Oko tri miilijarde eura se slije u privatne džepove putem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini. A nabavlja se sve i svašta. Alkoholna pića, suhomesnati i slatki proizvodi, samo su neki od artikala koje su institucije i javna preduzeća kupovali posljednjih godina. Tako su primjerice, u Kazneno-popravnom zavodu u Zenici nabavljali proteinske napitke i dodatke prehrani za bodibildere.
„Razumljivo je kada termoelektrana nabavlja mehanizaciju za rudnik ili stvari koje su iz domena elektrosektora. Međutim, primijetili smo i nešto neobično, npr. nabavka grudnjaka i alkoholnih pića za Termoeketranu Ugljevik“, kaže Ermin Zatega iz Centra za istraživačko novinarstvo.
U protekle četiri godine, 828 institucija i javnih preduzeća je nabavljalo robe, usluge ili javne radove. Najviše novca je potrošeno u energetskom sektoru kroz nabavke u rudnicima i elektroprivredama. Tri javne elektroprivrede i sva preduzeća koja im pripadaju potrošili su više od jednu milijardu eura, a dio novca je utrošen na alkohol, suhomesnati i slatki program.
"Pitajte privrednike u Bosni i Hercegovini da li izlaze na javne pozive. Ne izlaze. Sa kim god sam ja razgovarao kažu da ne vjeruju, da je to već sređeno, naštimano. Ljudi idu, prijave se, konkurišu, dođu na otvaranje i kažu da odmah vide ko je dobio posao“, navodi Eldin Karić iz Antikorupcione mreže nevladinih organizacija.
Iako je Zakon o javnim nabavkama na snagu stupio krajem prošle godine, i to je bilo dovoljno vremena da se brojne firme žale na procedure koje se provode prilikom nabavki. Predsjedavajuća Kancelarije za žalbe Željka Kolobučar navodi da su u prva četiri mjeseca zaprimili oko 500 žalbi, a bilo bi ih sigurno i više da su otvorene kancelarije u Mostaru i Banjaluci, kako je to zakonom predvidjeno. Sve žalbe se odnose na tendersku dokumentaciju.
„Da ista nije sačinjena sukladno zakonom, naročito na one tehničke specifikacije, odnosno na dijelove kojima se traže određene izjave o bonitetu ponuditelja“, kaže predsjedavajuća Kancelarije za žalbe Željka Kolobučar.
Sve primjedbe ukazuju, barem tako ocjenjuju u nevladinom sektoru, da zakon treba pretrpjeti određene izmjene. Emir Đikić iz Transparensy international BIH navodi i koje:
„Da se definiše sukob interesa u skladu sa novim direktivama Evropske unije, da se pojačaju kaznene odredbe u zakonu, i da se obavežu institucije da prave svoje planove nabavki u tekućoj godini kako bi se osigurala transparentnost nabavki“, kaže Đikić.
Uprkos zamjerkama, u Agenciji za javne nabavke ocjenjuju da nevladin sektor reaguje preuranjeno, te da treba vremena kako bi zakon u potpunosti zaživio.
„Nevladin sektor, vrlo često, podatke izvlači iz konteksta. Agencija za javne nabavke svake godine objavi godišnji izvještaj u kome piše koliko je para potrošeno i na koji način. Onda se to izvuče iz konteksta i bez ikakvog obrazloženja“, navodi Admir Ćebić, predstavnik Agencije.
Da nešto treba mijenjati, dokazuju podaci do kojih je došao nevladin sektor. Firme u vlasništvu ili suvlasništvu političara su dobile 295 ugovora vrijednih više 52 miliona eura i to za nabavku vozila, goriva, lijekova, hotelskog smještaja, te građevinskih i šumarskih radova. I sve to nije nikakvo iznenađenje za ovdašnju javnost, jer se za one koji krše procedure i na taj način bogate, sankcije ne izriču. Gotovo na prste se može pobrojati koliko je pokrenutih prekršajnih postupaka ili za koliko firmi su izrečene sankcije. Kako svemu tome stati na kraj, govori ekonomistica Svetlana Cenić:
„To podrazumeva kontrolne mehanizme koje ne može postavljati partija, ni u kom slučaju. Kontrolni mehanizmi moraju, kako god se on zvao, institucija, agencija, ne mogu da budu iz partije, za ručicu doveden i postavljen kao kadar. To mora da budu ljudi koji najmanje tri godine pre stupanja na takve kontrolne dužnosti, ne smeju da budu ni u jednoj političkoj partiji. Jedino to daje kakvu takvu nadu da će se taj problem rešiti. A sve ovo što se tiče sudova, tužilaštava, agencija za borbu protiv korupcije, da kažem, sve ove koji se bave kontrolom ovakvih propisa, ili su dolazili direktno iz partije ili su bivše kolege iz parlamenta koji su promenili dres, u tom slučaju tu nema nikakve nade“, zaključuje Cenić.
