Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Milorad Živković i njegov zamjenik Beriz Belkić su prošle sedmice boravili u u zvaničnoj posjeti Parlamentu Češke Republike u Pragu.
U subotu su posjetili i sjedište Radija Slobodna Evropa.
Pročitajte i poslušajte razgovor o entiteskom glasanju u Parlamentu BiH, o neusvajanju Rezolucije o Srebrenici kao i o tome da li oni i drugi poslanici predstavljaju njihove stranke ili građane.
ENTITETSKO GLASANJE
Belkić: Mislim da je to pogrešan podatak. Ima na desetine zakona koji nisu usvojeni zbog entitetskog glasanja. Procedure su efikasne. Ni parlament, ni poslanički dom nemaju zaostataka. Sve ono što je proceduralno stiglo u Predstavnički dom, u roku od pet do sedam dana ide na razmatranje. Druga je stvar ishod. Postoje zakoni koji nisu usvojeni, a takvih ima oko 200 u posljednjih 10 godina.
Živković: Ne bih mogao izaći iz ove sale, a da ne kažem suprotno mišljenje. Sreća pa imamo entitetsko glasanje. Da ga nije bilo, vjerovatno Dejtonski sporazum ne bi ni bio potpisan. Zakoni koji su odbijeni takozvanim entitetskim glasanjem su ustavni zakoni koji su preglasavanjem članova Savjeta ministara dospjeli u parlamentarnu proceduru i iz tog razloga su bili sklonjeni. Oni koji potežu pitanje entitetskog glasanja u Bosni i Hercegovini, i traže njegovo ukidanje, s druge strane dobiju bumerang u obliku referenduma.
Živković: Tako Republika Srpska razumije to pitanje.
Belkić: Razumijem o čemu gospodin Živković govori, ali treba dodati i slijedeće. Možda Dejtonski sporazum ne bi bio ni potpisan da nema Aneksa 7. On se nije realizirao. Stranka za Bosnu i Hercegovinu, koja smatra ovo pitanje vrlo važnim, traži razgovor o entitetskom glasanju i njegovu reformu. Argumentacija za to više nije samo naše uvjerenje da je to ključni instrument blokade, nego su to ocjene relevantnih institucija, počev od američkog kongresa, preko Parlamenta Evrope, Parlamenta Vijeća Evrope, Venecijanske komisije.
Živković: Ugovor se mora poštovati, kao i Dejtonski sporazum. Dajte da nađemo načina i da se Aneks 7 Ugovora ispoštuje, da vidimo gdje je nestalo 17 milijardi u Bosni i Hercegovini. Ko je kriv zašto nije naišao stvarni povratak i da li su se oni, koji su potpisivali Dejtonski sporazum, prešli u tom svom računanju, a da svi ostali sada moramo zbog toga da ispaštamo.
Beriz Belkić: Namjere i ciljevi reforme entitetskog glasanja, i njegovog eliminisanja, apsolutno nisu u pravcu da se u Predstavničkom domu desi majorizacija. Spremni smo da razgovaramo i o modelu gdje bi se spriječila većina da vrši teror nad manjinom u smislu preglasavanja. Foto: Midhat PoturovićBelkić: Ne možemo čekati istragu, nemamo vremena. Namjere i ciljevi reforme entitetskog glasanja, i njegovog eliminisanja, apsolutno nisu u pravcu da se u Predstavničkom domu desi majorizacija. Spremni smo da razgovaramo i o modelu gdje bi se spriječila većina da vrši teror nad manjinom u smislu preglasavanja. Zaboravlja se da imamo dva Doma, da imamo Dom naroda, kroz koji prolazi svaki papir, ne samo zakon, svaka odluka, komisija, sve prolazi kroz Dom naroda, koji ima efikasno sredstvo za zaštitu nacionalnog interesa. Ovdje se radi o entitetskom interesu, pa se i zove entitetsko glasanje. Ono se konzumira od pripadnika samo jednog naroda.
Živković: Moramo da napravimo jednu paralelu. Vijeće naroda u Republici Srpskoj, ne samo da blokira rad Narodne skupštine, nego sve zaključke šalje Ustavnom sudu. Govorimo samo o jednom nivou organizovanja u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da u Federaciji imate 10 kantona, 10 vlada, 10 parlamenata koji objektivno komplikuju političku scenu Bosne i Hercegovine. Ako se gdje treba napraviti promjena, to je sigurno Federacija Bosne i Hercegovine.
Belkić: Slažem se da i to bude dio paketa reforme cijelog sistema.
Živković: Mislim da moramo biti pošteni, i prema samom statusu Bosne i Hercegovine, na početku ove trke prema euro-atlantskim integracijama. Startna pozicija Bosne i Hercegovine je bila daleko iza svih ostalih zemalja. Zemlja, koja je ratom porušena, infrastruktura devastirana, koja tek izgrađuje institucije, nije mogla imati istu startnu poziciju kao jedna Srbija, Crna Gora, pa i Makedonija. To se zaboravlja.
Belkić: Mi na žalost nismo riješili ni prethodno pitanje, nismo dali ni kapacitet, ni kompetentnost jednom broju institucija, nismo napravili ni minimalni regulatorni okvir koji bi činio Bosnu i Hercegovinu jedinstvenim ekonomskim prostorom. Entiteti ne mogu po definiciji, mada mogu značajno urediti stvari, uvesti Bosnu i Hercegovinu u integracije. Bosna i Hercegovina je adresa. Moramo naći mjeru koliko nju da osnažimo. To je cijela priča o Bosni i Hercegovini.
O REZOLUCIJI O SREBRENICI
Živković: Ne govori se o Rezoluciji o Srebrenici, govori se o inicijativi jednog od poslanika Predstavničkog doma da se donese odluka o tome. Mi samo raspravljamo o pokretanju jedne inicijative da raspravljamo o tome. Vidjet ćemo u sklopu te rasprave koja će podržati inicijativu o tome.
Živković: Moj stav je da mogu da dopustim da se o tome otvori priča, ali želim isto tako da čujem argumente koje iznose i ostale političke partije. Političke partije koje dolaze iz Republike Srpske, smatraju da bi trebali da se osvrnemo na sve žrtve, bez obzira na ime i prezime i nacionalnost, da odamo počast svim žrtvama koje su u nesretnom ratu nastradale. Pričati samo o jednim žrtvama i o jednom narodu, a da ne kažemo kakav je karakter rata bio, na neki način znači minimizirati ostale žrtve.
Živković: Mislim da ste otvorili na veoma jednostran način problem koji se tiče žrtava u Bosni i Hercegovini i vezali ste ih samo za žrtve proteklog rata. Šta se desilo sa Rezolucijom o Jasenovcu?
Živković: To je anti-bosansko-hercegovačka, anti-jugoslovenska politika. Ko je tražio da se popis od 1948. godine tretira od onda pa na ovamo?
Živković: To Vas i ja pitam?
Živković: A ništa prije se nije desilo?
Živković: Ni u kojem slučaju ne želim da minimiziram žrtve koje su se desile u Srebrenici. I sa te strane jasno nastupamo i ja i moja partija. Samo želimo da se u Bosni i Hercegovini prizna da su bile žrtve i na drugoj i na trećoj strani, i da je i treći narod u tom istom ratu imao svoje žrtve. O tome želimo da razgovaramo i otvoreni smo za razgovor.
Belkić: Nije riječ o strankama. Govorimo o Parlamentu i o situacijama koje su pred nama. Radi se o dvije inicijative, ne samo o Danu sjećanja na genocid u Srebrenci tragom Rezolucije Evropskog parlamenta, nego se radi i o obilježavanju inicijative da se na dnevni red stavi odluka o obilježavanu 27. januara kao međunarodnog Dana sjećanja na žrtve holokausta. Pomalo me muči i zabrinjava to što se bojim da je vrijednost tog čina potpuno devalvirana i sada ako mi i donesemo Rezoluciju o Srebrenici to ce imati jednu gorčini i neće biti iz potpunog uvjerenja i da će na kraju biti rezultat kompromisa i kalkulacija.
ČIJI SU POSLANICI
Živković: Možemo mi reći da je u načelu zakonodavna vlast iznad izvršne vlasti. Ako gledamo praktično, vidjet ćemo da je mjesto odlučivanja na predsjednicima stranaka i na liderima.
Milorad Živković rekao je u razgovoru sa Nenadom Pejićem: "Ni u kojem slučaju ne želim da minimiziram žrtve koje su se desile u Srebrenici. I sa te strane jasno nastupamo i ja i moja partija. Samo želimo da se u Bosni i Hercegovini prizna da su bile žrtve i na drugoj i na trećoj strani, i da je i treći narod u tom istom ratu imao svoje žrtve."Živković: To je u zemljama, gdje parlamentarna demokratija postoji duži niz godina, i gdje se pokazala kao nešto što može da bude kontrolor izvršne vlasti.
Belkić: Mislim da će u perspektivi biti sve manje pojedinačnog odlučivanja o bitnim odlukama, nego da će to biti rezultat dijaloga i rasprava u parlamentima. Jača se uloga i definicija poslanika, koji je rezultat volje desetine hiljada građana.
Živković: Mislim da je to vaše viđenje izbornog procesa i onoga što poslanik treba da radi. Pokušavam da na mjestu na kojem sam, a to je predsjedavajući Predstavničkog doma, govorim o stvarima koje se tiču odluka svih u Predstavničkom domu. Pa kada govorim u ime stranke i onoga koga predstavljam sa te političke razine, onda to i naglasim.
Živković: Faktički i formalno predsjednik sam Parlamenta, što podrazumijeva da sam i vaš predstavnik.
Živković: Nisam ni rekao da zauzimam. Kažem iz pozicije iz koje sam i govorim ono što smo uradili u Parlamentu, ali kada pitanje ide prema mojoj stranci, onda kažem stavove stranke.
Belkić: Jesam, sigurno. Ipak sam prvenstveno poslanik onih koji su podržali program Stranke za Bosnu i Hercegovinu i na neki način sam tumač i implementator političkih stavova moje stranke u Parlamentu, iako sam praktično član Parlamenta svih građana Bosne i Hercegovine.
U subotu su posjetili i sjedište Radija Slobodna Evropa.
Pročitajte i poslušajte razgovor o entiteskom glasanju u Parlamentu BiH, o neusvajanju Rezolucije o Srebrenici kao i o tome da li oni i drugi poslanici predstavljaju njihove stranke ili građane.
ENTITETSKO GLASANJE
RSE: Ima preko 40 zakona i odluka koje čekaju blokirane u Parlamentu zbog entitetskog glasanja?
Belkić: Mislim da je to pogrešan podatak. Ima na desetine zakona koji nisu usvojeni zbog entitetskog glasanja. Procedure su efikasne. Ni parlament, ni poslanički dom nemaju zaostataka. Sve ono što je proceduralno stiglo u Predstavnički dom, u roku od pet do sedam dana ide na razmatranje. Druga je stvar ishod. Postoje zakoni koji nisu usvojeni, a takvih ima oko 200 u posljednjih 10 godina.
Živković: Ne bih mogao izaći iz ove sale, a da ne kažem suprotno mišljenje. Sreća pa imamo entitetsko glasanje. Da ga nije bilo, vjerovatno Dejtonski sporazum ne bi ni bio potpisan. Zakoni koji su odbijeni takozvanim entitetskim glasanjem su ustavni zakoni koji su preglasavanjem članova Savjeta ministara dospjeli u parlamentarnu proceduru i iz tog razloga su bili sklonjeni. Oni koji potežu pitanje entitetskog glasanja u Bosni i Hercegovini, i traže njegovo ukidanje, s druge strane dobiju bumerang u obliku referenduma.
RSE: Drugim riječima to znači - ako hoćete ukidanje entitetskog glasanja, imat ćete referendum?
Živković: Tako Republika Srpska razumije to pitanje.
Belkić: Razumijem o čemu gospodin Živković govori, ali treba dodati i slijedeće. Možda Dejtonski sporazum ne bi bio ni potpisan da nema Aneksa 7. On se nije realizirao. Stranka za Bosnu i Hercegovinu, koja smatra ovo pitanje vrlo važnim, traži razgovor o entitetskom glasanju i njegovu reformu. Argumentacija za to više nije samo naše uvjerenje da je to ključni instrument blokade, nego su to ocjene relevantnih institucija, počev od američkog kongresa, preko Parlamenta Evrope, Parlamenta Vijeća Evrope, Venecijanske komisije.
Živković: Ugovor se mora poštovati, kao i Dejtonski sporazum. Dajte da nađemo načina i da se Aneks 7 Ugovora ispoštuje, da vidimo gdje je nestalo 17 milijardi u Bosni i Hercegovini. Ko je kriv zašto nije naišao stvarni povratak i da li su se oni, koji su potpisivali Dejtonski sporazum, prešli u tom svom računanju, a da svi ostali sada moramo zbog toga da ispaštamo.
Živković: Moramo da napravimo jednu paralelu. Vijeće naroda u Republici Srpskoj, ne samo da blokira rad Narodne skupštine, nego sve zaključke šalje Ustavnom sudu. Govorimo samo o jednom nivou organizovanja u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da u Federaciji imate 10 kantona, 10 vlada, 10 parlamenata koji objektivno komplikuju političku scenu Bosne i Hercegovine. Ako se gdje treba napraviti promjena, to je sigurno Federacija Bosne i Hercegovine.
Belkić: Slažem se da i to bude dio paketa reforme cijelog sistema.
RSE: Ali gospodo, uz dužno poštovanje, dok se vi dogovarate, Bosna i Hercegovina ne samo da zaostaje, nego je u glibu do koljena.
Živković: Mislim da moramo biti pošteni, i prema samom statusu Bosne i Hercegovine, na početku ove trke prema euro-atlantskim integracijama. Startna pozicija Bosne i Hercegovine je bila daleko iza svih ostalih zemalja. Zemlja, koja je ratom porušena, infrastruktura devastirana, koja tek izgrađuje institucije, nije mogla imati istu startnu poziciju kao jedna Srbija, Crna Gora, pa i Makedonija. To se zaboravlja.
Belkić: Mi na žalost nismo riješili ni prethodno pitanje, nismo dali ni kapacitet, ni kompetentnost jednom broju institucija, nismo napravili ni minimalni regulatorni okvir koji bi činio Bosnu i Hercegovinu jedinstvenim ekonomskim prostorom. Entiteti ne mogu po definiciji, mada mogu značajno urediti stvari, uvesti Bosnu i Hercegovinu u integracije. Bosna i Hercegovina je adresa. Moramo naći mjeru koliko nju da osnažimo. To je cijela priča o Bosni i Hercegovini.
O REZOLUCIJI O SREBRENICI
RSE: Najavljen je nastavak sjednice Parlamenta. Jedna od tački dnevnog reda je i Rezolucija o Srebrenici. Da li će biti na dnevnom redu i da li će biti usvojena?
Živković: Ne govori se o Rezoluciji o Srebrenici, govori se o inicijativi jednog od poslanika Predstavničkog doma da se donese odluka o tome. Mi samo raspravljamo o pokretanju jedne inicijative da raspravljamo o tome. Vidjet ćemo u sklopu te rasprave koja će podržati inicijativu o tome.
RSE: A za šta se vi zalažete? Pitam Vas kao prvog čovjeka Parlamenta.
Živković: Moj stav je da mogu da dopustim da se o tome otvori priča, ali želim isto tako da čujem argumente koje iznose i ostale političke partije. Političke partije koje dolaze iz Republike Srpske, smatraju da bi trebali da se osvrnemo na sve žrtve, bez obzira na ime i prezime i nacionalnost, da odamo počast svim žrtvama koje su u nesretnom ratu nastradale. Pričati samo o jednim žrtvama i o jednom narodu, a da ne kažemo kakav je karakter rata bio, na neki način znači minimizirati ostale žrtve.
RSE: Osobno mislim, a možda griješim, da je odbijanje usvajanja Rezolucije o Srebrenici u Parlamentu Bosne i Hercegovine - antisrpska politika. To je politika koja ide protiv interesa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. To je činjenica, to se dogodilo, grijeh treba priznati, kao i druge grijehove.
Živković: Mislim da ste otvorili na veoma jednostran način problem koji se tiče žrtava u Bosni i Hercegovini i vezali ste ih samo za žrtve proteklog rata. Šta se desilo sa Rezolucijom o Jasenovcu?
RSE: To je antihrvatska politika, bez dileme.
Živković: To je anti-bosansko-hercegovačka, anti-jugoslovenska politika. Ko je tražio da se popis od 1948. godine tretira od onda pa na ovamo?
RSE: Zašto mi idemo stalno u prošlost?
Živković: To Vas i ja pitam?
RSE: Zato što se ovo dogodilo u posljednjem ratu.
Živković: A ništa prije se nije desilo?
RSE: Ljudi koji su to činili su još živi, još rade i politički i vojno i policijski. To je zahtjev Evropskog parlamenta.
Živković: Ni u kojem slučaju ne želim da minimiziram žrtve koje su se desile u Srebrenici. I sa te strane jasno nastupamo i ja i moja partija. Samo želimo da se u Bosni i Hercegovini prizna da su bile žrtve i na drugoj i na trećoj strani, i da je i treći narod u tom istom ratu imao svoje žrtve. O tome želimo da razgovaramo i otvoreni smo za razgovor.
Belkić: Nije riječ o strankama. Govorimo o Parlamentu i o situacijama koje su pred nama. Radi se o dvije inicijative, ne samo o Danu sjećanja na genocid u Srebrenci tragom Rezolucije Evropskog parlamenta, nego se radi i o obilježavanju inicijative da se na dnevni red stavi odluka o obilježavanu 27. januara kao međunarodnog Dana sjećanja na žrtve holokausta. Pomalo me muči i zabrinjava to što se bojim da je vrijednost tog čina potpuno devalvirana i sada ako mi i donesemo Rezoluciju o Srebrenici to ce imati jednu gorčini i neće biti iz potpunog uvjerenja i da će na kraju biti rezultat kompromisa i kalkulacija.
ČIJI SU POSLANICI
RSE: Vas dvojica ste prvi i drugi čovjek Parlamenta. Dolazite iz dvije stranke koje imaju u gotovo svemu potpuno različita mišljenja. Parlament ne djeluje kao mjesto odlučivanja. Parlament, kada se gleda izvana, djeluje kao mjesto gdje se glasa ono što šefovi i stranka kažu.
Živković: Možemo mi reći da je u načelu zakonodavna vlast iznad izvršne vlasti. Ako gledamo praktično, vidjet ćemo da je mjesto odlučivanja na predsjednicima stranaka i na liderima.
RSE: Oprostite, ali zakonodavna je vlast iznad izvršne.
Belkić: Mislim da će u perspektivi biti sve manje pojedinačnog odlučivanja o bitnim odlukama, nego da će to biti rezultat dijaloga i rasprava u parlamentima. Jača se uloga i definicija poslanika, koji je rezultat volje desetine hiljada građana.
RSE: Oba ste kandidirani od svojih stranaka, i to poštujem, ali izabrani od građana. Iako nisam glasao, predstavljate i mene. Zbunjuje me to što se i jedan i drugi, kao i ostali parlamentarci, ponašate kao da odgovarate samo strankama koje su vas kandidirale, a ne građanima, koji su vas birali.
Živković: Mislim da je to vaše viđenje izbornog procesa i onoga što poslanik treba da radi. Pokušavam da na mjestu na kojem sam, a to je predsjedavajući Predstavničkog doma, govorim o stvarima koje se tiču odluka svih u Predstavničkom domu. Pa kada govorim u ime stranke i onoga koga predstavljam sa te političke razine, onda to i naglasim.
RSE: Ali mi još niste odgovorili na pitanje. Jeste li vi moj predstavnik?
Živković: Faktički i formalno predsjednik sam Parlamenta, što podrazumijeva da sam i vaš predstavnik.
RSE: Ako ste i moj predstavnik, onda znači da ne možete da zauzimate samo stavove vaše stranke.
Živković: Nisam ni rekao da zauzimam. Kažem iz pozicije iz koje sam i govorim ono što smo uradili u Parlamentu, ali kada pitanje ide prema mojoj stranci, onda kažem stavove stranke.
RSE. Da li ste vi gospodine Belkiću moj predstavnik?
Belkić: Jesam, sigurno. Ipak sam prvenstveno poslanik onih koji su podržali program Stranke za Bosnu i Hercegovinu i na neki način sam tumač i implementator političkih stavova moje stranke u Parlamentu, iako sam praktično član Parlamenta svih građana Bosne i Hercegovine.
