Hrvatsko-slovenska arbitražna pjesma o pravu da more postane bara:
Svakog ljeta ista priča –
Savudrija, Piran…
Dio uvijek istog kiča –
Tko će biti biran?
Par litara spornog mora –
Kubik vode slane…
Čim se bliži dan izbora,
Ocean postane.
U to more prst umoči,
Jedva bude mokar…
Više vode toče oči
Plačne Sonje Lokar.
Nije more da se plovi,
Da se pliva, roni…
Niti da se riba lovi,
Već da bijes te goni
Da se dereš ko budala:
"Moje, a ne tvoje!",
Dok se oko svakog vala
Geometri roje.
Nije more da se gušta,
Već da gušta ne da,
Morskog psa da s lanca pušta
Susjed na susjeda.
Nije more beskraj plavi,
Osjećaj slobode…
Ono služi da se pravi
Rat u čaši vode,
Da Slovenci i Hrvati
Prijetvorno se smiješe:
"Što ne mogu diplomati,
Arbitri nek' riješe!"
Pa kad krene arbitraža,
Rješenje se nađe:
Muljaža i špijunaža –
Izvor nove svađe.
Opet u toj kanti mora
Dv'je pomorske sile
Nude izbor svih izbora –
Mandat za debile.
