogu da vjerujem da su simpatije upućene Mekejnu trenutak kada će se princip i prevazilaženje razlika između dvije partije izdići iznad laži i podjela u američkoj politici. Ali ne znam, ništa od toga barem u bliskoj budućnosti. Nacionalistička, nativistička, ksenofobična plima još nije promijenila kurs", stoji u tekstu.
Mekejn zaslužuje spomenik
Urednici Blumberga (Bloomberg) smatraju da je Džon Mekejn bio div Senata i heroj republike.
“Mekejnov život posvećen obavljanju javne službe, i stavljanju patriotizma iznad pristrasnosti, zaslužuje trajnije priznanje u Vašingtonu. Prijedlog senatora Čaka Šumera (Chuk Schumer) o preimenovanju senatskog zgrade Russell McCain je dobar. Zaslužuje više podrške nego što izgleda da je dobija,” navodi se u tekstu i podsjeća da je senator Ričard Rasel (Richard Russell), demokrata iz Džordžije koji je bio u službi od 1933. do 1971. godine, bio iskusan zakonodavac sa dosta dostignuća za poštovanje.
“Kongres treba da usvoji retroaktivno pravilo kojim se zahtijeva preimenovanje državnih zgrada svakih 50-godina. Vremena se mijenjaju, a mogu i imena zgrada.“
Blumberg podsjeća i da je Mekejn radio u zgradi Rasel 31 godinu.
“On je uvijek bio glas civila i jedinstva. Za 50 godina, javnost može raspravljati o tome da li nekom drugom javnom službeniku treba dati tu čast da bude njegov nasljednik.”
Kako odati počast Džonu Mekejnu
Ken Brns (Burns) je filmski stvaralac koji je sa Lin Novik (Lynn Novick) režirao film "Vijetnamski rat", emitovan je na PBS-u 2017. godine, i za Vošington post (The Washington post) se prisjetio da dok su završavali 2017. godine film o ratu u Vijetnamu, pozvao je senatora Džona Mekejna da provjeri da li bi mogao navratiti do njegovog ureda kako bi mu pokazao neke snimke.
"Složio se i kada sam upitao postoji li neki dio 18-satnog filma koji bi posebno želio da vidi, Mekejn je rekao "vijetnamske dijelove" - priče koje su uključivale sjeverno-vijetnamske vojnike i civile,“ napisao je Brns.
"Mekejn i ja smo prvi put razgovarali o filmu deceniju ranije. Želio sam da ga obavijestim da iako nismo namjeravali da razgovaramo s njim ili sa njegovim tadašnjim kolegom iz senata i veteranom iz Vijetnama, Džonom F. Kerijem (John F. Kerry), ipak planiramo da ispričamo njihove priče. Na tipično Mekejnov način, predložio je da u potpunosti izbjegnemo njegovu priču - njegovu službu kao pilota mornarice, njegovih 5 i po godina zatvora i često mučenje dok je bio ratni zarobljenik," napisao je.
Film, rekao je on, trebalo bi da uključi priče o "običnim" Amerikancima koji su otišli u rat. To bi bila prilika da se "spase životi", rekao je on, okončavajući rat za neke na duboko ličnom, čak i psihološkom nivou. Istovremeno, primetio je da svaki film koji je zaista htio razumjeti Vijetnamski rat morao je poslušati i Vijetnamce, i američke saveznike na jugu i protivnike na sjeveru.
Autor teksta je podsjetio na Mekejnovu poruku tokom projekcije ovog filma: "Danas možemo naučiti lekcije jer je svijet u takvom metežu. Recite američkom narodu istinu!"
Naslijeđe Džona Mekejna?
Zašto neko ne može biti iskren prema naslijeđu Džona Mekejna, pita se britanski Indipendent (The Indipendent) koji navodi i da je teško zaokružiti političko naslijeđe bez klizanja u uznemirujuće hiperbole ili u sladunjavo ulizivanje, kao i da je sa Džonom Mekejnom to još teže.
“To je zato što, politički gledano, više nismo u Kanzasu: u nadrealnom predsjedničkom pejzažu u kojem smo se našli, čini se skoro neobično da se Mekejn nazove staromodnim ili desničarskim reakcionarom ili da se kaže da je njegova okrutna crta ponekad bila šokantna,” ističe Indipendent.
List objašnjava i da je Džon Mekejn nastavio dalje, kao i da se često ispravljao, neposredno se izvinio ili izrazio kajanje zbog stvari koje je pogrešno učinio.
“Njegova spremnost da pronađe tačku slaganja bez obzira na partijske frakcije značilo je da su ga neki republikanci prezirali, pa su ga nazvali "Rino". I on nije želio Donalda Trampa na svojoj sahrani. Drugim riječima, on nije bio zao čovjek. Ali nije bio ni istinski sjajan čovjek… Tvrdnje da je on bio zloćudni ksenofob su isto tako nepoštene kao što je prihvatanje tvrdnje da je on besmrtni "istinski američki heroj," stoji u tekstu.
Svojeglav
O Mekejnu za britanski Gardijan (Guardian) piše Dejvid Margolik (David Margolick) koji tvrdi da će jedna riječ zauvijek biti povezana sa Džonom Mekejnom: "Svojeglav".
“Međutim, izgleda da su svi zaboravili vrijeme kada je Mekejn insistirao da nije bio i nikad neće biti svojeglav, i ljutnja koja je uslijedila zbog toga. Ja je se sjećam dobro, jer je on meni to rekao,” piše autor Gardijana.
“Bilo je to 2010. godine, a Mekejn se kandidovao za ponovni izbor. U desnim krugovima svoje partije uvijek je bio omalovažavan zbog njegovih odstupanja od konzervativne republikanske doktrine… Mekejn je bio uplašen, ili u najmanju ruku nije imao šanse. Morao je da izađe sa umjerenim stavovima, a sve pod plaštom republikanske konzervativne opne. I bio mu je potreban glasnik. Ispostavilo se da sam to ja, koji sam pisao o njemu za Newsweek.”
“Nikada se nisam smatrao svojeglavim," rekao mi je. "Smatram sebe osobom koja služi ljudima u Arizoni najbolje što može.”