Autori: Ron Synovitz i Azerbejdžanski servis RSE
Zatvorena novinarka Hadidža Ismajilova (Khadija Ismayilova) je stajala unutar zvučno izolirane kabine u Apelacionom sudu Bakua, kada je uspjela ponovo izvijestiti o narušavanju ljudskih prava u Azerbejdžanu.
Kako je znala da sudac Ilgar Murguzov u svakom trenutku može pritisnuti prekidač i ugasiti njen mikrofon za vrijeme saslušanja održanog 19. novembra, Ismailova je demonstrirala moć svog pera tako što je na brzinu napisala dvije rečenice i pritisnula papir na staklo.
"U nedjelju, maloljetni zatvorenici u ćelijama 63 i 64 u Bloku 2 su lupali po vratima iz protesta", napisala je. "Pretučeni su i ilegalno prebačeni u samice."
Tokom godine u zatvoru, dopisnica RSE Ismajilova je nastavila raditi posao koji joj je donio mnoge nagrade prije nego je uhapšena. Nastavila je raditi na rasvjetljavanju slučajeva narušavanja ljudskih prava i korupcije vlasti u ovoj kaspijskoj zemlji bogatoj naftom. Kaže da neće prestati.
Da bi obilježila prvu godišnjicu u zatvoru, Ismailova je ove sedmice prenijela poruku za RSE preko svoje porodice iz zatvora za žene u Bakuu, gdje je prebačena 27. novembra da odsluži sedam i po godina zatvorske kazne.
"Još uvijek sam na svom putu", navela je u poruci 3. decembra. "Nastavljam svoju borbu. Kao i prvog dana kada sam stigla u zatvor, i dalje imam osmijeh na licu i smisao za humor. Na suđenjima sam se osjećala kao pobjednica."
Ismajilova ismijava presudu za poreznu utaju i prijevaru izrečenu u septembru, opisujući slučaj kao neuspjeli pokušaj da je ušutkaju i diskreditiraju njene izvještaje o korupciji na najvišem nivou vlasti predsjednika Ilhama Alijeva (Aliyev).
Umjesto da šuti, ona je govorila o navodnim zlostavljanjima unutar azerbejdžanskog pravnog sistema i u Kurdaxani pritvoru van Bakua, gdje je zadržana skoro godinu dana nakon što je uhapšena 5. decembra 2014. godine.
Moć pera Ismajilove je pokazana kroz brzu reakciju vlasti na njene napisane navode za vrijeme saslušanja 19. novembra.
Kasnije istog dana, u posjetu joj je stigao predstavnik azerbejdžanske Komisije za ljudska prava koji je obećao istražiti njene navode.
Ismajilova je naglasila da određivanjem samice za maloljetne zatvorenike Azerbejdžan narušava ljudska prava kao članica Vijeća Evrope i potpisnica Konvencije za prava djeteta Ujedinjenih naroda.
Dva dana kasnije, Rašid Rumzadeh (Rashid Rumzadeh), čelnik Državne grupe za prevenciju vladine Komisije za ljudska prava, je objavio da je provedena istraga.
Rumzadeh je naveo da su maloljetni zatvorenici prekršili pravila centra za pritvor i da su prebačeni u druge ćelije, ali je negirao navode da su prebačeni u samice.
Pjesmom za slobodu
Čekajući suđenje u svojoj ćeliji u Kurdadžani zatvoru, Ismajilova je pjevala arije. U početku su se njeni cimeri žalili na ovu neobičnu dnevnu rutinu. Ipak, Ismailova ih je omekšala nakon što im je objasnila da imaju pravo pjevati. Kaže da pjeva zato što ona i drugi zatvorenici to mogu, te da je neophodno ne samo znati svoja prava, nego ih i iskorištavati svaki dan.
Ismajilova je zaslužila poštovanje drugih zatvorenika mnogim svojim djelima. Prilikom jednog dolaska na sud, spomenula je da zatvorenici u Kurdaxani centru ne dobijaju prepisanu količinu mesa. Odmah nakon toga, uprava zatvora je povećala dnevnu dozu mesa svim zatvorenicima.
Ismajilova je, također, pomogla jednoj mladoj djevojci da joj se ukine pritvor pred suđenje u Kurdaxaniju tako što je napisala njenu molbu. Oko 90 posto knjiga koje su prijatelji poslali Hadidži još uvijek kruži zatvorom, jer ih je ona poklonila drugim zatvorenicima nakon što ih je pročitala.
Zbog operacije stomaka odmah nakon što je zatvorena, Ismailova ima pravo na dostavu domaćih jela koje spravlja njena majka. Njena majka je uvijek donosila dodatne porcije i kada bi čuvari dozvolili isporuku, Ismailova bi dijelila svoju hranu sa drugim zatvorenicima u ćeliji.
Prenošenje poruka
Vlasti su pokušale spriječiti Ismailovu da podnosi izvještaje iz zatvora. Većina pisama koje je napisala je zaplijenjena i nikada isporučena. U nekoliko navrata, čuvari su pretresli njenu ćeliju i zaplijenili njene bilješke - uključujući i sudske materijale koje je pripremala za svoju odbranu i komunikaciju koju je razmjenjivala sa advokatom.
Uprkos tome, Ismajilova je pred sudom predstavila mnoge dokumente porodice predsjednika Alijeva van države.
Unutar svoje zvučno izolirane kabine, lukavo je izbjegla mikrofon koji kontroliše sudija tako što je rekla da posjeduje određenu imovinu i offshore kompanije u Panami, Dubaiju i Velikoj Britaniji. Odmah se izvinila zbog "greške", i dodala da je mislila reći da su vlasnici članovi predsjednikove porodice.
Ismajilova je, također, uspjela prokrijumčariti neke bilješke, uključujući i pisma koja je objavio "Washingron Post" i dvije novinarske organizacije s kojima je surađivala prije hapšenja - RSE i Projekt izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji.
U pismu napisanom u februaru, Ismajilova je navela: "Nije lako gurati pravdu naprijed, ali uvijek vrijedi pokušati. Čak i kada je rezultat neuspjeh, zarad pravde i nas samih, 'zašto' je važnije od 'kako' i 'kada'."
U drugom pismu prokrijumčarenom u martu, Ismailova je opisala kako su joj vlasti uskratile pravo na posjetu članova porodice i advokata.
Napisala je: "Borba između dobra i zla se nastavlja, i najbitnije je da ova borba ne prestane... Zatvor nije zastrašujući za one koji pokušavaju popraviti iskrivljenu vagu ili za one koji se suočavaju sa prijetnjama zbog ispravne stvari. Jasno vidimo za šta se moramo boriti."
Ismajilova je, također, završila azerbejdžanski prijevod romana "Djeca drveta žakaranda" iranske spisateljice Sahar Delijani - priče koja daje glas hiljadama političkih zatvorenika ubijenih za vrijeme čišćenja iranskih zatvora 1988. godine. Uspjela je prokrijumčariti svoj prijevod iz zatvora da bi bio objavljen.
Očekivanja
Ismailova kaže da njeni čuvari povećaju pritisak na nju svaki put kada njen prokrijumčareni uradak bude objavljen. Prebačena je u samicu nakon što su njena pisma poslana u februaru i martu objavljena van zemlje.
Kasnije je napisala da je pozitivna strana kazne bila pogled na drvo sa prozora njene samice.
Vlasti su započele pretrage tjelesnih šupljina njenih advokata i članova porodice u pokušaju da ih spriječe da prokrijumčare njene bilješke.
Sudac Murguzov je 25. novembra odbacio žalbu Ismajilove.
Nakon što je prebačena u karantin u novom zatvoru, Ismailova navodi da očekuje i da će njene nove žalbe biti odbačene na Vrhovnom sudu države.
Kada ta žalba propadne, planira predstaviti svoj slučaj Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, gdje će tvrditi da je njeno pravo na pravično suđenje narušeno na mnoge načine, uključujući zapljenu dokumenata odbrane, zabranu privatnih sastanaka sa advokatima i isključivanje tona tokom njenih svjedočenja.
U međuvremenu, navodi da željno isčekuje završetak procesa privikavanja u ženskom zatvoru, kada će biti smještena među ostale zatvorenice i gdje će moći dokumentovati sva narušavanja prava kojima bude svjedočila.
