Povodom prvog avgusta - treće godišnjice stupanja na snagu Konvencije o zabrani kasetne municije, u četvrtak je u centru Sarajeva organizovan ulični foto-performans. Riječ je o izložbi fotografija „Jedna zemlja, jedan trenutak, različiti pogledi“ čiji motivi govore o negativnim uticajima neksplodiranih ubojitih sredstava.
Ovom izložbom preživjeli od mina i članovi porodica žrtava traže od nadležnih institucija da daju veći prioritet protivminskim akcijama, te da osiguraju sredstva da bi se ubrzao proces čišćenja mina i kasetne municije.
U Bosni i Hercegovini je više od 1.300 kvadratnih kilometara još zagađeno minama koje, direktno ili indirektno, ugrožavaju skoro trećinu domaćeg stanovništva.
To su, uglavnom, područja koja su se tokom rata u BiH nalazila u linijama razgraničenja.
Zahid Alispahić dolazi iz naselja Olovske luke kod Olova. Žrtva je granate. Radeći na njivi u septembru 1996. godine njegovu suprugu ozlijedila je kasetna municija. Danas teško žive.
„Htio bih poručiti državi da imaju obzira na nas invalide, te da nam više posvete pažnje u zapošljavanju i pružanju pomoći jer nas slabo pomažu i slabo ima nekog efekta od države“, pojašnjava on.
Upravo kampanjom „BiH bez mina i kasetne municije“ i aktuelnom izložbom fotografija nastoji se skrenuti pažnja na osobe koje su nastradale od ovih ubojitih sredstava u protekle dvije godine.
„U posljednje vrijeme imamo slučajeve da se osobe koje su nekada preživjele minski incident sa istim ponovo susreću. Zbog nedostatka finansijskih i sredstava za život te osobe su prisiljene da ulaze u područja koja su zagađena minama kako bi ostvarile ekonomsku sigurnost svojih porodica. Borba protiv mina je proces koji zahtijeva vremena“, kaže koordinator NVO Inicijative preživjelih od mina iz Tuzle Ramiz Bećirović.
Ove godine je Ministarstvo civilnih poslova BiH predložilo novi prijedlog zakona o protivminskom djelovanju u kojem se, između ostalog, ističu i mjere za poboljšanje života žrtava. Ali, zakon nije dobio podršku Predstavničkog doma Bh. parlamenta.
Bosna i Hercegovina ima rok da do 2019., a najkasnije 2021. godine, očisti svoj prostor od mina. Prema dosadašnjim poduhvatima, upitno je da li će se zadati rok ispoštovati.
„To je rok koji je predviđen strategijom, a mjere koje se navode u strategiji zahtijevaju velika ulaganja u borbi protiv mina, otprilike oko 70 do 80 miliona maraka godišnje. Nažalost, sada to nije slučaj. Mi smo i dalje u ovoj oblasti ovisni u velikoj mjeri od donacija međunarodnih organizacije i međunarodne zajednice koje i dalje pokazuju podršku. Međutim, sve to zajedno, uključujući i ona izdvajanja koja daju svi nivoi vlasti u BiH, nažalost, nije dovoljno da bi Bosna i Hercegovina, po toj strategiji, bila čista od mina do 2019. godine“, kaže za RSE zamjenica ministra civilnih poslova Denisa Sarajlić Maglić.
Inače, akcija u Sarajevu je nastavak kampanje „BiH bez mina i kasetne municije“ koja je počela u aprilu tekuće godine foto-performansom „Jedna zemlja, jedan trenutak, različiti pogledi“.
Na izložbi je učestvovalo više od 70 ljudi, uglavnom preživjelih od mina i kasetne municije, koji dolaze iz 50-ak ugroženih opština u Bosni i Hercegovini gdje i dalje neksplodirana ubojita sredstva predstavljaju veliki problem.
Ovom izložbom preživjeli od mina i članovi porodica žrtava traže od nadležnih institucija da daju veći prioritet protivminskim akcijama, te da osiguraju sredstva da bi se ubrzao proces čišćenja mina i kasetne municije.
U Bosni i Hercegovini je više od 1.300 kvadratnih kilometara još zagađeno minama koje, direktno ili indirektno, ugrožavaju skoro trećinu domaćeg stanovništva.
To su, uglavnom, područja koja su se tokom rata u BiH nalazila u linijama razgraničenja.
Zahid Alispahić dolazi iz naselja Olovske luke kod Olova. Žrtva je granate. Radeći na njivi u septembru 1996. godine njegovu suprugu ozlijedila je kasetna municija. Danas teško žive.
„Htio bih poručiti državi da imaju obzira na nas invalide, te da nam više posvete pažnje u zapošljavanju i pružanju pomoći jer nas slabo pomažu i slabo ima nekog efekta od države“, pojašnjava on.
Upravo kampanjom „BiH bez mina i kasetne municije“ i aktuelnom izložbom fotografija nastoji se skrenuti pažnja na osobe koje su nastradale od ovih ubojitih sredstava u protekle dvije godine.
„U posljednje vrijeme imamo slučajeve da se osobe koje su nekada preživjele minski incident sa istim ponovo susreću. Zbog nedostatka finansijskih i sredstava za život te osobe su prisiljene da ulaze u područja koja su zagađena minama kako bi ostvarile ekonomsku sigurnost svojih porodica. Borba protiv mina je proces koji zahtijeva vremena“, kaže koordinator NVO Inicijative preživjelih od mina iz Tuzle Ramiz Bećirović.
Ove godine je Ministarstvo civilnih poslova BiH predložilo novi prijedlog zakona o protivminskom djelovanju u kojem se, između ostalog, ističu i mjere za poboljšanje života žrtava. Ali, zakon nije dobio podršku Predstavničkog doma Bh. parlamenta.
Bosna i Hercegovina ima rok da do 2019., a najkasnije 2021. godine, očisti svoj prostor od mina. Prema dosadašnjim poduhvatima, upitno je da li će se zadati rok ispoštovati.
„To je rok koji je predviđen strategijom, a mjere koje se navode u strategiji zahtijevaju velika ulaganja u borbi protiv mina, otprilike oko 70 do 80 miliona maraka godišnje. Nažalost, sada to nije slučaj. Mi smo i dalje u ovoj oblasti ovisni u velikoj mjeri od donacija međunarodnih organizacije i međunarodne zajednice koje i dalje pokazuju podršku. Međutim, sve to zajedno, uključujući i ona izdvajanja koja daju svi nivoi vlasti u BiH, nažalost, nije dovoljno da bi Bosna i Hercegovina, po toj strategiji, bila čista od mina do 2019. godine“, kaže za RSE zamjenica ministra civilnih poslova Denisa Sarajlić Maglić.
Inače, akcija u Sarajevu je nastavak kampanje „BiH bez mina i kasetne municije“ koja je počela u aprilu tekuće godine foto-performansom „Jedna zemlja, jedan trenutak, različiti pogledi“.
Na izložbi je učestvovalo više od 70 ljudi, uglavnom preživjelih od mina i kasetne municije, koji dolaze iz 50-ak ugroženih opština u Bosni i Hercegovini gdje i dalje neksplodirana ubojita sredstva predstavljaju veliki problem.