U BiH djeca u dva entiteta, u tri nastavna plana i programa uče različitu istoriju. Postoje istorijski periodi koji se izučavaju na sličan način, ali oni koji se tiču skorije istorije znatno se razlikuju.
Tako je za jedne Gavrilo Princip nacionalni heroj, dok je za druge i treće terorista, a posljednji rat u BiH jedni nazivaju agresijom, a drugi ratom tri nacionalne vojske. Do sada je međunarodna zajednica pokušavala uvesti standarde. U posljednje vrijeme inicijativu preuzimaju istoričari, koji napominju da je ovaj predmet znatno reduciran i degradiran i da mu treba vratiti nekadašnji značaj.
Interpretacija istorijskih, historijskih ili povijesnih činjenica radi se na tri načina u BiH, u ovisnosti od etničke pripadnosti. Istorija pripada grupi nacionalnih predmeta, što znači da svaka etnička skupina ima pravo da izučava istoriju na svom jeziku, iz udžbenika autora svog konstitutivnog naroda i iz ugla svog etniciteta.
Slavica Kuprešanin, načelnica za srednje obrazovanje u Ministrarstvu prosvjete i kulture RS i autorica jednog od udžbenika istorije, navodi primjere izučavanja pojedinih istorijskih događaja u dva entiteta.
„Imamo sadržaje koji su nam zajednički, a kad je riječ o nacionalnoj istoriji – recimo, za Prvi srpski ustanak u udžbenicima istorije po srpskom nastavnom planu i programu je predviđeno više časova nego što je to u hrvatskom, gdje se to spominje možda u tekstu od 10 rečenica, ili bošnjačkom, ne znam tačno, možda jedna stranica ili pola - ako se mjeri na taj način. Mi se nismo mogli složiti oko Gavrila Principa - ili je junak ili je terorista, jer u bošnjačkim udžbenicima ćete naći da je terorista, a za nas je nacionalni junak“, navodi primjer Kuprešanin.
Profesor dr. Dubravko Lovrenović napominje da je ovakva situacija posljedica etnički podijeljene BiH.
„Ovo razdoblje od 1991. do 2011. godine pokazalo je da su problemi koji su nastali sa nastavom historije, sa interpretacijom historijskih događaja i posebo sa izradom udžbenika zapravo problemi paralelni onima koji su se javljali u političkom životu zemlje i da su oni koliko naslijeđeni, toliko u isto vrijeme i rezultat etničke podjele BiH. I tako je to do današnjeg dana“, ocjenjuje Lovrenović.
U važećim udžbenicima dešavanja u proteklom ratu samo su taksativno pobrojana, dublje analize, napominje Slavica Kuprešanin.
„Karakter tog rata istoričari još nisu utvrdili. Znači istoriografija koja to istražuje je jako slaba. On je u udžbenicima RS, primjera radi, tretiran da su u BiH tokom četiri godine između sebe ratovale tri nacionalne vojske - srpska, hrvatska i bošnjačka, i da su UN zaustavile taj rat. Ali da se spominju detalji tipa Srebrenica - vjerovatno u bošnjačkim udžbenicima da se spominje Srebrenica - nisu smjeli i ne trebaju u udžbenicima, jer još nije postignut konsenzus u BiH oko karaktera rata - jer mi se, naravno, u RS nikako ne možemo složiti. Mi se nismo mogli složiti oko Gavrila Principa, a kamoli oko ovog rata“, kaže ona.
Esnaf zakazao
Posljedice različite interpretacije istorijskih činjenica i šturo izučavanje događaja oko kojih ne postoji politička saglasnost u zemlji je teško ispraviti, upozorava prof. dr. Zijah Šehić.
„Fakultet ih ne može naučiti svemu onome što su oni propustili u toku svoga obrazovanja“, poručuje Šehić.
Dubravko Lovrenović
Od 1999. godine, uz posredstvo međunarodne zajednice, vršena je postepena reforma principa na kojima se rade udžbenici, usvojene su i smjernice koje su prihvatili svi ministri, i entitetski i kantonalni, ustanovljena zajednička jezgra, ali i posebni dio za svaku etničku zajednicu.
To je rezultiralo izradom nešto kvalitetnijih udžbenika 2007. godine, no vrijeme je i za njihovu reviziju, smatra profesor Lovrenović.
„S druge strane mislim da smo kao esnaf zapravo u cijelosti zakazali i da smo pustili da pored nas prolaze određeni procesi, procesi mitlogizacija, ideologizacija, zlouputreba historije u dnevno-političke ili neke druge svrhe, u čemu su ponekad mehanički, a ponekad i ciljano sudjelovali i određeni mediji, bilo printani, bilo elektronski. Mislim također da među historičarima postoji volja, postoji želja, postoji spremnost da se to stanje mijenja“, kaže on.
Istoričari su nedavno održali javnu raspravu o problemima sa kojima se susreću u nastavnom procesu i predložili kako poboljšati izučavanje ovog predmeta. Zaključke su uputili resornim ministarstvima.
Nadija Bandić, pomoćnica federalnog ministra obrazovanja i nauke, kaže da federalno ministarstvo daje podršku struci da napravi reformu nastave istorije sa što manje uticaja međunarodne zajednice.
„Oštrica vrsnih poznavalaca historijskih nauka ne da nije otupjela, nego ona zaista pogađa one aktuelne probleme u oblasti nastave historije u BiH. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, kao i dosad, daje snažnu podršku reformiranju nastave historije u BiH, sa tendencijom da se smanji utjecaj međunarodne zajednice u tom procesu i da se domaća pamet - tu mislim i na predstavnike Akademije nauka i umjetnosti i na odsjeke za historiju i na ministarstva, studente, prosvjetno- pedagoške zavode, nastavnike itd. - objedini i da zajedno idemo u kvalitativne izmjene nastavnih planova i programa i, naravno, u skladu sa reformisanim nastavnim planovima i programima, na izradu kvalitetnije udžbeničke literature koja njih prati, da bi se historija izučavala kvalitetno“, rekla je Bandićeva.
Tako je za jedne Gavrilo Princip nacionalni heroj, dok je za druge i treće terorista, a posljednji rat u BiH jedni nazivaju agresijom, a drugi ratom tri nacionalne vojske. Do sada je međunarodna zajednica pokušavala uvesti standarde. U posljednje vrijeme inicijativu preuzimaju istoričari, koji napominju da je ovaj predmet znatno reduciran i degradiran i da mu treba vratiti nekadašnji značaj.
Interpretacija istorijskih, historijskih ili povijesnih činjenica radi se na tri načina u BiH, u ovisnosti od etničke pripadnosti. Istorija pripada grupi nacionalnih predmeta, što znači da svaka etnička skupina ima pravo da izučava istoriju na svom jeziku, iz udžbenika autora svog konstitutivnog naroda i iz ugla svog etniciteta.
Slavica Kuprešanin, načelnica za srednje obrazovanje u Ministrarstvu prosvjete i kulture RS i autorica jednog od udžbenika istorije, navodi primjere izučavanja pojedinih istorijskih događaja u dva entiteta.
„Imamo sadržaje koji su nam zajednički, a kad je riječ o nacionalnoj istoriji – recimo, za Prvi srpski ustanak u udžbenicima istorije po srpskom nastavnom planu i programu je predviđeno više časova nego što je to u hrvatskom, gdje se to spominje možda u tekstu od 10 rečenica, ili bošnjačkom, ne znam tačno, možda jedna stranica ili pola - ako se mjeri na taj način. Mi se nismo mogli složiti oko Gavrila Principa - ili je junak ili je terorista, jer u bošnjačkim udžbenicima ćete naći da je terorista, a za nas je nacionalni junak“, navodi primjer Kuprešanin.
Profesor dr. Dubravko Lovrenović napominje da je ovakva situacija posljedica etnički podijeljene BiH.
„Ovo razdoblje od 1991. do 2011. godine pokazalo je da su problemi koji su nastali sa nastavom historije, sa interpretacijom historijskih događaja i posebo sa izradom udžbenika zapravo problemi paralelni onima koji su se javljali u političkom životu zemlje i da su oni koliko naslijeđeni, toliko u isto vrijeme i rezultat etničke podjele BiH. I tako je to do današnjeg dana“, ocjenjuje Lovrenović.
U važećim udžbenicima dešavanja u proteklom ratu samo su taksativno pobrojana, dublje analize, napominje Slavica Kuprešanin.
„Karakter tog rata istoričari još nisu utvrdili. Znači istoriografija koja to istražuje je jako slaba. On je u udžbenicima RS, primjera radi, tretiran da su u BiH tokom četiri godine između sebe ratovale tri nacionalne vojske - srpska, hrvatska i bošnjačka, i da su UN zaustavile taj rat. Ali da se spominju detalji tipa Srebrenica - vjerovatno u bošnjačkim udžbenicima da se spominje Srebrenica - nisu smjeli i ne trebaju u udžbenicima, jer još nije postignut konsenzus u BiH oko karaktera rata - jer mi se, naravno, u RS nikako ne možemo složiti. Mi se nismo mogli složiti oko Gavrila Principa, a kamoli oko ovog rata“, kaže ona.
Esnaf zakazao
Posljedice različite interpretacije istorijskih činjenica i šturo izučavanje događaja oko kojih ne postoji politička saglasnost u zemlji je teško ispraviti, upozorava prof. dr. Zijah Šehić.
„Fakultet ih ne može naučiti svemu onome što su oni propustili u toku svoga obrazovanja“, poručuje Šehić.
Od 1999. godine, uz posredstvo međunarodne zajednice, vršena je postepena reforma principa na kojima se rade udžbenici, usvojene su i smjernice koje su prihvatili svi ministri, i entitetski i kantonalni, ustanovljena zajednička jezgra, ali i posebni dio za svaku etničku zajednicu.
To je rezultiralo izradom nešto kvalitetnijih udžbenika 2007. godine, no vrijeme je i za njihovu reviziju, smatra profesor Lovrenović.
„S druge strane mislim da smo kao esnaf zapravo u cijelosti zakazali i da smo pustili da pored nas prolaze određeni procesi, procesi mitlogizacija, ideologizacija, zlouputreba historije u dnevno-političke ili neke druge svrhe, u čemu su ponekad mehanički, a ponekad i ciljano sudjelovali i određeni mediji, bilo printani, bilo elektronski. Mislim također da među historičarima postoji volja, postoji želja, postoji spremnost da se to stanje mijenja“, kaže on.
Istoričari su nedavno održali javnu raspravu o problemima sa kojima se susreću u nastavnom procesu i predložili kako poboljšati izučavanje ovog predmeta. Zaključke su uputili resornim ministarstvima.
Nadija Bandić, pomoćnica federalnog ministra obrazovanja i nauke, kaže da federalno ministarstvo daje podršku struci da napravi reformu nastave istorije sa što manje uticaja međunarodne zajednice.
„Oštrica vrsnih poznavalaca historijskih nauka ne da nije otupjela, nego ona zaista pogađa one aktuelne probleme u oblasti nastave historije u BiH. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, kao i dosad, daje snažnu podršku reformiranju nastave historije u BiH, sa tendencijom da se smanji utjecaj međunarodne zajednice u tom procesu i da se domaća pamet - tu mislim i na predstavnike Akademije nauka i umjetnosti i na odsjeke za historiju i na ministarstva, studente, prosvjetno- pedagoške zavode, nastavnike itd. - objedini i da zajedno idemo u kvalitativne izmjene nastavnih planova i programa i, naravno, u skladu sa reformisanim nastavnim planovima i programima, na izradu kvalitetnije udžbeničke literature koja njih prati, da bi se historija izučavala kvalitetno“, rekla je Bandićeva.