Đemal Memagić, načelnik Olova, gradića koji se nalazi između Sarajeva i Tuzle, za više od tri godine nije uzeo nijednu platu, dnevnicu, ni dodatak za topli obrok. U intervjuu za RSE poziva mlade da ne kritikuju, već da djeluju, jer "nije kritika spas, već izlazak na izbore i privatan biznis, koga je u Bosni i Hercegovini sasvim malo.
RSE: Gospodine Memagić, Vi ste obećali prije nešto više od tri godine, prilikom kandidovanja, da ćete, ako dođete na tu funkciju, raditi besplatno. Mnogi su to okarakterisali kao predizborni trik. No, obećanje ste ispunili. Kome su namijenjena Vaša primanja?
Memagić: Sve je namijenjeno đacima i studentima Općine Olovo koji imaju dokaz da studiraju ili idu u srednje škole. Mislim da su mnogi ljudi mislili da je to trik, ali ja nisam imao tu namjeru.
RSE: Koja sredstva su u pitanju i koga stipendirate?
Memagić: Uvijek raspišemo konkurs po završetku školske godine. Đaci i studenti donesu dokaz. Stipendiramo bez ikakvih poznanstava, nego ono što treba Olovu, đake koji su odlični i vrlodobri i nešto đaka koji nemaju novca za školovanje.
RSE: Kako su na Vaš gest reagovali studenti i građani Olova?
Memagić: Imam dojam da je to prihvaćeno onako kako treba. Naravno da ima i onih koji kažu-uzima on to na drugom mjestu, međutim, ja to ne slušam i mislim da je dobro prihvaćeno.
RSE: Da li je Vaš primjer neko slijedio u Bosni i Hercegovini?
Memagić: Ne znam, nisam čuo da to neko radi ili ne radi.
RSE: Uspješan ste biznismen. Je li to jedan od razloga zbog čega ste se odrekli primanja iz opštine?
Memagić: Ja već odavno, kroz firmu, pomažem ljudima. Rano sam ostao bez roditelja i kada mi je neko trebao da pomogne, nije. Kada sam imao neka sredstva, ili od firme ili od Općine, pomagao sam ljudima, jer mislim da je velika stvar pomoći ljudima u datom momentu.
RSE: S obzirom da ste i uspješan biznismen, da li ta i činjenica kako ne uzimate novac iz državne kase utiče na doprinos u razvoju opštine?
Memagić: Firmu sam stvarao zajedno sa porodicom gdje smo postavili pravila igre i dobro je što sam otišao malo iz firme da vidim kako to izgleda bez mene. Isto tako i u Općini stvaram tim koji može raditi.
RSE: Olovo je poslije rata bilo jedna od najuništenijih opština u Bosni i Hercegovini. Koliko toga se renoviralo, imate li nezaposlenih?
Memagić: Mal je budžet, pa preko PDV-a se prvo u državi, a poslije Federaciji BiH otplate dugovi, a onda šta ostane ide općinama. Od obećanog dvanaest posto od PDV-a, na lokalnu zajednicu ide šest posto. Drugi problem je što se male općine shvataju u smislu-lako ćemo, nemaju oni parlamentaraca i rukica. Tako da kada ostanete usamljeni razmišljate šta možete uraditi sa druge strane, gdje možete uštediti. Općina Olovo izgleda solidno, započeli smo neke projekte koji imaju budućnost, kao što su: banjsko-rekreativni centar koji treba napraviti da bi više ljudi privukao zbog turizma, rudnik koji treba početi da radi. Isto tako, radimo u dijelu poljoprivrede kao što je malinarstvo i stočarstvo. Dakle, dosta toga što doprinosi da Olovo živi normalno.
RSE: Mladi ljudi koje stipendirate da li misle živjeti u Olovu?
Memagić: Mislim da oko trideset ljudi već radi.
RSE: Već godinama građani i vlast u Olovu žele da se pripoje Kantonu Sarajevo, od kojeg ste udaljeni četrdesetak kilometara, umjesto što pripadate Zeničko-dobojskom kantonu od kojeg ste udaljeni stotinu kilometara. Ova inicijativa je bila i na Federalnom parlamentu. Kako Vi gledate na to?
Memagić: Meni to lično nikada nije bio prioritet, jer mislim da sasvim druge stvari treba raditi. Kantonizacija treba nestati, ali je činjenica da se treba baviti i važnijim stvarima kao što je npr. Zakon o zdravstvu, jer ako kažem da mi plaćamo 113 maraka jedan lijek, a u Sarajevu je na esencijalnoj listi i košta jednu marku, sve je rečeno.
RSE: Planirate li da se još jednom kandidujete za sadašnju poziciju?
Memagić: Nisam o tome još razmišljao. Vidjeću kako ljudi u Olovu razmišljaju. Ja sam pristalica mladih ljudi i ovo je i njima jedan poziv da ne kritikuju, već da djeluju. Nije kritika spas, već izlazak na izbore i privatan biznis, koga je u Bosni i Hercegovini sasvim malo.
