Povodom učešća Australije u međunarodnoj koaliciji protiv ISIS-a, Hamish Macdonald za Guardian se osvrnuo na poznanice i nepoznanice, na prvi pogled, angažmana sa jasnim ciljem
Potpuno je irelevantno koju terminologiju je australijska vlada odabrala da bi odrbaranila svoje učešće u novom ratu jer proglašeni neprijatelj ISIS već postavio uslove.
Na sastancima u UN-u ove sedmice fokus će biti na prijetnji koju predstavlja ISIS i kako će svijet odgovoriti. Australijska vlada se obavezala da će pomoći, ali nije objašnjeno što podrazumijava to što se se zove „rat“. U ovakavim okolnostima svima mora biti jasno u kakvu se situaciju ulazi.
Raspoređevanjem 600 jakih trupa u Ujedinjenim arpskim emiratima (UAE) zajedno sa osam Super Hornet borbenih aviona, aviona za nadgledanje (Wedgetail), te transportnim avionom, Australija se svrstala uz Amerikom predvođenu vojnu kampanju u Iraku a po svemu sudeći i Siriji.
U krajnjem slučaju je potpuno irelevntno koju terminologiju vlada bira jer je proklamovani neprijatelj, ISIS, već postavio uslove. Oni su proglasili sveti rat, a sada je međunarodna zajednica odgovorila baš kako su džihadisti željeli.
Sekretar za štampu Bijele kuće Josh Ernest nedavno je potvrdio da su “SAD u ratu sa ISIL-om na isti način na koji su u ratu sa Al Qaeda-om“. I 13 godina nakon što su se pridružili „ratu protiv terora“, Australija je sada opaet dio tog rata.
Obamina administracija radi najbrže moguće na sastavljanju široke međunarodne koalicije uoči početka Generalne skupštine UN-a ove srijede.
Ovo grupisanje saveznika mnogo je šire od one takozvane „kolicije spremnih“ Georga W.Busha. Saradnja 30 država, uključujući 10 arapskih, daće ovoj akciji nivo legitimnosti koja je izostala prilikom intervencije u Iraku 2003.
Kako god bilo, dok Australija ide ovim putem vijedno je razmotriti sastav međunarodne kolicije i njene kompetencije, kao i njene protivurječenosti, i agende onih koji su uključeni.
Australija se uključuje u koaliciju predvođenu SAD uz Veliku Britaniju, Francusku i druge zapadne saveznike.Od 10 arapskih država koje su uključene, sunitske Saudijska Arabija i UAE će biti najspremnije učesnice, i iskazale su spremnost i za izvođenje vazdušnih udara.
Van ove formalne koalicije, Iran već podržava svoje šiitske saveznike u Iraku protiv ISIS-a, dok vlada u Damsku poručuje da se u bilo koju vojnu akciju protiv ISIS-a na teritoriji Sirije i oni moraju uključiti.
I tako, dok Iran i Sirija možda nijesu najpoželjniji saveznici koalicije predvođene Zapadom, oni su bez sumnje ujedinjeni protiv zajedničkog neprijatelja.
Iako nam možda odgovara ova slika borbe u binarnim uslovima, borbe dobra protiv zla, postoji jedna važna činjenica koju ne treba ignorisati. Ovaj je rat uvukao jedne sa drugima u jedan neugodan konglomerat prirodnih saveznika i prirodnih neprijatelja na jednoj strani i suprostavio ih protiv jednog jednako zbrkanog konglomerata saveznika na drugoj strani.
U ovoj međunarodnoj koaliciji ne postoji čak ni jasan set vrijednosti u samim temeljima agende i možda, što još više zabrinjava, ne postoji jasan cilj.
Jedan dio članica koalicije biće zadovoljan slabljenjem operativnih kapaciteta ISIS-a. Drugi će željeti da vide ISIS uništen u potpunosti, šta god to značilo.
Ni jedan uvjerljivi argument do sada nije ponuđen o tome kako će bombardovanje specifičnih ciljeva u Iraku i Siriji pomoći uništenju jedne ideologije koja se širi kao kancer radikalizujući ograničen ali zabrinjavajući broj nezdovoljnih mladih muslimanskih muškaraca i žena širom svijeta uključujući i zapadni Sidnej.
Komplikacija u ovom scenariju biće još i više kod podcrtavanja ciljeva za neke članice ove međunarodne koalicije. Sunitske vlade Saudijske Arabije i UAE odavno žele vidjeti okončanje dominacije alavitskog režima Bašara al Asada, sa njegovim vjernim saveznicima u šiitskom Iranu i šiitskom Hezbolahu u Libanu. U nedjelju je zamjenik ministra vanjskih poslova Sirije, Faisal Makdad, ukazao na suštinu opisujući takav pristup kao „veoma opasnu igru“.
Jasno je da lideri Australije vjeruju da ova vojna vježba ima dobre i jasne namjere, ali će gotovo neizbježeno biti shvaćena u regionu tako da sunitske arapske države uz zapadne saveznike bombarduju radikalne sunitske muslimanske mete unutar dominantno šiitskog Iraka i takođe alavitima predvođenu Siriju.
Zvuči komplikovano i kao potencijalna katastrofa? Jeste.
I to nas dovodi do toga da postoji velika vjerovatnoća da će biti zamagljena linija između radikalnih sunitskih ciljeva i drugih meta u Iraku i Siriji.
Ako, na primjer, sunitska plemena na sjeverozapadu Iraka nijesu uspjeli da uvuku u tor sada mnogo inkluzivnije nacionalne vlade u Bagdadu, kako će onda kolicija praviti razliku između njih i radikala.
Rizik je da ono što mi u Australiji možemo vidjeti kao jasnu liniju razdvajanja između ISIS-a i ostatka civilizovanog svijeta, na Bliskom istoku može biti shvaćeno sa mnogo više nijansi, odnosno zamagljenije. Istini za volju, ovaj rat ima mnoštvo borbenih linija i dok je Australiji možda jasno gdje stoji, neće u potpunosti biti jasno na kojim pozicijam stoje njeni partneri.
Australijska vlada može misliti da jednostavno nema drugog izbora nego da se obaveže na učešće. I neće biti usamljena u takavom zaključku. Ali ako idemo u bitku, trebalo bi prvo da znamo da li je to zaista “rat”, na čijoj smo strani i za što se tačno borimo.
