Sarajevo i Tuzla su domaćini radionica o temi "Proizvodnja novog otpora u društvenim i umjetničkim praksama". Uvodničari su iranski umjetnici - Elham Malekpour, Maryam Sheikh i Babak Salimzadeh - koji su zbog svog pisanja i aktivizma prograni iz matične zemlje. Nastavljaju sa svojom bitkom, ali u egzilu. Njihovo gostovanje u Sarajevu (30. septembra) i Tuzli (1. oktobra) omogućili su PEN International, PEN Bosne i Hercegovine, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, te Međunarodna galerija portreta Tuzla.
Za bilo kojeg umjetnika i društvenog aktivistu nasilno protjerivanje iz vlastite zemlje jeste napuštanje jednog prostora, ali je za umjetnika - u ovom slučaju književnika - jezik njegova domovima.
Zbog pisanja "nekorektnih tekstova", prevođenja "zabranjenih štiva" i društvenog aktivizma, Elham Malekpour je u septembru 2013. prograna iz rodnog Irana. Sada živi u Holandiji.
"Pokušavamo prevazići granice - geografske i jezičke. Riječ je o izuzetno teškoj situaciji, jer je boravak u egzilu težak sam od sebe, a budući da propitujemo dešavanja u Iranu, i to nam dodatno otežava rad. Trudimo se nastaviti dalje", kaže Elham za RSE.
Ipak, život u izgnanstvu - koliko god paradoksalno zvuči - omogućio je njoj i ljudima poput nje veću umjetničku slobodu.
"Knjige koje sam uspjela objaviti u egzilu ne bih mogla objaviti u Iranu. Konkretno, prevodila sam i objavljivala poeziju osoba queer orijentacije. U Iranu bi objavljivanje takve poezije predstavljalo problem", navodi Elham.
Ona ističe da pisci u Iranu, ukoliko imaju drugačije stavove od onih koje zastupa vlast, nemaju baš mnogo izbora.
"Ili ćete pisati hermetički zatvorene i teško razumljive tekstove kako biste 'pobijedili' sve te cenzorske prepreke, ili se možete pomiriti sa činjenicom da, ukoliko pišete otvoreno, vaša djela neće biti javno publicirana već vam ostaju na raspolaganju razni underground izdavači, internetski portali i slično. Dakle, u Iranu je književnik pod velikim ograničenjem, a takvu situaciju smo svojim odlaskom izbjegli", ističe Elham.
Bez obzira gdje živjeli, ističu ovim mladi umjetnici, to ih ne sprečava da svojim stvaralaštvom otvoreno kritikuju iransko društvo. Naravno, zajednički aktivizam dopire do većeg broja ljudi.
"Rijetko sam djelovao samostalno kao umjetnik, već u okviru različitih grupacija, ali i u saradnji sa različitim pokretima počevši od studentskog, pokreta žena do queer pokreta. U okviru tih, nazovimo underground organizacija, ljudi se međusobno druže i njihovo stvaralaštvo utiče na druge. Činjenica je i da je 'vodeća' politika uvijek jača, te da su oni stalni normativi toliko jaki da ih je teško prebroditi u kratkom vremenu naročito umjetnošću", kaže Babak Salimzadeh koji je, usljed stalnih privođenja zbog svog načina pisanja i aktivizma, bio primoran da napusti Iran. Prije dvije godine otišao je u Tursku, potom u Švedsku. Njegova trenutna adresa je u ovoj skandinavskoj zemlji.
U Iranu je izražena potreba za jednom, kako ističe Babak, egzistencijalnom književnošću.
"To je književnost koja će biti dostupna svima i koja će svima pružiti odgovore na životno važna pitanja. Naravno, nije umjetnost jedina. Tu su različiti javni skupovi i društvene demonstracije kroz koje ljudi izražavaju kolektivnu svijest i osjećaje", kaže Babak za RSE.
Podvojenost medijske sfere jedan je od ključnih problema iranskog društva.
"U Iranu imamo medije koje, poput BBC-ja na perzijskom jeziku i drugi, pružaju jednu sliku Irana koja je poprilično negativna i koja ne odgovara istini. S druge strane, imamo državne medije koji pružaju jednu ideologiziranu, pa i islamiziranu sliku društva koja, takođe, ne odgovara istini. Bez obzira na medijsku sliku, mi umjetnici nastavljamo da sa otporom i radom ukazujemo na probleme kakvi doista jesu", kaže Maryam Sheikh. Ona je podrškom PEN Internationala dobila priliku da napusti Iran. Zaputila se u Švedsku. Dvogodišnji program pomoći polako ističe, a njen status još uvijek nije rješen.
Umjetnost, prvenstveno književnost i kinematografija, može pozitivno djelovati na društvo. Međutim, problem je sama dostupnost te umjetnosti građanstvu, naročito radništvu.
"Pokušavali smo i nastavljamo pokušavati umnožavati vrijedne knjige kako bi prodrijeli do svih društvenih slojeva. Umjetnost ima svoje mjesto, ali ostaje problem njene distribucije i komunikacije sa onima kojima se obraća", navodi Maryam.
O stvarnoj društvenoj zbilji Irana ne mogu progovarati uređena gradska jezgra iranske prijestolnice, navodi naša sagovornica.
"Ne mogu lijepi pasaži ili moderne robne kuće oslikavati stvarni život Iranaca. Ti velelijepni prodajni centri su nastali u jednoj nepoštenoj privatizaciji i oni su ogledalo negativnih stvari koje su se desile u Iranu. Slika stvarnog Irana je underground Iran, Iran koji živi daleko od očiju javnosti i koji se medijski ne reflektuje niti na bilo koji način. Mi želimo predstaviti Iran onakav kakav jeste. Međutim, umjetnici koji djeluju u Teheranu su u boljoj poziciji nego oni koji djeluju van prijestolnice. U unutrašnjosti zemlje imamo mnoštvo mladih ljudi koji stvaraju jako vrijedna umjetnička ostvarenja, a koja su teško u prilici da publiciraju jer su udaljeni od glavnog grada. I to su neka pitanja o kojima govorimo, a o kojima se rijetko u Iranu govori", navodi Maryam za RSE.
Ideja o posjeti ovo troje mladih Iranaca Bosni i Hercegovini je proizašla sa skupa PEN Internationala održanog u maju 2015., posvećenog piscima u zatvoru, naročito pravima LGBTIQ populacije.
"U sklopu tog sastanka, odlučili smo da napravimo nešto kao QUniversity, odnosno Queer University, i da počnemo da pravimo 'Queer arhivu' koja će da postavi pred sebe jako bitnu stvar – pravo na znanje, odnosno kako znamo ono što znamo i kako možemo da prikupimo sve ono što ne ulazi u sastav književnosti ili se ne vrednuje kao književnost. To je početak 'Queer arhiva', a budući da se održava i u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH – to je jedan iskorak, da se tako nešto dešava u jednoj državnoj instituciji u Bosni i Hercegovini", navodi za RSE Damir Arsenijević, teoretičar književnosti i psihoanalize iz Tuzle.
Namjera radionica "Proizvodnja novog otpora u društvenim i umjetničkim praksama" i ostalih planiranih aktivnosti je, prema riječima Arsenijevića, napraviti spoj Irana i BiH koji nije uobičajen za Bosnu i Hercegovinu.
"Zato što se Iran obično predstavlja u svijetu i kod nas kao jedna vrsta crne rupe, kao nešto što je potpuno represivno i gdje se ništa ne dešava, a baš kao što se BiH predstavlja svijetu. Situacija je, zapravo, potpuno obrnuta. Imamo ljude koji misle jako aktivistički i njihova umjetnost je vrhunska. Ovo je pokušaj da se napravi razmjena između Irana i Bosne i Hercegovine na drugačijim osnovama", pojašnjava Arsenijević.
Instrumentalizacija Bliskog istoka
Govoreći o aktuelnoj situaciji i procesima na Bliskom istoku, Babak navodi da su narodi ovog područja u posljednjih nekoliko desetljeća, iskusili brojne revolucije. On tvrdi da su posljednja dešavanja na Bliskom istoku proizvod procesa neoliberalizacije društva.
"To su procesi koji su izvana potaknuti. Ne možemo zamisliti da su ovakva društvena zbivanja mogla izroditi nazadna ili divlja društva. Da bi se dešavali procesi neoliberalizacije društava, obično je u sklopu tih nacrta potrebno prvo stvoriti ružna i tragična iskustva. Na kraju krajeva, imali smo i primjer Bosne i Hercegovine, genocid i ostali ratni zločini. Dakle, kod ljudi su se nagomilala grozna iskustva, a nakon tih iskustava imamo društvene procese poput privatizacije ili neoliberalizacije u kojima se ljude dovedu u situaciju da pomisle kako i ne postoji neka druga alternativa. Stvara se utisak da je bolje prihvatiti te 'razvojne procese' nego prihvatiti ratove, razaranja i stradanja. Slična se stvar sada dešava i na Bliskom istoku", ističe mladi Iranac.
Babak smatra da se, i pored svog tog mraka, na Bliskom istoku dešavaju i svjetli primjeri.
"Naprimjer, područje Kobanea ili Rožava u kojima su ljudi uspjeli da se samoorganizuju, odbrane svoje prostore, ali i da organizuju život i društvo po svojoj mjeri - društvo u kojem će dominirati bratstvo, ravnopravnost, prava žena, dakle one ideje za koje oni smatraju da su istinski bitne", riječi su Babaka.
"Imperijalističke zemlje, prvenstveno Sjedinjene Američke Države, učestvuju direktno u tim zbivanjima i u skladu sa vlastitim, naročito ekonomskim, interesima. Činjenica je da su - gdje god su se na Bliskom istoku dešavali ustanci, revolucije i pobune - uvijek u blizini neka naftna polja, i to nipošto ne može biti slučajno", kaže Maryam.
Elham je stava da postoji organizovano, odnosno usmjereno djelovanje na zemlje Bliskog istoka.
"Samo uzmimo u obzir različite grupe koje su se formirale proteklih godina – od talibana u Pakistanu i Afganistanu, do onoga što se danas dešava u Siriji. Podsjetimo da prve formacije koje su formirane u Siriji, a koje su se 'borile' protiv Assada (Bashar al-Assad, predsjednik Sirije), bile su izravno podržavane od Amerike, pa smo u vrlo kratkom vremenu vidjeli u šta su se te formacije pretvorile – koliko su među njima opozicionari, a koliko neki drugi. Dakle, instrumentalizacija tih dešavanja na Bliskom istoku svakako postoji", zaključuje Elham Malekpour.
