Selimbegović: Pravi referendum nas čeka u oktobru

Unatoč problemima koji su lomili kulturu u BiH, čini se kako su mediji bili u najgorem položaju. Novinari su napadani, tučeni, čak im je zabranjivan rad, uskraćivane reklame, vršeni besprizorni pritisci na svim nivoima. O tome za RSE govori Vildana Selimbegović, glavna urednica Oslobođenja, jedna od angažovanih aktivistica za slobodu novinarskog izražavanja, pa zato često napadana i diskvalifikovana od strane političkih, mafijaških i vjerskih elita.

RSE: Nekoliko puta već na razmeđi dviju godina učini mi se kako će nadolazeća biti bolja od prethodne. Uvijek pogriješim, kao u onom vicu kada pesimista kaže - Ne može biti gore, a optimista - Može, može?

Selimbegović: Hajmo prvo reći - Sretna Nova godina, a kakva će nam biti, vidjet ćemo, ali da ne bude po onom - Ko preživi, pričat će. Na žalost, barem kada je o Bosni i Hercegovini riječ, ni ja nisam neki optimista, tim prije što smo ušli u izbornu godinu, u vrlo tešku po mnogim stvarima. Nadamo se sredinom godine bezviznom režimu, a, kao što danas iz Beograda ili Podgorice putuju bez viza, mogli smo i mi otići na neku bečku izložbu. Na žalost, to nas je mimoišlo. Bojim se ekonomske situacije. Vidi se koliko je zaista loše, kolika je ekonomska kriza, koliko nas je stigla finansijska kriza.

RSE: Šta je to što je povuklo ovu nesretnu profesiju prema dolje u godini koja je umrla?

Selimbegović: Biće da smo se vratili u one godine vrlo ozbiljnih političkih utjecaja, vrlo ozbiljnih pritisaka. Čak sva istraživanja, pa i one najobičnije statistike prijava policiji i liniji za pomoć novinarima u OSC-u, pokazuju da je broj pritisaka na novinare znatno povećan. U javnom servisu suočavamo se sa jako ozbiljnim problemima, sa atacima, kako na državnu televiziju, još i više na federalnu. U štampi imamo nešto drugačiju situaciju. Imamo novinu koja je partijska. Sve to su razlozi koji se moraju odraziti i na stanje u našoj profesiji.

VEZA AVAZA I AVAZA SRPSKE

RSE: Koga bi ti, pojedinačno ili kolektivno, mogla označiti kao nosioca ovih negativnih procesa u odnosu okruženja i medija?

Selimbegović: To je priča o vladajućim strukturama. Sjećam se dobro, uoči prošlih izbora, bila je jedna emisija na državnoj televiziji, kada je Dragan Čavić ispričao da je u vrijeme, kada je on došao u SDS, SDS kontrolirao medije u Republici Srpskoj, ali nikada, pa čak ni 1993. godine, u mjeri u kojoj ih danas kontrolira Milorad Dodik. To je bilo 2006. godine. U 2010. godini ta kontrola je zaista neupitna. Taj nivo kontrole medija u Republici Srpskoj je uistinu zabrinjavajući. U Federaciji imamo pokušaj da se mediji stave pod vrlo čvrstu kontrolu onih koji se plaše da se nađu pred sudom. Mislim da je Zlatko Lagumdžija u pravu kada kaže da je 3. oktobar 2010. godine zapravo jedini referendum koji se u našoj zemlji može organizirati. To je odluka - hoćemo li pristati da i dalje tonemo, ili ćemo se odlučiti da krenemo prema Evropi?

RSE: Imamo političke, kriminalne, vjerske ili kave sve elite s jedne strane i medijsku zajednicu s druge. Čini mi se kako su neke kolege novinari naglavce bacili sve ove otvorene zamke, ne pitajući, ni šta je čija zadaća, ni ko je prvi šta počeo. Izjednačavaju krivnje, bacaju anateme na naše kolege, na pojedine emisije, pa čak i na kompletne televizije.

Selimbegović: Toga je bilo uvijek i toga će uvijek biti. Postoji samo jedan način na koji se možemo boriti protiv toga. Nije moje da zaključujem, niti bilo koga u Oslobođenju, ili bilo koga drugog ko hoće da se bavi ovim poslom, šta je neko htio reći. Moje je da to prenesem, nađem ljude koji ne misle tako, analiziram i predočim čitateljima. To je jedna procedura. Obično kažemo da je demokracija procedura. I u novinarstvu postoji procedura. Imala sam glup slučaj pred kraj prošle godine. Sudija Suda Bosne i Hercegovine vrlo često svoje osobne stavove iznosi u jednom od ovdašnjih medija. Činjenicu da sam ga pomenula u tekstu iskoristio je da me napadne. Zamislite kada sudija Suda Bosne i Hercegovine ne zna da treba da reagira u novini u kojoj je nešto objavljeno, ukoliko mu se to ne dopada. Tačnije, ne zna ili neće? Sklonija sam da misli da on to nije htio. Zapravo se radi upravo o toj mašineriji, o osovini zla, koja na taj način pokušava da disciplinira novine i novinare. Mi smo došli u fazu kada i u novinarstvu moramo posmatrati stvari i mjeriti ih samo po aršinima profesije.

SNSD ĆE DOBITI MANJE GLASOVA

RSE: Nama se dešava, a meni je od toga muka, da ljudi iz medija novinarom godine proglašavaju nekoga ko nije novinar, a k tomu još radi protiv medija.

Selimbegović: Možemo pričati o jednoj dobroj suradnji Glasa srpske i Avaza, između Avaza i Avaza srpske. To je jedna fina veza koja nema veze ni sa novinama, ni sa novinarima, nego ima veze s činjenicom da je izdavač Avaza ušao u politiku i odlučio da sebi napravi partiju. Još uvijek ta partija nije napravljena, ali medijska priprema je počela davno. Rezultat te medijske pripreme jesu i ta građanska lica u službi Avaza i Avaza srpske, koja samo postoje da bi pljuvala po novinarima. To je izbor izdavača Avaza i izdavača Glasa srpske. To je dogovor izdavača. Mi to možemo nazvati imenima koja im pripadaju i baviti se svojim poslom. Gospođa o kojoj pričamo je puna nekakvih floskula o tome kako se novinari trebaju izražavati. Ona to izražavanje komentira i drži lekcije u tim novinama, u istom broju u kojem sam nazvana prljavom sponzorušom. Toliko o jeziku koji gospođa promovira. Ona je vjerovatno između ostalog i zato izabrana novinarom godine. Srećom, postulate profesije ne određuju, ni Radonjčić, ni Dodik. Oni imaju u više navrata vrlo jake ozbiljne i poslovne veze, koje prelaze, ne samo entitetske, nego i neke regionalne granice. Oni ih čuvaju tako što pokušavaju da discipliniraju cijelu Bosnu i Hercegovinu. Do nas je hoćemo li na to pristati.

RSE: Mislim da kompletan ambijent ide protiv nas. Mnoge stvari su počele izmicati, neki faktori su počeli dizati ruke od nas, neke temeljne vrijednosti su potpuno relativizirane. Ima li ikakvih izgleda da naš zamišljeni razgovor dogodine, u ovoj emisiji, ima drugačiji ton?

Selimbegović: Zavisi od tog referenduma u oktobru mjesecu. Vjerujem u Bosance i Hercegovce, bez obzira da li su oni Bošnjaci, Srbi, Hrvati, ostali, samo Bosanci ili samo Hercegovci. Vjerujem da naš narod nije tako blesav, kakvim ga vide ovi koji žele da u konačnici naprave torove od Bosne i Hercegovine, samo da bi završili, okončali i potom legalizirali svoje pljačke. Duboko sam uvjerena da to ljudi shvaćaju i da su između budućnosti svoje zemlje, svoje djece i tih manipulacija koje nam se sipaju, u stanju da izaberu i da vide o čemu se tu radi. Potpuno sam sigurna da će SNSD dobiti znatno manje nego li na prošlim izborima. To je odraz efekata te politike. Ne pričam o željama, iako su novogodišnji praznici, pa pravimo idealnu šemu šta bi smo mi voljeli. Sigurna sam da će oni, koji tako postupaju, biti kažnjeni. Hoću da vjerujem u to. Kada ne bih vjerovala da ljudi iznad svega cijene istinu, ne bih mogla raditi ovaj posao. To je moj motiv i pokretač u cijeloj toj priči. Prije 12 godina pitao si me kako to i zašto se otvara priča o Kazanima? Zato što ratni zločin mora biti kažnjen. Ne vjerujem da danas Bošnjaci misle da Kazana nije bilo. Ista je priča i u Srbiji. Rasim Ljajić je časno i pošteno podnio ostavku jer Ratko Mladić nije bio u Hagu za novogodišnju noć. Ko će u Sarajevu ili u Banja Luci podnijeti ostavku jer je na početku godine nešto obećao, a na kraju godine to nešto nije urađeno. Vjerujem da će ljudi na izborima progledati. Zbog čega sada žele otvorene i zatvorene liste? Pričamo o potpunoj stranačkoj kontroli. I sada, 14 godina poslije Dejtona, neko treba da zove OSC, da drže predavanje političarima u Bosni i Hercegovini. Uvijek se radi o SDA. Tihić, Dodik i Čović bi zatvorene liste. Ma nemoj!

RSE: Nadam se da će ovo uspjeti da ohrabri ljude da vjeruju u sebe i da urade onako kako bi trebalo da se uradi, da bude svima bolje u ovoj godini. Tada će biti bolje i nama u medijima.

Selimbegović: Mediji su uvijek odraz društva i ne mogu oni biti, ni puno bolji, ni puno gori od sredine u kojoj živimo.