Izgledi za sveopšti rat na Bliskom istoku porasli su nakon što je Iran 1. oktobra pokrenuo masivan raketni napad na Izrael.
Izrael je zaprijetio odmazdom, podstičući zabrinutost zbog prekida protoka nafte i gasa iz regiona bogatog energentima.
Cijene nafte su globalno već porasle za devet odsto od iranskog napada, koji je uslijedio u jeku izraelskog dugogodišnjeg rata u Pojasu Gaze i njegove invazije na južni Liban početkom oktobra.
Konflikt punih razmjera između Izraela i Irana mogao bi da ugrozi međunarodno snabdevanje energentima i izazove šokove širom globalne ekonomije, upozoravaju stručnjaci. Zašto?
"Veliki poremećaji u regionalnom izvozu nafte i gasa će vjerovatno imati materijalni uticaj na globalnu ekonomiju", rekao je Farzan Sabet, viši naučni saradnik na Dilomskom institutu u Ženevi.
Čin agresije
Izraelski mediji izvještavaju da bi Izrael mogao da cilja na nuklearna postrojenja u Iranu ili na postrojenja za gas i naftu.
Američki predsjednik Joe Biden je upozorio Izrael na gađanje naftnih postrojenja u Iranu, koji jedan od najvećih proizvođača ovog energenta u svijetu. Iran je upozorio da će bilo koji napad na njegvu infrastrukturu "provocirati još jači odgovor" Teherana.
Ako Izrael izvrši veliki napad na iranska naftna ili gasna postrojenja, Teheran bi mogao da "pribjegne pritisku na važne tranzitne tačke kao što je Ormuški moreuz", rekao je Sabet.
Iran godinama prijeti da će blokirati strateški Ormuški moreuz, kroz koji protiče petina svjetskih zaliha nafte.
"Ormuški moreuz je ključan za globalnu ekonomiju", rekao je Neil Quilliam, stručnjak za energetsku politiku i geopolitiku u londonskom institutu Chatham House.
Katar, jedan od najvećih svjetskih proizvođača prirodnog gasa, takođe koristi Ormuški moreuz za izvoz.
Takođe postoji zabrinutost da bi Teheran mogao da gađa naftna postrojenja u susjednim zemljama ako ga napadne Izrael. Irak, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija i Iran su među državama koje su najveći svjetski proizvođači nafte.
Iranski predsjednik Masud Pezeškijan, tokom posjete Kataru prošle nedelje, sastao se sa visokim zvaničnicima zalivskih arapskih država. Zvaničnici su nastojali da uvjere Iran u svoju neutralnost u sukobu između Teherana i Izraela, navodi se u izvještajima.
Sabet je rekao da će se svaka iranska odmazda protiv mogućeg izraelskog napada koji utiče na globalne cijene energije ili trgovinu biti "smatrana kao čin agresije i dovesti do daljeg pritiska na Iran".
Quilliam je rekao da će Izrael vjerovatno pogoditi mete koje će "nanijeti štetu iranskom režimu i uticati na ekonomiju zemlje", a ne na globalna tržišta nafte.
'Osjetni skok cijena'
Posljednjih decenija došlo je do velikih poskupljenja energenata nakon arapskog naftnog embarga 1973. i Islamske revolucije u Iranu 1979. godine.
Ti događaji su doveli do velikih nestašica gasa u nekim zemljama i beskrajnih redova za gorivo.
Međutim, stručnjaci kažu da čak ni veliki poremećaj protoka nafte i gasa sa Bliskog istoka koji proističe iz sveopšteg izraelsko-iranskog sukoba ne bi prouzrokovao da globalna ekonomija izmakne kontroli. To je uglavnom zbog uspona Sjedinjenih Država kao glavnog dobavljača nafte i gasa, kao i sve manjeg globalnog oslanjanja na fosilna goriva.
"Zapadni potrošači će osjetiti povećanje cijena na benzinskim pumpama", rekao je Sabet. "Ali to će biti mnogo manje nego što je moglo biti u prethodnoj eri."
On ukazuje na to kako ponovljena upozorenja o prekidu komercijalnog brodarstva u Crvenom moru od strane pobunjenika Huta u Jemenu koje podržava Iran nisu rezultirala značajnom inflacijom potrošača na Zapadu.
Ali Sabet kaže da bi veliki poremećaj protoka nafte i gasa sa Bliskog istoka imao "veliki efekat" na kinesku ekonomiju.
Peking uvozi oko 1,5 miliona barela nafte dnevno iz Irana, što čini 15 odsto njegovog uvoza nafte iz regiona.
Sabet je rekao da bi povećane cijene energije za Kinu "filtrirali kroz lanac snabdijevanja do proizvedene robe koju zemlja izvozi u Sjedinjene Države, Evropu i drugde" i potencijalno rezultiralo "većom inflacijom za potrošače".
Facebook Forum