Navršila se 91 godina od smrti velikog mostarskog i bosanskohercegovačkog pjesnika Alekse Šantića. Šantić, inače autor čuvenih poema „Emina“ i „Ostajte ovdje“, smatran je simbolom zajedničkog života u Mostaru i cijeloj zemlji. Međutim, nakon što je u ratnom vihoru njegov spomenik uništen, te pošto se dio ulice, ali ni mostarska Gimnazija više ne zovu po Aleksi, postavlja se pitanje - je li Mostar zaboravio Šantića, odnosno da li njegove poruke vrijede i danas?
Šantić, inače autor čuvenih poema „Emina“, te „Ostajte ovdje“, kojom je pozivao bh. muslimane da ne odlaze u Tursku u vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, dugo je smatran simbolom zajedničkog života narodâ u Mostaru i cijeloj zemlji.
Međutim, nakon što je u ratnom vihoru njegov spomenik uništen, te pošto se dio ulice, ali ni mostarska Gimnazija više ne zovu po Aleksi, postavlja se pitanje je li Mostar zaboravio Šantića, odnosno da li njegove poruke vrijede i danas.
Mostar je i ove godine obilježio godišnjicu smrti velikana, pjesnika Alekse Šantića, koji je – mnogi će reći – nakon Starog mosta, najveći simbol tog grada.
Dva mostarska srpska prosvjetna i kulturna društva Prosvjeta, ono blisko crkvi i ono blisko Srpskom građanskom vijeću, upriličili su odvojeno posjete Šantićevom grobu i polaganje cvijeća, a Prosvjeta bliska SGV-u je tim povodom organizovala i međunarodni Šantićev festival djece pjesnika, na kojem učestvuje 15-ero djece iz pet zemalja bivše Jugoslavije.
Evo šta, na primjer, o Aleksi Šantiću zna učenik četvrtog razreda iz Kragujevca Aleksa Nikolić:
„Ne znam dosta, ali samo znam da je on dosta veliki pesnik.“
Mnogi su zato u Mostaru spremni reći da su jedine prigode kada se šira javnost prisjeti Alekse Šantića godišnjice njegove smrti ili večeri poezije posvećene njegovom imenu. Savjetnica za kulturu u Gradskoj upravi Mostara Alma Fazil Obad se slaže da se današnji Mostar nedovoljno prisjeća Šantića.
„Mislim da Šantić nije dovoljno prisutan u udžbenicima, znači u nastavi, jer nije dovoljno samo uvrstiti u knjige iz jezika neke pjesme Alekse Šantića i neku kratku biografiju“, navodi Alma Fazil Obad.
Je li Aleksa Šantić nestaje iz kolektivne memorije Mostara posebno se postavlja pitanje nakon što je tokom rata njegov spomenik uništen, dio nekadašnje Šantićeve ulice sada se tako više ne zove, kao ni mostarska Gimnazija.
Spomenik jeste obnovljen, ali Mostar je danas grad kojeg je devedesetih napustila većina srpskog stanovništva, a tokom rata je podijeljen na većinski hrvatski i bošnjački dio.
„Svi građani koji su spremni i koji već rade godinama poslije ovog rata da Mostar ponovo spoje, svi oni ne samo što cijene i vole Šantića, nego za njih Šantić postoji danas kao paradigma tog zajedničkog života“, kaže član Upravnog odbora Prosvjete bliske hercegovačkoj Eparhiji Šemsudin Zlatko Serdarević.
Serdarević ističe da je Šantić simbol evropskog duha Mostara i Bosne i Hercegovine. Tako Šantića vidi i Božo Kijac, potpredsjednik Prosvjete bliske SGV-u.
„Bio je nedostižan ideal gospodstvenosti, uljudnosti, eteričnosti, apolonske ljepote, šarma, kozerstva, gostoprimstva, tolerancije i najviše gorde duhovnosti, slobodarstva, maksimalno kultivisanog i nadasve oslobodilačkog“, naglašava Kijac.
Međutim, postoje i druge snage, koje su protiv Šantića i onoga što je on predstavljao, kaže Serdarević:
„Brojne su snage u ovom gradu koje tako ne misle, koje retrogradno vuku nazad, dijele narod i tako na kraju i opstaju na vlasti“, tvrdi Serdarević.
Direktor međunarodnog Šantićevog festivala djece pjesnika Goran Kosanić zato o sjećanju na Šantića u Mostaru govori:
„Ljudi grada, Mostarci, ga sigurno nisu zaboravili nikad niti će ga ikad zaboraviti. A grad k'o grad, sami znate kakav je danas.“
Da li je Mostar zaboravio Aleksu Šantića, pitali smo i neke od građana na ulicama:
