Dostupni linkovi

Iransko strpljenje na testu pod pritiskom SAD


Iranski predsednik Hasan Ruhani (desno) u inspekciji nuklearnog postrojenja u Teheranu.
Iranski predsednik Hasan Ruhani (desno) u inspekciji nuklearnog postrojenja u Teheranu.

Iran povećava pritisak na Vašington i njegove saveznike odstupanjem od politike "strateškog strpljenja" i odgovorom na američku kampanju "maksimalnog pritiska" - koja je značajno smanjila izvoz nafte iz Irana, što je bio veliki izvor prihoda, i time dovela do privrednog pada, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Teheran je nedavno naznačio da je spreman da nastavi osetljive nuklearne aktivnosti i poremeti bezbednost u strateškom Ormuskom moreuzu, glavnoj ruti za globalno snabdevanje naftom.

Ta odluka, međutim, povećava opasnost za grešku u računici Teherana i vojni sukob sa SAD, upozoravaju analitičari.

"Iran pokušava da odgovori na pritisak SAD svojim pritiskom kako bi primorao međunarodnu zajednicu da deluje ili da SAD ustuknu", rekla je analitičarka Rand korporacije (Rand Corporation) Arijana Tabatabai (Ariane), koja veruje da je nedavni razvoj događaja doveo do "nove faze" u tenzijama između Vašingtona i Teherana.

"Izazov je što Iranci možda misle da mogu kontrolisati sadašnju eskalaciju, ali mogu izgubiti tu kontrolu veoma brzo i završiti s više nego što su očekivali", dodala je Tabatabai.

Teheran je najavio 17. juna da će za 10 dana nadmašiti ograničenje o zalihama uranijuma prema nuklearnom sporazumu iz 2015. između Irana i svetskih sila, kojim je ograničen iranski nuklearni program u zamenu za popuštanje razornih ekonomskih sankcija.

Tim potezom Iran bi prekršio ključni element nuklearnog sporazuma koji je Teheran nastavio da poštuje iako su se SAD prošle godine povukle iz sporazuma i vratile razorne sankcije.

Iranci spaljuju sliku američkog predsednika Donalda Trampa tokom demonstracija ispred ambasade SAD u Teheranu posle povlačenja Vašingtona iz nuklearnog sporazuma u maju 2018.
Iranci spaljuju sliku američkog predsednika Donalda Trampa tokom demonstracija ispred ambasade SAD u Teheranu posle povlačenja Vašingtona iz nuklearnog sporazuma u maju 2018.

Najava Irana usledila je posle napada na dva naftna tankera u Omanskom zalivu, za koje su SAD okrivile Teheran.

Vašington je takođe okrivio Teheran za prošlomesečne napade na brodove s naftom blizu obale Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Iranski zvaničnici, koji su više puta pretili da će zatvoriti Ormuski moreuz, negirali su umešanost u napade na brodove, okrivljujući za incident "neprijatelje" Teherana, uključujući SAD.

Zvaničnici su takođe javno odbacili ponudu predsednika SAD Donalda Trampa (Trump) za pregovore s najvišim autoritetom u zemlji, vrhovnim liderom Alijem Hameneijem, tvrdeći da Tramp nije "vredan" razmene poruka.

'Nije ostalo puno vremena'

Načelnik generalštaba iranskih oružanih snaga Mohamad Bageri rekao je 17. juna da će, ako Islamska Republika odluči da blokira Ormuski moreuz, to uraditi otvoreno i tako da "nijedna kap nafte ne prođe".

Ali Vaez, projekat direktor za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi (ICG), rekao je za RSE da je kampanja "maksimalnog pritiska" Trampove administracije dovela do kraja "iransku politiku maksimalnog strpljenja".

Vaez je ocenio da je iranski odgovor i dalje "odmeren i reverzibilan", ali dodaje da će "pre ili kasnije prekršiti nuklearni dogovor ili napraviti grešku koja bi mogla dovesti do regionalnog požara".

Vaez veruje da Iran pokušava da izvrši pritisak na preostale strane u nuklearnom dogovoru - Veliku Britaniju, Kinu, Francusku, Nemačku i Rusiju - da pomognu toj zemlji da prebrodi sankcije SAD i odvrate SAD od daljeg povećavanja pritiska.

Portparol Iranske organizacije za atomsku energiju Behruz Kamalvandi je 17. juna u nuklearnom postrojenju s teškom vodom u Araku rekao da evropske zemlje još imaju vremena da deluju kako bi spasile dogovor. Članice EU zasad nisu aktivirale finansijski mehanizam napravljen da se pomogne Iranu da zaobiđe sankcije SAD i da ima ekonomske koristi od sporazuma.

Portparol Iranske organizacije za atomsku energiju Behruz Kamalvandi.
Portparol Iranske organizacije za atomsku energiju Behruz Kamalvandi.

On je, međutim, upozorio da bi Iran mogao ponovo aktivirati reaktor za proizvodnju plutonijuma, koji se može koristiti za pravljenje nuklearnog oružja.

"Poruka koju smo pokušali da pošaljemo Evropljanima danas jeste da im nije ostalo puno vremena", rekao je Kamalvandi.

Ali Ansari, direktor Instituta za iranske studije na Univerzitetu Sent Endruz, rekao je da Iran želi da pošalje poruku spoljnom svetu da "može odgovoriti na rast pritiska i ispuniti neke od pretnji koje je iznosio proteklih nekoliko nedelja".

Ta mera bi takođe mogla biti pokušaj Teherana da kupi vreme i dobije uticaj.

"Iran ne želi da pomaže Trampu da bude ponovo izabran i neki političari u Teheranu su tvrdili da bi pregovori doneli korist predsedniku (SAD)", rekao je Sanam Vakil, viši saradnik istraživač na Programu za Bliski istok i severnu Afriku na Kraljevskom institutu za međunarodne odnose iz Londona (poznat kao Četam haus - Chatham House).

"Istovremeno, ipak, oni se klade na šansu da će s novim predsednikom (ako Tramp izgubi na predsedničkim izborima 2020), uslovi pregovora biti manje strogi", dodao je Vakil.

'Izbaždareni odgovor'

Hosein Alizadeh, bivši iranski diplomata i istraživač u Institutu za istraživanje mira na Univerzitetu Tampare u Finskoj, rekao je za RSE da spolja deluje da Iran pokušava da pokaže da je spreman za sukob – "čak i za rat".

On, međutim, kaže da se mere koje je Teheran do sad preduzimao svode na "veoma sporu" promenu i izbaždareni odgovor na intenzivan pritisak s kojim se suočava.

Alizadeh veruje da Teheran nije odgovoran za napad 14. juna na norveški brod "Front Altair" i japanski "Kokuka kurejdžs" (Kokuka Courageous) južno od Ormuskog moreuza.

"Nema smisla da Iran napadne tankere dok se (japanski premijer) Šinzo Abe sastaje s Hameneijem u uslovima pritiska s kojima se zemlja suočava", rekao je Alizadeh za RSE, mada je dodao da njegova procena ne negira činjenicu da je Islamska Republika u prošlosti bila umešana u "aktove sabotaže".

Drugi analitičari, posmatrači Irana i sadašnji i bivši zvaničnici SAD rekli su da dokazi, mada nisu konkluzivni, ukazuju na Iran.

"Nema spora da Iran stoji iza napada", rekao je 16. juna Adam Šif (Schiff), predsednik Odbora Predstavničkog doma za obaveštajna pitanja.

"Mislim da su dokazi veoma snažni i ubedljivi; zapravo mislim da je to greška Irana prve klase", rekao je Šif za američku televiziju CBS tokom vikenda.

Uprkos brzoj eskalaciji tenzija, i SAD i Iran tvrde da ne žele rat.

"Sjedinjene Američke Države ne žele sukob s Iranom", rekao je 17. juna vršilac dužnosti ministra odbrane Patrik Šanahan (Patrick Shanahan), kada je najavio razmeštanje još 1.000 vojnika na Bliski istok.

On je rekao da taj potez ima za cilj da "obezbedi sigurnost i dobrobit" vojnom osoblju SAD koje radi širom regiona i da štiti nacionalne interese SAD.

Dan kasnije iranski predsednik Hasan Ruhani je rekao da njegova zemlja ne želi da "vodi rat ni sa jednom državom".

XS
SM
MD
LG