Bojkot je više izraz nemoći

Istoričar Šerbo Rastoder u intevjuu za RSE komentariše ideju opozicije o stvaranju unije demokratskog fronta protiv crnogorske vlasti, i plan da se vlast delegitimiše bojkotom izbornih ciklusa i institucija sistema, govori o razlozima sužavanja kritičkog fronta u Crnoj Gori i činjenici da se od početka devedesetih, na javnoj sceni, rijetko pojavljuju nova lica spremna da otvoreno govore o društvenim problemima.

RSE: Gospodine Rastoder, ovih dana je Pokret za promjene lansirao ideju o stvaranju: unije demokratskog fronta, čiji bi osnovni cilj bio smjena vlasti na čelu sa premijerom Đukanovićem. Pokret kaže da su svi dobrodošli i da već vode razgovore sa pojedincima iz raznih profesija koji bi se uključili u jednu vrstu, kako je objašnjeno, vaninstitucionalne borbe protiv Đukanovića koji je definisan kao ključni problem. Kako vi doživljavate tu inicijativu?

Rastoder: Ovakve inicijative proističu, prije svega, iz političke nemoći subjekata koji su na političkoj pozornici. U istoriji Crne Gore su poznate takve situacije kada su pojedine stranke pozivale takozvane čiste i neokaljane pojedince da se uključe u demokratski front, ali lično sam veoma, veoma skeptičan prema toj inicijativi, zato što mislim da ona nije do kraja artikulisana i definisana, jer mislim da je ključni problem Crne Gore u tome što alternativa ne uspijeva da precizno, jasno i svima, na neki način poznato, artikuliše ono što bi bila alternativa postojaćem režimu.

RSE: Kada kažete poziv čistim i neukaljanim ljudima... Na poziv na ujedinjenje za sada je potvrdno odgovorio jedino Ratko Knežević, bivši saradnik i kum premijera Đukanovića, a sada već njegov ljuti neprijatelj. Kako politički angažovani ljudi tog profila mogu uticati na realizaciju ove ideje i da li se na tim temeljima može praviti jedan zdravi pokret?

Rastoder: Mislim da tu ideju mogu da iznesu samo, političkoj javnosti, ne tako poznata lica, te u tom smislu sam relativno skeptičan prema pojavi nekih lica u tom frontu koja ponavljaju neku priču koja očigledno u Crnoj Gori "ne pije vodu". To nije nova priča, ona je stara priča, ali izgleda da je njeno uporno ponavljanje pojelo samu sadržinu i bit priče, tako da više niko ne razmišlja o sadržaju priče, već više o protagonistima tih priča. U cjelini mislim da se takvi frontovi formiraju na sasvim drugačiji način.

RSE: Ipak i pored toga što ste rekli da li bi ljudi kao što je Ratko Knežević i slični insajderi mogli biti iskorišćeni, pošto su oni ipak korisni svjedoci jednog vremena?

Rastoder: Treba razlikovati političku borbu od sudskog procesa. Svjedok u sudskom procesu je nešto sasvim drugo, a svjedok u ovome je nešto sasvim treće, te u tom smislu ja ne mogu precizno da se izjašnjavam koliko neko može da doprinese ili ne može. Ja samo mogu da kažem, na osnovu dosadsašnjeg iskustva, da su to ispričane priče i da one ne mogu da ostave baš neki veliki uticaj na crnogorsku javnost.

RSE: Ova ideja o stvaranja Unije demokratskog fronta razvijana je paralelno sa idejom o bojkotu izbornih ciklusa i institucija sistema koju nije sva opozicija baš oduševljeno prihvatila. Da li mislite da je to pravi put, ili ono što ste ranije rekli - da bi realizacija tog plana bila doživljena kao bespomoćnost opozicije? Šta mislite o toj namjeri opozicije da pokuša da delegitimiše vlast DPS-a u Crnoj Gori?

Rastoder: Mislim da bojkotom izbora teško to može uraditi, tim prije što je opozicija jedna heterogena struktura koju neobjedinjava jedinstvena politička, ili bilo koja druga platforma. Mislim da je to više izraz i iskaz nemoći, i ona se uglavnom tako doživljava u političkoj javnosti.

RSE: Kažete da to ne bi bilo moguće bojkotom delegitimisati vlast DPS-a, koji bi put to mogao biti? Kako vi to vidite?

Rastoder: Ja nijesam stručnjak za ta pitanja i te probleme, ali u principu znam da jedna vrsta širokog narodnog fronta je jedino moguća u trenutku kada dođe do velike akumulacije nezadovoljstva, ali tu treba voditi računa o elementima destrukcije koju posjeduje ovo društvo i to da kada bi se destrukcija mogla kontrolisati na jedan civilizovan i demokratski vođen način mislim da je to jedini put, a ove ostale modele nešto ne prepoznajem kao alternativne modele, odnosno modele koji mogu da naškode režimu.

Zamor materijala

RSE: Puno se nade polaže u zdravomisleće i slobodne ljude o kojima se toliko govori. Koliko je danas širok taj front?

Rastoder: Mislim da su i ta očekivanja prevelika zato što je ta elita zdravomislećih i kritički orijentisanih u Crnoj Gori jako sužena, zato što vjerujem da najveći dio i tih ljudi apsolutno ne doživljava vlast onako kako je doživljavaju političke elite. Oni doživljavaju vlast kao okvir za svoje nesmetano djelovanje, dok najveći dio političkih elita doživljava vlast da upravlja drugima, te u tom smislu postoji ta bojazan u Crnoj Gori da prethodna vlast, odnosno, buduća vlast bude ličila na prethodnu i onda se nalazimo u jednom začaranom krugu koji ne vodi nikuda.

RSE: Šta je razlog za sužavanje tog kritičkog fronta? Da li su to umor i rezignacija koju navode pojedinci, ili je ova vlast u ovom svom periodu transformacije od Miloševićevog jataka do borca za nezavisnost, kupila mnoge protivnike kojima je isisala taj opozicioni kredibilitet?

Rastoder: Postoji i jedan i drugi razlog. Ta riječ "kupila" je pretjerana jer sam svjedok ne malog broja sastanaka na kojima se nekima od tih intelektualaca nude i ministarske fotelje, i vrlo visoki položaji, i oni su to glatko odbijali. Mislim da te ljude u principu ne zanima vlast sama po sebi, tako da postoji i onaj drugi razlog a to je da vlast pokušava suziti front za kritičko djelovanje na način što ipak vrši neke kozmetičke promjene koje dio ljudi prepoznaje kao hod ka naprijed i ne vidim u njima ništa nešto što bi ih motivisalo da se angažuju.

RSE: Ali primjetno je da sada u ovome korpusu o kojem govorimo nema toliko mnogo novih ljudi i da više svjedočimo pasiviziranju onih koji su bili aktivni od početka devedesetih, zašto je to tako?

Rastoder: Upravo je to jedna od činjenica. Moguće je da se radi o zamoru materijala, moguće je da se radi o opštoj razočaranosti u političke elite u Crnoj Gori, ali mislim da u kombinaciji sa svim tim elementima smo došli na jedno stanje koje je danas, a to je da se tek par ljudi prepoznaje po svojim modernim i kritičkim opservacijama u odnosu na postojeći režim i društvo.

RSE: Koliko su u tome kumovali i univerzitet i opšte društvena klima u kojoj se možda novim generacijama upućuje da je isplativije ćutati?

Rastoder: Prozivanje samo po sebi ne znači ništa, ako se očekuje od univerziteta da on preuzme ulogu koju je imao '89. - '90. onda ipak treba razlikovati jedan populistički pokret od onoga što je danas Crnoj Gori potrebno. Crnoj Gori je danas potreban jedan front, te u tom smislu se ne može očekivati neka posebna vika od strane inteligencije, a posebno ne od strane univerziteta, bez obzira što tamo objektivno postoje najveći potencijali u tom smislu.

RSE: Danas, iako stvari politički gledano, nikada nijesu bile bolje po vladajuću koaliciju, što se tiče osvojenih mandata, apsolutne većine i drugih formalnih parametara, neki analitičari vjeruju da je to ipak brod koji se opasno ljulja i koji nije tako daleko od potonuća, šta vi mislite o tim prognozama?

Rastoder: Mislima da ova vlast nema veću podršku nego što je imala s početka devedesetih sa stanovišta brojki. I znamo kako je završila ta vlast s početka devedesetih, prema tome potpuno se slažem sa onima koji misle i koji tvrde da u suštini stabilnost vlasti ne treba mjeriti samo brojkama nego treba posmatrati jedan proces u dužem trajanju.

RSE: Ovo je proces koji traje već dvije decenije, što u nekom istorijskom okviru možda i nije tako dug period, ali kako vi vidite razriješenje ove situacije?

Rastoder: Mislim da je to proces. Taj proces nekom izgleda jako dugo, a nekome kratko, ali u suštini ono što je bitno za Crnu Goru to je da u tom hodu promjena prođe na jedan način koji neće izazvati šire društvne turbulencije. Čini mi se da je to adut na koji igra današnja vlast i adut koji na neki način sputava najveći broj građana Crne Gore da u poređenju sa nekim lošim vremenima, ovu vlast ocijene možda i većom ocjenom nego što zaslužuje.

RSE: Mislite li da bi dosta energije, ako sada razmišljamo o opoziciji, trebalo potrošiti umjesto na samu kritiku režima i na stvaranje jedne alternative koja će tu doći nakon ove vlasti?

Rastoder: Da, mislim da je vrijeme da se nude alternativna riješenja koja će biti bolja i kvalitetnija od ovih postojećih. U tom smislu postoji jedan veliki deficit i kod političkih elita a i kod dobrog dijela intelektualaca.