Pridobijanje glasača u crkvama i džamijama

Od početka predizborne utrke u BiH, nebrojeni su primjeri u kojima vjerski velikodostojnici u svojim govorima podržavaju ideje određene političke opcije. S druge strane, i političari su svjesni velikog uticaja vjerskih poglavara, pa ih vješto zloupotrebljavaju u svrhu promocije sebe ili stranke kojoj pripadaju.

Međutim, vjerske zajednice nisu u potpunosti apolitične, a teško da bi bilo koja politička opcija koja je indolentna prema crkvama dobila podršku većeg broja građana.

I dok je predizborna kampanja u BiH u punom jeku, predstavnici vjerskih zajednica, svrstavajući se iza određenih političkih opcija, igraju važnu ulogu. Nebrojeni su primjeri u kojima vjerski velikodostojnici u svojim govorima podržavaju ideje određene političke opcije.

Profesor banjalučkog Univerziteta Miodrag Živanović smatra da se nacionalne partije doživljavaju kao sudbinske i autentične predstavnice etničkih matrica, koje u sprezi sa konfesijama dobijaju ono što se zove potpora za ostvarivanje izbornih i svakih drugih rezultata. Profesor Živanović navodi jedan u nizu primjera direktnog uticaja vjere na politička dešavanja.

„Ako imamo primjere da se reforma policije dogovara u manastiru Liplje i dok se episkopi ne saglase u tom slučaju sa rješenjima te reforme, reforme nema. Ako imamo takođe činjenicu, ja ću reći možda i pojednostavljeno, možda i pregrubo, da je zapravo predsjednik SDA reisu-l- ulema Cerić, ili ako imamo na djelu u zapadnoj Hercegovini nešto što se može nazvati katolički fundamentalizam, onda mi zapravo nemamo o čemu govoriti“, kaže Živanović.

Iako nije potpuno apolitična, Srpska pravoslavna crkva ne podržava neku određenu političku partiju, niti je to po moralnim i etičkim standardima ove institucije, kaže teolog i sveštenik Boško Tošović.

„Može biti da je neki sveštenik otišao na predizborni skup neke političke parzije, pa na jedan posredan način dao podršku u nekoj lokalnoj zajednici. A inače, stav je Srpske pravoslavne crkve da se ne podržava nijedna politička partija. To bi onda značilo da crkva nije majka celine naroda, nego samo tih koji glasaju za tu partiju. Partije se smenjuju, hvala Bogu, a crkva treba da ostaje“, navodi Tošović.

Manipulisanje

Većina analitičara, ali i političara tvrde da je reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić centralna politička ličnost za Bošnjake u BiH. Sadašnji predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH, a nekada političar, Edhem Bičakčić ističe kako Statut Sabora ne dozvoljava niti jednom pojedincu da istovremeno bude vjerski službenik i politički angažovan.

„Kada su političke partije potražile članstvo unutar evropskih grupacija političkih partija, onda su te veze kao takve prekidane i one nisu danas apsolutno ni čvrste, ni sistemske. Postoje ljudi koji su na neki način značajni i u Islamskoj zajednici i u političkoj partiji, ali to je više na terenu, lokalno, i to je ta veza koja objektivno postoji“, navodi Bičakčić.

Profesor Živanović ističe kako su političari, naročito u vrijeme predizborne kampanje, svjesni moći vjerskih poglavara, uz pomoć kojih nastoje obezbijediti veći broj glasova:

„Oni se nalaze sa čelnicima vjerskih zajednica, održavaju tajne sastanke, rade ono što se nekada zvalo konspiracija, pokušavajući da kroz djelovanje prije svega crkava na ovim našim prostorima i džamija da pridobiju veći broj glasača. To, nažalost, većinom i uspijeva.“

Iako mnogi tvrde da su multietničnost i multikulturalnost blago koje BiH može i mora njegovati, predsjednik Centra za humanu politiku Momir Dejanović smatra da su te tri različitosti, te tri etnopolitike problem koji dijeli BiH. Dejanović ističe da su vjerske zajednice zloupotrijebljene, a njihovim predstavnicima političari manipulišu u predizborno vrijeme produbljujući međunacionalne razlike.

„Ono što ja zamjerim ovim trima najvećim vjerskim zajednicama u BiH je što su nedovoljno, ili nikako kritične prema ovom lošem stanju u kome se mi nalazimo kao zemlja, i kao nacija jedna, druga ili treća. Mislim da su u dosta jaranskim odnosima sa političkim elitama ili predstavnicima vlasti, a manje su na strani običnih građana, ili većine puka koji su članovi te zajednice i čije bi interese trebali zagovarati“, kaže Dejanović.

Rješenje postoji. Prema mišljenju profesora Živanovića, prvi korak trebao bi ići u smjeru promjena sistema obrazovanja u BiH, dok bi drugi, isto tako važan korak, trebao ići ka promjenama zakona u kojima će biti jasno naznačeno da je vjera odvojena od države.