Iranci razmišljaju o nastavku bojkota predsjedničkih izbora

Piše: Kian Sharifi

Više od 60 posto iranskog biračkog tijela nije glasalo na predsjedničkim izborima 28. juna, iako se oni smatraju važnim s obzirom na ulogu koju bi sljedeći predsjednik mogao igrati u nasljeđivanju vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Budući da nijedan kandidat nije uspio prikupiti dovoljno glasova za potpunu pobjedu na izborima, drugi krug glasanja održat će se 5. jula između reformističke nade Masuda Pezeškijana i tvrdokornog konzervativca i bivšeg nuklearnog pregovarača Saida Džalilija.

Pročitajte i ovo:

Reformista i tvrdolinijaš idu u drugi krug predsedničkih izbora u Iranu

Rekordno niska izlaznost nastala je nakon široko rasprostranjenih poziva disidenata u zemlji i inostranstvu da bojkotuju izbore, tvrdeći da nije došlo do promjena glasanjem na prošlim izborima.

Iran bilježi trend pada izlaznosti birača od 2020. koji je dijelom vođen rastućom frustracijom zbog nedostatka sloboda, posrnule ekonomije i pada životnog standarda.

Govoreći za Radio Farda RSE, iranska politička aktivistica sa sjedištem u Švedskoj Mahdieh Golrou rekla je da je opadajući odziv birača na nedavnim velikim izborima također direktan rezultat "koordinisanog čina građanske neposlušnosti" koji omogućava razočaranoj javnosti da "saopšti svoje neslaganje vlasti."

Pročitajte i ovo:

Apatija glasača i dominacija tvrdolinijaša: Ključni zaključci iranskih izbora

Više od 50 političkih aktivista u Iranu i drugim zemljama pozvalo je mase da nastave bojkot drugog kruga izbora 5. jula.

"Svako političko učešće ili glasanje za odabrane i nemoćne kandidate je mračna i gorka šala", rekli su aktivisti, uključujući i zatvorenu nobelovku Narges Mohamadi, u izjavi od 30. juna.

Tvrde da bi se izbjegavanjem "namještenih scenarija" Islamske republike, javnost postavila u poziciju moći i olakšala "pad režima".

Faktor straha

Nakon glasanja 28. juna, analitičari su za RSE rekli da bi strah od dolaska na vlast još jednog tvrdolinijaškog predsjednika mogao natjerati neke koji su bojkotovali prvi krug da glasaju za Pezeškijana u drugom krugu.

Čini se da je to ono na što se Pezeškijan i njegove pristalice na društvenim mrežama fokusiraju kako bi uvjerili pristalice bojkota da glasaju za njega.

Pezeškijan je 30. juna napisao na X da je "budućnost Irana u opasnosti" i da samo velika izlaznost birača može spasiti zemlju.

Međutim, uvjeriti ih da glasaju neće biti lak zadatak. Posmatrači su doveli u sumnju Pezeškijanove zasluge kao pravog reformiste, ističući da je on u velikoj mjeri podržavao Hameneijevu politiku i da se vjerovatno smatra relativno bezopasnim za ciljeve klerikalnog establišmenta.

Pročitajte i ovo:

Iran bira predsjednika u vrijeme ekonomske neizvjesnosti i pojačanih regionalnih tenzija

Pojedini su rekli da će Pezeškijan morati da predstavi jasno zacrtanu platformu za reforme pre nego što bi se moglo očekivati da opoziciono orijentisani birači glasaju za njega.

Drugi su istakli opasnosti od predsjedništva Džalilija, upozoravajući da bi on mogao pooštriti pravilo o nošenju hidžaba (islamske marame za žene) i gurnuti Iran na put potpune globalne izolacije nalik Sjevernoj Koreji.

Bivši ministar telekomunikacija Mohamed Džavad Azari Jahromi obećao je da Iranci "neće dozvoliti da Iran padne u ruke talibana", što je prijedlog koji tvrdolinijaške pristalice iranskog šiitskog klerikalnog establišmenta nisu mirno prihvatili.

Obraćajući se većini biračkog tijela koje je izbjegavalo glasačku kutiju, pro-reformski poslanik Gholamreza Tajgardun rekao je da su se njihovi "glasovi čuli". Međutim, pozvao ih je da izađu u drugi krug kako bi "pokazali da zajedno možemo" potaknuti promjene.

Čak i ako se bojkot prekine, apatija birača ostaje ozbiljna prepreka.
Neki u Iranu koji ne podržavaju bojkot pitaju se da li ima smisla glasati.

Iranci 28. juna glasaju na prijevremenim izborima za nasljednika preminulog predsjednika Ebrahima Raisija, koji je poginuo u helikopterskoj nesreći prošlog mjeseca, dok je javna apatija sveprisutna u Islamskoj Republici nakon godina ekonomskih problema, masovnih protesta i napetosti na Bliskom istoku.

Hosein Dehbaši, režiser dokumentaraca povezan s proreformskim pokretom, upitao je na X-u postoji li "razlika između lošeg i goreg" ako je na kraju vlada ograničena u onome što može, a šta ne može.

To je osjećaj koji dijele mnogi u Iranu, kaže francuski sociolog Said Pejvandi.

"(Iransko) društvo više ne prihvata lako obećanja jer je njegovo povjerenje više puta iznevjereno," rekao je Pejvandi za Radio Farda RSE. Islamska republika "nikada nije razumjela" pritužbe ljudi, dodao je, a sada je "povjerenje u establišment urušeno".

Izvještava Elaheh Ravanšad sa Radio Farda RSE