Autor: Charles Recknagel Prevela: Ena Stevanović
Sunitski pobunjenici koji su pomeli sjeverni Irak nastoje dobiti podršku tako što se predstavljaju kao oslobodioci sunitke populacije u Iraku.
Sunitski pobunjenici su, odmah nakon što su protjerali iračku vojsku iz Mosula, otvorili vrata gradskog zatvora uz objašnjenje da su oslobođeni zatvorenici žrtve represivne šiitske vlade koja je prognala većinsku sunitsku populaciju iz grada.
Pobunjenici koji su mješavina islamista, baathista, džihadista i plemenskih skupina se nadaju da će uz pomoć ovakvih optužbi dobiti podršku sunitske populacije.
Navodimo neke od ključnih pritužbi koje su izazvale ovu krizu:
Protuteroristički zakon
Otvaranje zatvora u Mosulu je posljedica vjerovanja sunitske populacije da njihova zajednica nepravedno snosi posljedice čestih sigurnosnih čistki koje se odvijaju pod pokrićem kontroverznog protuterorističkog zakona.
Protuteroristički zakon je donesen 2005. godine od strane neizabranog parlamenta jos za vrijeme američke okupacije kada se Irak suočavao sa velikim brojem pobuna koje su organizirali lojalisti svrgnutog predsjednika Saddama Husseina skupa sa islamističkim grupama. Zakon je još uvijek na snazi i suniti tvrde da se i danas koristi kako bi se njihova zajednica držala pod prismotrom.
U januaru 2013. je hiljade sunita izašlo na ulice Bagdada i drugih gradova u znak protesta zbog, kako oni to nazivaju, godišnjeg zatvaranja stotina nevinih ljudi koji su godinama ostajali u privtoru bez suđenja.
De-Baathifikacija
De-Baathifikacija je neformalni naziv još jednog zakona koji suniti smatraju nepravednim – zakonu pravde i odgovornosti.
Zakon kojim se članovima svrgnute Baath stranke zabranjuje da sjede na važnim pozicijama u vladi datira još od početka američke okupacije Iraka 2003. godine kad je postao dio Iračkog ustava. Ovaj zakon koji je posljednji put izmijenjen i dopunjen 2008. godine omogućuje neovisnom Visokom nacionalnom povjerenstvu da nastavi process de-baathifikacije na neodređeno vrijeme, ali isto tako daje mogućnost podnošenja žalbe onima koji su izgubili svoja radna mjesta.
Suniti kažu da se zakon uveliko primjenjuje kako bi se sunitima oduzelo pravo odlučivanja u vladi međutim Iračka vlada osporava takve tvrdnje.
Hapšenja sunitskih političara
Suniti smatraju da je njihova zajednica bila politički marginalizirana od strane vladajuće šiitske vlade premijera Nurija al-Malikija.
Bili su ogorčeni kada je odmah nakon odlaska posljednjih američkih trupa iz Iraka u decembru 2011.godine Maliki naredio hapšenje sunitskog potpredsjednika Tarika al-Hašimija pod pokrićem Protuterorističkog zakona.
Ministarstvo unutarnjih poslova je naredilo Hašimijevo uhićenje nakon što su ga neki od njegovih tjelohranitelja navodno optužili za vođenje tzv.odreda smrti na vrhuncu sektaškog nasilja 2006. i 2007. godine. Ured Iračkog predsjednika Jalala Talabanija, inače Kurda, je objavio priopćenje u kojem se navodi kako je on "iznenađen" nalogom za hapšenje nakon čega je Hašimi pobjegao i potražio utočište u regionu kurdske samouprave. Hašimi je kasnije napustio Irak i bio je osuđen na smrt u odsutnosti.
Gnjev sunitske populacije je porastao već iduće godine kada je deset tjelohranitelja još jednog značajnog sunitskog političara i tadašnjeg ministra financija Rafe al-Essawija uhapšeno na temelju optužbi za terorizam. Njihova uhićenja u decembru 2012.godine su pokrenula velike proteste sunita koji su trajali 70 dana nakon čega je bijesni Essawi na masovnom okupljanju u okolici Ramadija najavio svoju ostavku iz vlade.
Suzbijanje prosvjeda
Bijes sunitske populacije je eskalirao 2013.godine izgradnjom protestnih kampova u mnogim gradovima sa sunitskom većinom. Prosvjedi, kojima se na početku vlada optuživala za korupciju i neadekvatne usluge, su dobili podršku i u nekim od šitskih područja.
Međutim, vladin napad na prosvjedni kamp u al-Havijahu u sjevernoj pokrajini Kirkuk u aprilu 2013. godine je pretvorio prosvjede isključivo u obračun između militantnih sunita i sigurnosnih snaga. Trideset i osam osoba je poginulo u napadu koji se desio nakon što su prosvjednici odbili predate militanta koji je bio optužen za ubojstvo iračkog vojnika.
Sukobi su se nastavili u decembru 2013. godine kada su sigurnosne snage napale prosvjedni kamp u blizini grada Ramadija u zapadnoj provinciji Anbar usmrtivši 14 osoba. Sunitski prosvjednici su nakon toga zauzeli dijelove Ramadija i Fallujah koje su držali punih šest mjeseci da bi u junu 2013. godine zauzeli Mosul i krenuli ka perfieriji Bagdada.
Kraj buđenja
Sada kada je ogranak Al-Kaide tzv. Islamistička država Irak i Levant (ISIL) na čelu pobune, oni koji žele da se stvari vrate na staro se mogu nadati novom Sunitskom pokretu buđenja. Radi se o pokretu naoružavanja sunitskih plemena koji je tijekom ranijih sunitskih pobuna 2006 i 2007. godine podržala Amerika snamjerom da porazi Al-Kaidu.
Međutim, nakon odlaska američkih trupa Malikijeva vlada je prestala financirati sunitsko buđenje što suniti smatraju još jednim potezom čiji je cilj oduzimanje moći njihovoj zajednici. Obustava financiranja je rezultirala gubitkom primanja za tisuće mladih muškaraca. Zbog toga su članovi Pokreta buđenja poznatog pod nazivom Sahwa ili Sinovi Iraka, morali izvagati svoje neprijateljstvo prema džihadista i ljutnju na Malikija.
Uvidjevši mogućnost da neki članovi pokreta podrže Bagdad, vođa Pokreta buđenja u provinciji Anbar Abu Riša je 14. juna izjavio da su se njegovi ljudi borili protiv Al-Kaide u Anbaru proteklih šest mjeseci i da su spremni nastaviti borbu i narednih šest mjeseci ali da trebaju podršku Amerike.
Da li ostali članovi Pokreta buđenja misle isto, ostaje da se vidi.
Šiitske paravojne postrojbe
Mnogi suniti su dodatno ogorčeni na Malikija zbog njegove uloge u podsticanju sudjelovanja šiitskih paravojnih postrojbi u nekim državnim sigurnosnim operacijama.
Najnoviji primjer za njihove optužbe se desio krajem marta krajem kada su snage sigurnosti i pripadnici paravojnih postrojbi iz Asaib Ahl Haqa, disidentske skupine radikalnih šiitskih klerika pokreta Moqtade al-Sadra ušli u grad Bohruz u aprilu usmrtivši najmanje 23 osobe.
Mržnja sunita prema šiitskim paravojnim jedinicama je potaknula sektaško nasilje 2006. i 2007. godine koje je dovelo zemlju na rub građanskog rata uz svakodnevne bombaške napade i pucnjave koje su sprovodile ekstremističke grupe sa obje strane. Nasilje je oslabilo, ali nikada nije prestalo da bi u proteklih nekoliko mjeseci eskaliralo.
Stara slava
Na kraju mnogi suniti jednostavno žale zbog gubitka statusa nakon promjene odnosa snaga u Iraku nakon svrgavanja Saddama Husseina. Za vrijeme Sadamovog režima, sunitska manjina je držala sve pozicije moći, ali u današnjem Iraku vlast drži šiitska većina.
Nostalgija je vidljiva u prosvjednim kampovima 2013. godine, gdje su se mogle vidjeti iračke zastave iz doba Saddama. Od zabranjene stranke Baath je nastalo nekoliko novih grupa od kojih je najpoznatija. Jaych Rijal al-Tariqa al-Naqshbandia (JRTN) koju vodi Izzat Ibrahim al-Duri, nekadašnji zamjenik Saddama Husseina. Ova grupa je za sada saveznik ISIL-a i drugih naoružanih islamističkih grupacija.
Cilj Baathista je sekularna sunitska dominacija Iraka. Cilj ISIL-a je uspostaviti islamistički kalifat u Iraku i Levantu na temelju vlastitog ekstremnog tumačenja Šerijata ili muslimanskog vjerskog zakona.
