Priče o masovnom iseljavanju bh. građana u zemlje Evropske unije su gotovo svakodnevne, a sve je više onih kojih se pripemaju na odlazak, u potrazi za boljim životom.
Donosimo priču o Novotravničanki koja je prije nekoliko godina preselila u Francusku, gdje je nedavno pokrenula i vlastiti biznis kojim, među ostalim, promovira kuhinju svoje zemlje.
Karmela Grabovac, (35), odselila je iz Novog Travnika u Francusku prije deset godina. Sa suprugom i dvoje djece, danas stanuje u Lionu, trećem po veličini gradu u Francuskoj.
„Kad sam tek došla, nisam radila, nisam mogla dobiti papire. Morala sam naučiti jezik. Prvi dojam nije bio baš ugodan, jer se Francuska totalno razlikuje, po mentalitetu, po načinu življenja, od Bosne i Hercegovine, u kojoj sam ja do tada živjela. U početku mi se činilo da ljudi nisu dovoljno gostoljubivi, da nisu dovoljno srdačni kao mi. Prvih šest mjeseci sam se htjela vratiti nazad", bili su prvi utisci Karmele Grabovac
Nakon kriznog perioda, privikavanja na novi jezik, kulturu i ambijent, ova Novotravničanka danas je suvlasnica malog restorana u centru Liona. S obzirom na to da joj se suprug, koji je rođen u Francuskoj, i ranije bavio ugostiteljstvom, odlučili su iskoristiti činjenicu da stanuju u gradu koji je centar francuske gastronomije, te otvoriti restoran kojeg Francuzi nazivaju Fast food Istočne Evrope.
„Pošto sam ja u Bosni završila medicinsku školu i moja diploma nije priznata u Francuskoj, nikako nisam mogla raditi taj posao. Onda sam došla na ideju da otvorim nešto 'naše', nešto s područja Balkana, bivše Jugoslavije, što nema gore. Udružila sam se s jednom prijateljicom koja je iz Sarajeva, i odlučile smo se da otvorimo, što bi neki rekli, fast food Istočne Evrope. Tu se najviše prodaju pite, sve vrste pita. Dosta njih, kad kažem da dolazim iz Bosne i Hercegovine, već zna gdje je Bosna i Hercegovina, neki su bili, više u Hrvatskoj nego u BiH, neki su pite već jeli, neki su prvi put probali to, i jako im se svidjelo", govori o periodu nakon privikavanja Grabovac.
Za Bosnu i Hercegovinu je uobičajena priča o brojnim birokratskim preprekama koje otežavaju poslovanje, pa je za pokretanje biznisa potrebno prikupiti i do 200 različitih dokumenata, ali ni put za otvaranje restorana u Francuskoj nije bio lagan.
„Ispočetka je bilo jako teško. Kad smo tražili kredit za to, dosta banaka nam je odbilo kredit jer nisu vjerovali u taj proizvod i da će to uspjeti. To im je bio nepoznat proizvod i nisu znali kako će proći na tržištu. Trebalo nam je godinu dana da otvorimo restoran, papirologija je užasna i u Francuskoj. Znači, samo od vanjskog izgleda lokala – oni vam odobravaju koja će biti boja fasade, ne možete vi birati, određuju kako će unutra biti uređeno, znači, ništa ne odlučujete vi, već ministarstva, u urbanizmu", kaže ona.
U Lionu danas živi veliki broj nekadašnjih stanovnika bivše Jugoslavije, a u bh. dijaspori najviše je ljudi iz Istočne Bosne. Kako kaže tridesetpetogodišnja Novotravničanka, nacionalne podjele koje su na Balkanu prisutne još od ratnih devedesetih, u Francuskoj se ne vide, a borba za bolji život, daleko od domovine, ujedinila je doseljenike iz zemalja bivše Jugoslavije.
„Gore nemate izbora, ne možete baš birati s kim ćete se družiti, a mislim da bih željela naš mentalitet, da bi se družili skupa, jer su isti običaji, isti je način razmišljanja, i mislim da se zbog toga oni najviše druže skupa."
Karmela Grabovac sa obitelji posjećuje Bosnu i Hercegovinu svake godine, u nadi da će konačno vidjeti neke pozitivne promjene kojima će vlasti zaustaviti iseljavanje i približiti Bosnu i Hercegovinu Evropskoj uniji, i što je najbitnije – standardima koji u njoj vladaju. Međutim, kako kaže, za sada je svaki dolazak u rodni grad rastuži, jer se napredak ne vidi i sve je manje tragova da je to nekada bio grad razvijene industrije, koja je privlačila ljude iz cijele bivše Jugoslavije.
„Djeluje mi tužno zato što dolazim ovdje iz godine u godinu i vidim da se ništa ne mijenja. Primijetim da mladi odlaze, nema zapošljavanja, nema posla. Kad se vratim, meni su tu uspomene na vremena kada je Novi Travnik bio grad mladosti, kada je bio lijepi grad, kada mladi nisu odlazili. Ja ovdje dolazim iz nade da će se to ipak uspjeti srediti i da će ići nabolje", zaključuje Karmela Grabovac.
Facebook Forum