Umjesto školskih radosti, u Tuzlanskom kantonu vlada pravi školski kaos zbog konkursa o prijemu nastavnika i profesora koji još uvijek nisu završeni. Tuzlanski kanton ovih je dana pravi primjer samovolje pojedinih direktora koji su bez suglasnosti Ministarstva TK u škole primali nastavnike po vlastitom nahođenju ili pod političkim pritiskom. Nastavnici su ogorčeni, nemaju podršku ministarstva, a i mindikati su ih zaštitili tek priopćenjima za javnost.
Profesorica Aida Tuholjaković već jedanaest godina aplicira na radno mjesto profesora. Nikada nije uspjela dobiti posao na neodređeno vrijeme, pa je svake godine aplikaciju za posao predavala u desetak škola kako bi sabrala punu normu. Aida se ove školske godine trebala vratiti na posao, jer natječajna procedura još uvijek nije završena, a direktori svih škola dobili su instrukciju iz Ministarstva obrazovanja da na posao angažiraju one nastavnike koji su predavali u prošloj školskoj godini.
„Prošle godine sam imala punu normu, ne od početka školske godine. Definitivno, gore školske godine od ove dugo već nije bilo, dakle deset-jedanaest godina - da se nije znalo po konkursima ni hoćemo li raditi, ni kako ćemo raditi, ni koji smo na bod-listama, ni način dobijanja posla. Stvarno jako ružno“, ocjenjuje Tuholjaković.
Velik broj direktora, zbog političkih ili osobnih razloga, nije ispoštovao instrukciju Ministarstva, pa su posao dali osobama kojima su oni željeli. U znak nezadovoljstva, na stotine nastavnika se okupilo u neformalnu facebook grupu. Javno su rekli da se osjećaju iznevjereno i prevareno.
„Većina mojih kolega, barem onih s kojima sam ja razgovarao, čak i oni koji jesu angažovani, izjavljuju kako su iznevjereni od cijelog sistema, cijele države i da je najgore od svega uticaj takvog raspoloženja na djecu. Većina prosvjetnih radnika u ovom momentu nije raspoložena da se sto posto uključi u nastavu, da se sto posto priprema za nastavu. Svi imaju. puno prečih egzistencijalnih problema, a u fokusu bi trebala da budu djeca i prenošenje znanja djeci“, poručuje Anel Kovačević, administrator grupe.
Da je politika ušla na velika vrata i u školske klupe, potvrdila nam je Sena Musić, direktorica škole „Gornji Rainci“ iz Kalesije. Otvoreno je progovorila o političkim pritiscima na direktore škola.
„Ja već treći put dobijam privremeni školski odbor. Trenutno ga nemam. Već sam na odstrelu, trebam da idem s pozicije zato što ne pripadam stranci koja je dobila školu. Oni su škole podijelili kao ratni plijen. U školama gdje su postavljeni direktori iz SDP-a, oni su već odradili taj dio posla. Sad je na redu SBB. Uopšte nisu ispoštovali instrukciju, ili molbu – kako hoćete – od strane ministrice. Sve je urađeno iza zatvorenih vrata. Ja se osjećam poniženo“, ističe Musić.
U Sindikatu osnovnog i srednjeg obrazovanja TK navode da je Ministarstvo obrazovanja TK napravilo propust, jer instrukcija koju je ministrica dala direktorima škola nema zakonsku osnovu.
„Nažalost, taj akt nije precizan do kraja, nije ni instrukcija niti nekakva odluka, pa je to otvorilo prostor pojedinim direktorima da oni shodno svom nahođenju primaju ljude koje oni hoće. Mi najoštrije osuđujemo postupke tih direktora, i tražimo da Ministarstvo insistira na provođenju akata koje samo donosi“, kaže predsjednik sindikata Admir Terzić.
Instrukcija ministrice Nađe Avdibašić Vukadinović pokazala je koliko ovdašnji direktori poštuju njene odluke. Ministrica je svjesna činjenice da puno ne može napraviti, osim apelirati:
„Ja još jednom apelujem na sve da ispoštuju dogovor, da se do okončanja konkursne procedure postave ljudi koji su završili školsku 2011/12. godinu. Imam dojave sa terena da to nije tako. Mi ćemo još jednom pismeno poslati upozorenje da to stvara haos na terenu.“
Sve ovo govori o obrazovnom kaosu koji vlada proteklih godina. Naša sugovornica s početka priče, Aida Tuholjaković, kaže da se nikada nije bavila mišlju da napusti svoju zemlju, ali ovih dana o tome ozbiljno razmišlja.
„U braku sam osam godina. Čeka se posao na neodređeno da planiraš porodicu, da planiraš djecu, ali to je nemoguće. Ja do sada nisam imala želju da odem, i želim da ostanem ovdje, ali ovo stvarno više nema nikakvog smisla. Ja mislim da ne postoji negdje da je gore. Žao mi je što nisam onog momenta kad sam završila fakultet otišla. Mogla sam, ali nisam htjela da odem odavde. Sad mi je žao. Ali sada mi je prva varijanta da tražim i da idem, bilo gdje“, ogorčena je ona.
Obrazovni sustav kakav je u Bosni i Hercegovini, pokazalo se to prethodnih godina, razvijao se samo onako kako je kojoj političkoj opciji odgovaralo - bilo da se radi o odabiru udžbenika, bilo da je riječ o upošljavanjima, pozicijama ili plaćama - uvijek odlučuje politika. Posljedica toga danas je kaos u obrazovnom sustavu ove zemlje.
Profesorica Aida Tuholjaković već jedanaest godina aplicira na radno mjesto profesora. Nikada nije uspjela dobiti posao na neodređeno vrijeme, pa je svake godine aplikaciju za posao predavala u desetak škola kako bi sabrala punu normu. Aida se ove školske godine trebala vratiti na posao, jer natječajna procedura još uvijek nije završena, a direktori svih škola dobili su instrukciju iz Ministarstva obrazovanja da na posao angažiraju one nastavnike koji su predavali u prošloj školskoj godini.
„Prošle godine sam imala punu normu, ne od početka školske godine. Definitivno, gore školske godine od ove dugo već nije bilo, dakle deset-jedanaest godina - da se nije znalo po konkursima ni hoćemo li raditi, ni kako ćemo raditi, ni koji smo na bod-listama, ni način dobijanja posla. Stvarno jako ružno“, ocjenjuje Tuholjaković.
Velik broj direktora, zbog političkih ili osobnih razloga, nije ispoštovao instrukciju Ministarstva, pa su posao dali osobama kojima su oni željeli. U znak nezadovoljstva, na stotine nastavnika se okupilo u neformalnu facebook grupu. Javno su rekli da se osjećaju iznevjereno i prevareno.
„Većina mojih kolega, barem onih s kojima sam ja razgovarao, čak i oni koji jesu angažovani, izjavljuju kako su iznevjereni od cijelog sistema, cijele države i da je najgore od svega uticaj takvog raspoloženja na djecu. Većina prosvjetnih radnika u ovom momentu nije raspoložena da se sto posto uključi u nastavu, da se sto posto priprema za nastavu. Svi imaju. puno prečih egzistencijalnih problema, a u fokusu bi trebala da budu djeca i prenošenje znanja djeci“, poručuje Anel Kovačević, administrator grupe.
Da je politika ušla na velika vrata i u školske klupe, potvrdila nam je Sena Musić, direktorica škole „Gornji Rainci“ iz Kalesije. Otvoreno je progovorila o političkim pritiscima na direktore škola.
„Ja već treći put dobijam privremeni školski odbor. Trenutno ga nemam. Već sam na odstrelu, trebam da idem s pozicije zato što ne pripadam stranci koja je dobila školu. Oni su škole podijelili kao ratni plijen. U školama gdje su postavljeni direktori iz SDP-a, oni su već odradili taj dio posla. Sad je na redu SBB. Uopšte nisu ispoštovali instrukciju, ili molbu – kako hoćete – od strane ministrice. Sve je urađeno iza zatvorenih vrata. Ja se osjećam poniženo“, ističe Musić.
U Sindikatu osnovnog i srednjeg obrazovanja TK navode da je Ministarstvo obrazovanja TK napravilo propust, jer instrukcija koju je ministrica dala direktorima škola nema zakonsku osnovu.
„Nažalost, taj akt nije precizan do kraja, nije ni instrukcija niti nekakva odluka, pa je to otvorilo prostor pojedinim direktorima da oni shodno svom nahođenju primaju ljude koje oni hoće. Mi najoštrije osuđujemo postupke tih direktora, i tražimo da Ministarstvo insistira na provođenju akata koje samo donosi“, kaže predsjednik sindikata Admir Terzić.
Instrukcija ministrice Nađe Avdibašić Vukadinović pokazala je koliko ovdašnji direktori poštuju njene odluke. Ministrica je svjesna činjenice da puno ne može napraviti, osim apelirati:
„Ja još jednom apelujem na sve da ispoštuju dogovor, da se do okončanja konkursne procedure postave ljudi koji su završili školsku 2011/12. godinu. Imam dojave sa terena da to nije tako. Mi ćemo još jednom pismeno poslati upozorenje da to stvara haos na terenu.“
Sve ovo govori o obrazovnom kaosu koji vlada proteklih godina. Naša sugovornica s početka priče, Aida Tuholjaković, kaže da se nikada nije bavila mišlju da napusti svoju zemlju, ali ovih dana o tome ozbiljno razmišlja.
„U braku sam osam godina. Čeka se posao na neodređeno da planiraš porodicu, da planiraš djecu, ali to je nemoguće. Ja do sada nisam imala želju da odem, i želim da ostanem ovdje, ali ovo stvarno više nema nikakvog smisla. Ja mislim da ne postoji negdje da je gore. Žao mi je što nisam onog momenta kad sam završila fakultet otišla. Mogla sam, ali nisam htjela da odem odavde. Sad mi je žao. Ali sada mi je prva varijanta da tražim i da idem, bilo gdje“, ogorčena je ona.
Obrazovni sustav kakav je u Bosni i Hercegovini, pokazalo se to prethodnih godina, razvijao se samo onako kako je kojoj političkoj opciji odgovaralo - bilo da se radi o odabiru udžbenika, bilo da je riječ o upošljavanjima, pozicijama ili plaćama - uvijek odlučuje politika. Posljedica toga danas je kaos u obrazovnom sustavu ove zemlje.
