Etnička napetost, nasljeđe rata, nestabilna politička situacija, slabe centralne institucije, siromaštvo, nezaposlenost potencijalni su rizici koji mogu dovesti do obnavljanja međuetničkih sukoba i oružanih incidenata u BiH, rezultati su analize koja je ovih dana objavljena u Sarajevu pod nazivom Procjena potencijala za obnavljanje etničkog nasilja u BiH, čiji autori su profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Vlado Azinović, te njegove kolege iz Austrije i SAD-a Bodo Weber i Kurt Bassuener.
Azinović: Naša želja nije bila da unosimo strah i paniku. Mi smo, zapravo, proizveli ovu studiju više kao grupa zabrinutih građana koja vidi da je nefunkcionalnost države u BiH, smanjenje kapaciteta za odvraćanje od sigurnosnih rizika, i domaćih i međunarodnih kapaciteta, naraslo do te mjere da je već sasvim vidljivo da u BiH postoji nekoliko faktora rizika koji bi mogli biti instrumentalizirani u funkciji dalje eskalacije političke krize koja ovdje već predugo traje. Mi smo prepoznali nekoliko kritičnih tačaka koje ne mogu ni dovesti do sukoba, niti mogu dovesti do raspada BiH. Ali u situaciji pojačanih tenzija i nekog incidenta, insceniranog ili planiranog, protiv neke manjinske grupe, povratničke, protiv nekog objekta od velike simboličke vrijednosti za neku od naših etničkih ili religijskih zajednica, te grupe će biti prve instrumentalizirane u nekom sukobu.
Azinović: Više ih je. Činjenica je da još uvijek ima jako puno oružja, municije, eksplozivnih sredstava preostalih iz proteklog rata u privatnom posjedu, vrlo često neregistrirano. Također, naveli smo postojanje huliganskih, navijačkih grupa, koje su već okupljene u startu oko neke identitetske poveznice, bez obzira što je ona vezana i za klub za koji oni navijaju. Ali, nažalost, mi smo u BiH danas u poziciji da je i većina klubova jednonacionalna, tako da i tu imamo jednu dosta jaku etničku odrednicu, a već imamo jednu poluformiranu grupu koju je puno lakše motivirati, instrumentalizirati da radi za političke ciljeve nego neke druge. Također, sigurnosne, odnosno zaštitarske agencije po prirodi stvari okupljaju i profesionalno zapošljavaju ljude koji nose oružje, koji su obučeni da tim oružjem rukuju, da ga upotrebljavaju. I sasvim je logično da bi u situaciji nekog pojačanog rizika ili nekog mogućeg konflikta i neke od tih sigurnosnih, odnosno zaštitarskih firmi mogle biti instrumentalizirane.
Neki faktori rizika nisu pod kontrolom
Azinović: To samo po sebi, kao ni ostalo što sam nabrojao, ne bi predstavljalo neki poseban problem da BiH takva kakva jeste, dezintegrirana i nefunkcionalna, ne pruža mehanizme kojima bi i takve agencije bile trajno stavljene unutar sistema i unutar kontrole. Nijedan od faktora destabilizacije moguće ili faktora nesigurnosti sam po sebi nije ni bosanski unikat, nego naprosto u okolnostima u kojima djeluje, u okolnostima pojačane retorike naših političkih elita, u nedostatku političke odgovornosti tih elita, mi imamo situaciju da neki faktori rizika apsolutno nisu pod kontrolom. I to kako bi se ponašali u slučaju izbijanja nekog sukoba, makar i lokalnog, malog, niko zapravo ne zna. Mi možemo samo pretpostavljati.
Azinović: I policija je dobrim dijelom dio tog nefunkcionalnog sistema. Ova je studija bazirana dobrim dijelom i na razgovoru sa ljudima iz čelnih službi za provedbu zakona. Vi vidite da pravi profesionalci, koji svakodnevno rade u ovoj oblasti, također ovo prepoznaju kao problem. Na kraju-krajeva, mi imamo iskustvo proteklog rata kada su mnoge službe koje su bile integralne, državne, odnosno u tom trenutku republičke - mislim na BiH, pucale po pola ili na trećine upravo zbog toga što su ljudi birali između odanosti profesiji i državi, i odanosti naciji iz koje su došli. I to, pazite, nakon 40 jednog naslijeđa kad nacionalno nije bilo toliko potencirano. U postdejtonskoj BiH kada je nacionalno dovedeno na razinu univerzalnog i glavnog kriterija koji delegira i popunu svih ključnih mjesta i u resornim ministarstvima koja bi ste trebala baviti ovim problemom, sasvim je izvjestan rizik da bi u nekom slučaju pojačanih tenzija i nekih manjih incidenata ponovo došlo do te iskonske dileme kada se o ovom prostoru radi.
Azinović: Pitanje je, naravno, da li u ovakvoj BiH, sa ovakvim sistemom sigurnosti i sa ovako nefunkcionalnom državom, postoji stvarna volja i da li postoji unutrašnji državotvorni kapacitet koji može proizvesti odgovarajuću strategiju koja bi ove sigurnosne izazove, koji postoje i u drugim zemljama, zbilja učinila onim što i trebaju da budu, a to je irelevantni i u nekim normalnim okolnostima manje važni.
RSE: Gospodine Azinoviću, ovih dana objavili ste analizu pod nazivom Procjena potencijala za obnavljanje etničkog nasilja u BiH, u kojoj se navodi da su u zemlji ograničeni međuetnički sukobi i oružani incidenti. Šta bi prema ovoj analizi moglo izazvati te sukobe?
Mi smo prepoznali nekoliko kritičnih tačaka koje ne mogu ni dovesti do sukoba, niti mogu dovesti do raspada BiH, ali u situaciji pojačanih tenzija i nekog incidenta, insceniranog ili planiranog, te grupe će biti prve instrumentalizirane u nekom sukobu.
RSE: Koje su to identifikovane grupe i mogući rizici?
Azinović: Više ih je. Činjenica je da još uvijek ima jako puno oružja, municije, eksplozivnih sredstava preostalih iz proteklog rata u privatnom posjedu, vrlo često neregistrirano. Također, naveli smo postojanje huliganskih, navijačkih grupa, koje su već okupljene u startu oko neke identitetske poveznice, bez obzira što je ona vezana i za klub za koji oni navijaju. Ali, nažalost, mi smo u BiH danas u poziciji da je i većina klubova jednonacionalna, tako da i tu imamo jednu dosta jaku etničku odrednicu, a već imamo jednu poluformiranu grupu koju je puno lakše motivirati, instrumentalizirati da radi za političke ciljeve nego neke druge. Također, sigurnosne, odnosno zaštitarske agencije po prirodi stvari okupljaju i profesionalno zapošljavaju ljude koji nose oružje, koji su obučeni da tim oružjem rukuju, da ga upotrebljavaju. I sasvim je logično da bi u situaciji nekog pojačanog rizika ili nekog mogućeg konflikta i neke od tih sigurnosnih, odnosno zaštitarskih firmi mogle biti instrumentalizirane.
Neki faktori rizika nisu pod kontrolom
RSE: Zanimljivo je reći kada govorimo o zaštitarskim agencijama da je veliki broj decertifikovanih policajaca, pripadnika specijalnih jednica i obavještajnih struktura u BiH upravo sada tamo.
Azinović: To samo po sebi, kao ni ostalo što sam nabrojao, ne bi predstavljalo neki poseban problem da BiH takva kakva jeste, dezintegrirana i nefunkcionalna, ne pruža mehanizme kojima bi i takve agencije bile trajno stavljene unutar sistema i unutar kontrole. Nijedan od faktora destabilizacije moguće ili faktora nesigurnosti sam po sebi nije ni bosanski unikat, nego naprosto u okolnostima u kojima djeluje, u okolnostima pojačane retorike naših političkih elita, u nedostatku političke odgovornosti tih elita, mi imamo situaciju da neki faktori rizika apsolutno nisu pod kontrolom. I to kako bi se ponašali u slučaju izbijanja nekog sukoba, makar i lokalnog, malog, niko zapravo ne zna. Mi možemo samo pretpostavljati.
RSE: Da li bi policija mogla odgovoriti ovom zadatku ovakva kakva jeste - administrativno i teritorijalno rascjepkana?
Imamo iskustvo proteklog rata kada su mnoge službe koje su bile integralne, državne, odnosno u tom trenutku republičke - mislim na BiH, pucale po pola ili na trećine upravo zbog toga što su ljudi birali između odanosti profesiji i državi, i odanosti naciji iz koje su došli.
RSE: Ako bi trebalo izvući neke zaključke iz ove analize Procjena potencijala za obnavljanje etničkog nasilja u BiH, stanje jeste zabrinjavajuće, ali da li je i upozoravajuće za nadležne u BiH koji su trebali voditi računa o svim ovim rizicima?
Azinović: Pitanje je, naravno, da li u ovakvoj BiH, sa ovakvim sistemom sigurnosti i sa ovako nefunkcionalnom državom, postoji stvarna volja i da li postoji unutrašnji državotvorni kapacitet koji može proizvesti odgovarajuću strategiju koja bi ove sigurnosne izazove, koji postoje i u drugim zemljama, zbilja učinila onim što i trebaju da budu, a to je irelevantni i u nekim normalnim okolnostima manje važni.
