Među više od 25.000 stanovnika koje su slovenačke administrativne službe 1992. godine izbrisale iz registra stalnog prebivališta, njih oko 11.000 je dobilo stalni boravak ili slovenačko državljanstvo, dok je i danas više od 13 .000 „izbrisanih“, od koji neki žive u BiH. Svoj status mogu regulirati najkasnije do 24. jula ove godine.
Ukoliko se ne prijave na vrijeme slovenačkim vlastima, trajno će izgubiti pravo i na odštetu zbog pretrpljenih duševnih boli. Na ovo su upozorili i iz incijative REKOM za BiH na tribini koja je održana u Sarajevu.
Zoran Đorđević u Sloveniju je stigao početkom osamdesetih godina. Radio je u civilnom sektoru tadašnje JNA sve do 1991. godine, kada je iz zvaničnih dokumenata Slovenije izbrisana cijela njegova porodica. Danas je u penziji, plaća sobicu u alternativnom smještaju nedaleko od Banje Luke.
„Do 1991. godine. Stan je gore, ništa ne mogu da ostvarim, tužio sam ih. Moja je porodica istjerana iz Slovenije zato što sam ja radio kod vojske. I ovdje sam radio kod vojske. I u Sarajevu sam radio kod vojske i onda sam otišao u penziju. Ja se nisam lično odjavio nego su oni mene odjavili na osnovu nekih papira koje oni posjeduju. Ja sam tražio i ovdje u MUP-u Banja Luka, nema nigdje tih papira“, kaže Đorđević.
Pojedinačni slučajevi oduzimanja prava na boravak u Sloveniji registrovani su tokom 1991. godine, ali je do masovnog brisanja došlo u februaru 1992, kada su stalni boravak u Sloveniji izgubili svi stanovnici iz bivših jugoslovenskih republika koji do tada nisu zatražili slovenačko državljanstvo. Tom odlukom je oko 26.000 ljudi izgubilo pravo na stanovanje, na rad i socijalnu zaštitu.
Tzv. status civilne smrti donedavno je imao i Aleksandar Todorović, organizator prvog društva „izbrisanih“ u Sloveniji.
„Možemo reći da je to bila neka vrsta etničkog čišćenja, jedino nije bila usmjerena samo prema jednoj vrsti naroda kao u Bosni. Srbi Bosance, Bosanci Srbe itd. To se dešavalo tako da vam probuše sve dokumente, vi više ne postojite i lov na vas je dozvoljen i onda vas mogu izbaciti iz države. Jednostavno vas odvedu na granicu i otjeraju vas iz države i za vas više nema povratka. Morate znati da je Slovenija izbrisala i 5.610 maloljetnih - to su djeca od jednog mjeseca pa do 18 ili 19 godina“, navodi Todorović.
Nematerijalna odšteta
Godinama su građanske organizacije upozoravale na diskriminaciju i etničko čišćenje. Ustavni sud Slovenije, temeljem tužbi nekolicine „izbrisanih“, potvrdio da je slovenska država prekršila njihova prava na poštivanje privatnog i porodičnog života, pa su se od 2010. počela primjenjivati i zakonska rješenja po kojima „izbrisani“ mogu u trogodišnjem razdoblju uložiti molbu za stalni boravak. Nakon 20 godina agonije, u njihovu korist presudio je i Evropski sud za ljudska prava odredivši da im Slovenija mora isplatiti odštetu za nematerijalna prava.
Polovinom godine dat je rok do 24. jula, do kada se izbrisani mogu prijaviti molbom upravnim jedinicama u kojima su živjeli - u protivnom trajno će izgubiti sva prava. Todorović kaže:
"Samo u tom slučaju ako država sa njima ne dođe do nekog skupnog dogovora, te ljude ćemo poslati u Strazbur, po nove presude. Imamo već cijelu liniju i već radimo skoro po tekućoj traci, pristižu nam slučajevi ljudi ne samo iz Slovenije, već i iz Bosne, Srbije, Makedonije, Kosova itd.“
Igor Mekina, izvršni direktor Civic Linka iz Slovenije, upozorava kako su države regiona gotovo po pravilu ostale nezainteresovane za probleme „izbrisanih“. S druge strane ni slovenačke vlasti nisu se naročito potrudile kako bi ove odluke bile javno promovisane:
„Na svim slovenačkim ambasadama otvaraju se stranice koje vode – nikuda. Stranice koje bi trebale da imaju informacije o tome što je građanima BiH koji su bili izbrisani potrebno da urade ne postoje.“
Presuda Evropskog suda zasad se odnosi na nematerijalnu odštetu u iznosu od oko 20.000 eura za one koji dobiju spor protiv Slovenije, dok o iznosu materijalne odštete još nije donijeta odluka. Dženana Karup Druško, javna zagovaračica inicijative REKOM iz BiH, ističe kako će nevladin sektor nastaviti raditi na rješavanju statusa ovih ljudi:
„U BiH nema zvaničnih podataka, ali neki nezvanični podaci kažu da je oko 10.000 takvih ljudi, jer svi znamo da je, pogotovo sa područja zapadne Krajine, bilo puno ljudi koji su bili na radu u Sloveniji. Svi oni koji su se zadesili u trenutku početka raspada i ratova na prostoru bivše Jugoslavije jednostavno su izbrisani. Moram reći da su organizacije i civilno društvo u Sloveniji zaista uradili veliki posao jer da nije njih bilo, vlade Slovenije koje su se mijenjale nakon rata to bi jednostavno gurnule pod tepih i bilo bi zaboravljeno.“
U Ambasadi Slovenije u BiH doznajemo kako interesa za rješavanje statusa nekadašnjih stanovnika Slovenije ima, ali i da se upućuju na institucije u Sloveniji, uz obaveznu napomenu da je taksa od 96 eura obavezna.
Ukoliko se ne prijave na vrijeme slovenačkim vlastima, trajno će izgubiti pravo i na odštetu zbog pretrpljenih duševnih boli. Na ovo su upozorili i iz incijative REKOM za BiH na tribini koja je održana u Sarajevu.
Zoran Đorđević u Sloveniju je stigao početkom osamdesetih godina. Radio je u civilnom sektoru tadašnje JNA sve do 1991. godine, kada je iz zvaničnih dokumenata Slovenije izbrisana cijela njegova porodica. Danas je u penziji, plaća sobicu u alternativnom smještaju nedaleko od Banje Luke.
„Do 1991. godine. Stan je gore, ništa ne mogu da ostvarim, tužio sam ih. Moja je porodica istjerana iz Slovenije zato što sam ja radio kod vojske. I ovdje sam radio kod vojske. I u Sarajevu sam radio kod vojske i onda sam otišao u penziju. Ja se nisam lično odjavio nego su oni mene odjavili na osnovu nekih papira koje oni posjeduju. Ja sam tražio i ovdje u MUP-u Banja Luka, nema nigdje tih papira“, kaže Đorđević.
Pojedinačni slučajevi oduzimanja prava na boravak u Sloveniji registrovani su tokom 1991. godine, ali je do masovnog brisanja došlo u februaru 1992, kada su stalni boravak u Sloveniji izgubili svi stanovnici iz bivših jugoslovenskih republika koji do tada nisu zatražili slovenačko državljanstvo. Tom odlukom je oko 26.000 ljudi izgubilo pravo na stanovanje, na rad i socijalnu zaštitu.
Tzv. status civilne smrti donedavno je imao i Aleksandar Todorović, organizator prvog društva „izbrisanih“ u Sloveniji.
„Možemo reći da je to bila neka vrsta etničkog čišćenja, jedino nije bila usmjerena samo prema jednoj vrsti naroda kao u Bosni. Srbi Bosance, Bosanci Srbe itd. To se dešavalo tako da vam probuše sve dokumente, vi više ne postojite i lov na vas je dozvoljen i onda vas mogu izbaciti iz države. Jednostavno vas odvedu na granicu i otjeraju vas iz države i za vas više nema povratka. Morate znati da je Slovenija izbrisala i 5.610 maloljetnih - to su djeca od jednog mjeseca pa do 18 ili 19 godina“, navodi Todorović.
Nematerijalna odšteta
Godinama su građanske organizacije upozoravale na diskriminaciju i etničko čišćenje. Ustavni sud Slovenije, temeljem tužbi nekolicine „izbrisanih“, potvrdio da je slovenska država prekršila njihova prava na poštivanje privatnog i porodičnog života, pa su se od 2010. počela primjenjivati i zakonska rješenja po kojima „izbrisani“ mogu u trogodišnjem razdoblju uložiti molbu za stalni boravak. Nakon 20 godina agonije, u njihovu korist presudio je i Evropski sud za ljudska prava odredivši da im Slovenija mora isplatiti odštetu za nematerijalna prava.
Polovinom godine dat je rok do 24. jula, do kada se izbrisani mogu prijaviti molbom upravnim jedinicama u kojima su živjeli - u protivnom trajno će izgubiti sva prava. Todorović kaže:
"Samo u tom slučaju ako država sa njima ne dođe do nekog skupnog dogovora, te ljude ćemo poslati u Strazbur, po nove presude. Imamo već cijelu liniju i već radimo skoro po tekućoj traci, pristižu nam slučajevi ljudi ne samo iz Slovenije, već i iz Bosne, Srbije, Makedonije, Kosova itd.“
Igor Mekina, izvršni direktor Civic Linka iz Slovenije, upozorava kako su države regiona gotovo po pravilu ostale nezainteresovane za probleme „izbrisanih“. S druge strane ni slovenačke vlasti nisu se naročito potrudile kako bi ove odluke bile javno promovisane:
„Na svim slovenačkim ambasadama otvaraju se stranice koje vode – nikuda. Stranice koje bi trebale da imaju informacije o tome što je građanima BiH koji su bili izbrisani potrebno da urade ne postoje.“
Presuda Evropskog suda zasad se odnosi na nematerijalnu odštetu u iznosu od oko 20.000 eura za one koji dobiju spor protiv Slovenije, dok o iznosu materijalne odštete još nije donijeta odluka. Dženana Karup Druško, javna zagovaračica inicijative REKOM iz BiH, ističe kako će nevladin sektor nastaviti raditi na rješavanju statusa ovih ljudi:
„U BiH nema zvaničnih podataka, ali neki nezvanični podaci kažu da je oko 10.000 takvih ljudi, jer svi znamo da je, pogotovo sa područja zapadne Krajine, bilo puno ljudi koji su bili na radu u Sloveniji. Svi oni koji su se zadesili u trenutku početka raspada i ratova na prostoru bivše Jugoslavije jednostavno su izbrisani. Moram reći da su organizacije i civilno društvo u Sloveniji zaista uradili veliki posao jer da nije njih bilo, vlade Slovenije koje su se mijenjale nakon rata to bi jednostavno gurnule pod tepih i bilo bi zaboravljeno.“
U Ambasadi Slovenije u BiH doznajemo kako interesa za rješavanje statusa nekadašnjih stanovnika Slovenije ima, ali i da se upućuju na institucije u Sloveniji, uz obaveznu napomenu da je taksa od 96 eura obavezna.
