Osamnaestogodišnji par Marko Mazurkevich i Solia Paneiko raspituju se na željezničkoj stanici u Varšavi o mogućnosti odlaska u Škotsku.

Dvoje mladih su rodnu Ukrajinu napustili isti dan kada je počela ruska invazija, 24. februara.

"Došli smo da vidimo da li ima neki smještaj, stan, pa ako se situacija u Ukrajini pogorša, da možemo dovesti porodicu ovdje", priča Marko.

U Poljskoj su se smjestili kod Markovog brata, koji radi u IT industriji, dok ne budu mogli iznajmiti svoj stan. Ipak, već je prošlo više od mjesec dana, a budućnost je neizvjesna. Zato su počeli razmišljati o Škotskoj.

"Postoji opcija koju britanska vlada nudi da boravimo tamo šest mjeseci, sa plaćenim smještajem… Možda možemo i ostati i raditi u Škotskoj, pa posjećivati Ukrajinu, razmišljamo o boljoj budućnosti, o poslovima", priznaje Marko.

"Mi smo mladi i snažni, mi to možemo", dodaje Solia.

Iako im volonter iz Velike Britanije pojašnjava koje formulare trebaju popuniti i upućuje ih na naredni korak, nepovjerljivi su. Mjesec i po neizvjesnosti, rezultirali su time da Marko i Solia kažu da su spremni i na mogućnost ostanka u Poljskoj.

"Ne znamo da li će ova mogućnost za Škotsku biti trajna. Ako iz nekog razloga dozvoljeno vrijeme boravka u Škotskoj bude skraćeno, vratit ćemo se u Poljsku", predočava Marko plan. "U ovoj situaciji za nas je bolje da odemo u Škotsku, da možda živimo u uređenom sistemu".

Napušteni život

I Škotska i Poljska samo su zamjenske opcije. Osamnaestogodišnjaci dijele jednu želju.

"Želim da rat prestane uskoro, želim se vratiti u Ukrajinu", navodi Solia. "Želimo se vratiti u Ukrajinu, ako se poboljša situacija", dodaje Marko.

Marko i Solia su iz Rivnea, grada u blizini granice s Poljskom. Svaki dan se čuju sa porodicom, za koju kažu da sigurni, jer je situacija u Rivneu bolja.

Marko je prva godina poslovnog marketinga na Univerzitetu u Lavovu. Namjerava nastaviti studije, bilo u Škotskoj ili Poljskoj.

Solia je u Ukrajini radila kao kozmetičarka. Ugostiteljsku školu pohađala je u Poljskoj, u blizini Lublina, zbog čega govori jezik. Shvatili su da u Varšavi mogu pomoći sunarodnjacima.

"Kada smo došli u Varšavu, prijavili smo se da volontiramo. Znamo oba jezika, ona bolje zna poljski, ja engleski, a oboje govorimo ukrajinski", pojašnjava Marko.

Ukrajinu su napustili u žurbi. Marko je stigao isti dan kada je počela invazija.

"Ja sam došao u Poljsku 24. (februara). Nakon šest sati mog boravka u Poljskoj donešena je odluka da muškarci ne mogu napustiti Ukrajinu", prisjeća se.

Invazija Rusije na Ukrajinu počela je 24. februara u ranim jutarnjim satima. Predsjednik Ukrajine je tog dana proglasio ratno stanje, a naveče istog dana je Ministarstvo unutrašnjih poslova saopćilo da je muškarcima između 18 i 60 privremeno zabranjeno da napuštaju zemlju.

Solia je od Rivnea do Lublina putovala 48 sati u autu sa prijateljicom. Kaže da je bila ogromna gužva.

"Mnogo ljudi je išlo pješke, djeca su plakala, vidjela sam dosta starijih žena, jednostavno mnogo ljudi".

'Ne znam zašto sam spakovala haljinu'

Tri kilometra niz istu ulicu, sličan prizor kao na željezničkoj stanici. Na zapadnoj autobuskoj stanici u Varšavi također su redovi izbjeglica sa koferima, šatori sa hranom i vodom, policija i volonteri.

Anastasiia Halych (21) na stanici sa porodicom, majkom, tetkom i njenom jednogodišnjom kćerkom, čeka autobus za Estoniju. Putuju u grad Parnu.

Izbjegla je iz Zaporožja u Ukrajini, preko Lavova. Kaže da su na putu naišli na više od deset blokada. Na nekima su im ruski vojnici tražili telefone, u kojima navodi da ne zna šta su provjeravali. U Ukrajini je studirala međunarodne odnose na Univerzitetu u Zaporožju. Otkako je rat počeo nastava se odvija online, ali kaže da nema uvijek interneta.

"Sjedila sam naveče u kući i radila domaće zadatke kada je mama ušla i rekla: 'Nastja, molim te, uzmi kofer, idemo u pet ujutro".

U jedno auto je stalo osam osoba.

"Uzela sam neke majice, haljinu, iako ne znam zašto, šta ću s njom u Estoniji...Nekoliko trenerki i to je to".

Planira nastaviti pohađati predavanja kada stigne u Estoniju gdje želi pronaći i posao. Muž njene tetke živi u ovoj zemlji.

Otac joj je ostao u Ukrajini, u Poltavskoj oblasti, gdje se prebacio jer je, kaže Anastasiia, sigurnije.

"Puca se i čuju bombe, ali i dalje je bolje, ako govorimo o regijama kao Buča".

Neki su prijatelji otišli već u Francusku, Latviju, Poljsku, naravno. "Ne znam za Estoniju, mislim da ću biti prva od kolega", kaže Anastasiia.

Neki se vraćaju u Ukrajinu

Dok brojni stižu na varšavsku centralnu željezničku stanicu, među njima na štandu za punjenje telefona stoji dvadesetšestogodišnja Zahra Arabshahii iz Irana.

Vraća se nazad u Lavov.

U Poljsku je stigla prije mjesec dana sa sestrom, a potom su otišle u Njemačku.

"Sada hoću da idem u Lavov jer su moji mačka i pas ostali tamo", kaže Zahra.

Četiri godine Zahra je bila studentica u Kijevu. Studirala je poslovni menadžment.

"Ovo mi je zadnja godina na fakultetu i rat je počeo".

U Kijevu je bila kada je rat počeo.

"Bilo je veoma opasno, grozno. Vidite avione kroz prozore, vidite ih na nebu".

Taksijem su prešle iz Lavova u Poljsku na granicu gdje su bile jedan dan. Kaže bilo im je grozno i hladno, ali da je policija u Poljskoj odlična i da su im mnogo pomogli. Zatim su otišle u Njemačku. Zahra sada pokušava da stigne do granice i ponovo da pređe u Ukrajinu.

"Želim da nađem neki način da odem do tamo", kaže Zahra. Nakon što uzme svoje ljubimce vratit će se sestri u Njemačku.

Volonteri na stanicama u Varšavi navode da su ovi dani bili "spori", u odnosu na početak rata, kada su hiljade izbjeglica dolazile na obje stanice svakodnevno i kada organizacija nije bila najjasnija.

Ipak, nakon bombardovanja željezničke stanice u Kramatorsku na istoku Ukrajine gdje su ubijene najmanje 52 osobe i poziva vlasti Ukrajine građanima da napuste regiju Luhanska, volonteri ističu da očekuju novi pojačani val izbjeglica.

Poljska je primila oko 2,5 miliona izbjeglica, dok iz Komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) ističu da je od početka rata 24. februara Ukrajinu napustilo skoro 4,5 miliona osoba. Među njima Marko i Solia.